Nakon trijumfa Cibona protiv Cedevite u finalu ABA lige 72-59 (34-26) košarkaška duša je velika, kao nekad… Otkako je neovisne hrvatske države uživamo u sportskim uspjesima naših, nesumnjivo… Međutim, otkako je hrvatske države ništa nam, što se sporta tiče, nije toliko nedostajalo kao naša košarka. Odmah s početka neovisnosti našeg društva hrvatska košarka donijela nam je najljepše trenutke. Uostalom, kako zaboraviti, kako se ne naježiti, kada se sjetimo oduševljenja nakon osvajanja srebrne medalje hrvatske košarkaše reprezentacije na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine.
Kako zaboraviti ushit kada je toj istoj hrvatskoj košarkaškoj postavi tadašnji predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) Juan Antonio Samaranch uopće dozvolio nastupati na Igrama, a bilo je to i prije službenog priznanja Hrvatske. Da, košarka se tih dana borila za samostalnu hrvatsku državu!
Hrvatska košarka ima prekrasnu povijest još iz razdoblja dok je djelovala u okviru bivše Jugoslavije, ta Cibona je dvostruki a Split, nekdašnja Jugoplastika, trostruki europski prvak. Dražen Petrović, Krešimir Ćosić, Toni Kukoč, Dino Rađa svojevremeno su bili među najboljim igračima svijeta i naravno da je košarka duboko bila ukorijenjena svakom hrvatskom sportskom duhu i biću…
No, kad je kriza pritisla našu košarku, najprije kad je nesretnim slučajem otišao Dražen Petrović, kad su nestali uspjesi reprezentacije i kad su klubovi popropadali košarka je nekako naglo nestala iz naših života, zapravo posve nestala iz hrvatske društvene scene… Što je za košarkaške zaljubljenike i radnike bilo silno bolno.
I evo, nakon dugog niza godine hrvatska košarka se probudila, najprije je reprezentacija na lanjskoj europskoj smotri u Sloveniji osvojila izvrsno četvrto mjesto, a dva naša najbolja kluba u polufinalu regionalne ABA lige pripravila su dosad najveće iznenađenje u povijesti ovog natjecanja.
Usred Beograda, pred gotovo 20 tisuća gorljivih srpskih navijača najprije je Cibona eliminirala favoriziranu Crvenu zvezdu, a potom je Cedevita “sredila” Partizan koji je također slovio kao favorit. I shvatili smo, naša je košarka doista oživjela, preporodila se i podigla navijače na noge, oduševila ih…
Mnogi su bili sigurni da je hrvatska košarka posve ukopana, nestala, ostala tek u kolektivnoj memoriji na dane kada je i sama sudjelovala u stvaranju hrvatske države i društva. Srećom, nismo je zaboravili, kao što košarka nije zaboravila ljubav kojom smo je darivali. Uskrsnula je u Beogradu na natjecanju koje je bilo praktički priređeno kako bi se proslavili srpski klubovi. Dok im hrvatski nisu poremetili račune. U čistoj, korektnoj sportskoj borbi i Cibona i Cedevita vratili su košarku na pijedestal sportskih, pa i društvenih zbivanja u Hrvata.
Postavili je tako na mjesto na kojem zaslužuje biti. Hrvatska košarka je sudjelovala u stvaranju hrvatske države i red je da joj pomognemo. Kako? Ništa lakše, samo se veselimo uspjehu naših klubova. I svejedno nam je, pobijedila Cedevita ili Cibona.
Da, pobijedila je Cibona 72-59 (34-26), ali čestitke i Cedeviti, ali i svima nama koji nismo zaboravili hrvatsku košarku!
