Igor Štimac se prisjetio osvajanja posljednjeg kupa u Jugoslaviji: ‘Pamtim da smo igrali nekoliko dana nakon stradanja hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu’

Foto: fah

Bivši hrvatski izbornik, jedna od Hajdukovih legendi, Igor Štimac, često kritizira aktualno vodstvo splitskog kluba, s obzirom na sve ono što se događa na Poljudu posljednjih nekoliko godina, mnogi će se složiti, s pravom.

Foto: Snimka zaslona

Štimac je bio i jedan od sudionika Hajdukovog pohoda na posljednji Kup Jugoslavije. Naime, u finalu Kupa raspadajuće države, u vrijeme kad je velikosrpska agresija uzela svog maha a u Borovom Selu došlo je do masakra hrvatskih redarstvenika, godine 1991., Hajduk je svladao Crvenu zvezdu pogotkom Alena Bokšića.  Utakmica se igrala na stadionu u Beogradu koji je nosio ime zločinačke Jugoslavenske narodne Armije.

S obzirom na protok vremena i sve ono što se događalo što Igoru Štimcu najprije padne napamet kad se sjeti 8. svibnja 1991? Je li to možda trenutak kada je Bokšić svojim pogotkom srušio moćnu Crvenu zvezdu, sastavljenu od igrača s cijelog prostora bivše tvorevine ili možda trenutak kada su Hajdukovi igrači podigli pehar koji je nosio ime po komunističkom diktatoru Josipu Brozu Titu? Je li Štimac održao tada kakav govor i pred kim nakon velike pobjede?

”Prvo što pamtim je nelagoda igranja utakmice samo nekoliko dana nakon stradanja hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu. Zatim obiteljske tragedije naših igrača Dražića, koji nije nastupio radi smrti oca, te Hadžiabdića, koji je nastupio unatoč tragičnom gubitku male kćeri. Nelagoda boravka u Beogradu u koji smo ranije rado išli na velike derbije i bili sjajno dočekivani. Okolnosti su bile radikalno promijenjene i nelagoda je bila posljedica realnih i teških uvjeta za odigravanje finala kupa”, rekao je Štimac.

Kakva je bila priprema za tu utakmicu u Beogradu, koliko je ona trajala te je li po čemu bila specifična? Na što je konkretno upozoravao trener Hajduka Joško Skoblar? Kako je moguće da Crvena zvezda, kao ponajbolja europska momčad toga vremena, bude nemoćna protiv Hajduka?

”Godinu ranije izgubili smo finale od istog suparnika protivnika pod vodstvom Luke Peruzovića. Imali smo iskustvo igranja u finalu, ali ova Crvena zvezda gazila je pred sobom europske velikane i bila je uvjerljivo najbolja momčad Europe. Skoblar je uobičajeno pripremao momčad, želeći da igramo bez imperativa i s vjerom u sebe. Ipak, putem medija ‘nabrijavao’ je atmosferu i pokušavao unijeti nemir u suparnički tabor”,smatra Štimac.

Osvajanje Kupa Jugoslavije te 1991., posljednjeg kupa tadašnje države, a s obzirom na sve što se događalo, sasvim sigurno ima veliki značaj za Hajduk i hrvatski sport. Postoji li tajna finala Kupa 1991., neki događaj koji je djelovao na Štimca, neka sretna ili nesretna okolnost koja je prethodila finalu….?

”Čekanje na vojni transporter u zračnoj luci u Splitu kojim smo letjeli u Beograd proteklo je u šaljivom tonu. Snagu našeg suparnika jedan od naših igrača opisao je kao: ‘Ne brinite za Savićevica, Pančeva, Prosinečkog, Mihajlovića i Binića, pazimo na Džajića (tadašnji predsjednik CZ) i Cveleta (Cvetković, tadašnji direktor CZ)’, aludirajući na utjecaj Crvene zvezde na sudačku organizaciju. Kao kapetan nastojao sam da šale ne pređu granicu nastojeći držati opuštenost, ali i vjeru u sposobnosti i pobjedu”, istaknuo je Štimac i nastavio:

”Vjerovali smo kako možemo strpljivim blokom i dobrom kontrom doći do pobjede, a pretpostavljali smo i da su zvezdaši više okrenuti finalu Lige prvaka koje ih je uskoro očekivalo, i kako će ipak voditi računa da se ne izlažu nepotrebnom riziku u duelima. Kako je utakmica odmicala, bili su sve nervozniji i s manje ideje u igri. Njihove individualne akcije razbijale su se na 30 metara od našeg gola i onda su slijedile ubojite kontre.”

Kako su se ponašali nogometaši Crvene zvezde, je li bilo fašističkih ili bilo kakvih drugih uvreda, s obzirom da Arkan, Šešelj i ostali ratni zločinci, a koji su se tada već razmilili Srbijom i bivšom Jugoslavijom, nisu bili nacionalisti već fašisti i kriminalci, kao što je to bio već spomenuti Arkan? Nevjerojatno je da hrvatski mediji jednog Šešelja smatraju nacionalistom i tako izjednačavaju nacionalizam i fašizam. Je li se Štimcu tko zamjerio s obzirom da od toga dana datira animozitet Štimca i Siniše Mihajlovića, koji je inače iz Vukovara, a javno je podržavao velikosrpsku agresiju na Htvatsku? Je li se Mihajlović ispričao Štimcu zbog ponašanja?

”Ne bih se vraćao više na incident koji se dogodio između Siniše i mene. Sjekire su zakopane. Većina igrača Crvene zvezde bila je korektna, a pojedinci koji su frustraciju iskazivali nesportskim ponašanjem ne zaslužuju pozornost”, kazao je Štimac.

Koliko je Štimcu osobno značio taj trofej budući da se komunistička tvorevina tada raspadala u krvi, jednako kao što je u krvi i nastala? 

”Bio je to jedan od najponosnijih dana u mojoj karijeri. Prvi trofej od mnogih koji će uslijediti, prvi kapetanski i posljednji u povijesti jugo-natjecanja. Vjerojatno najdraži, radi snage protivnika i okolnosti koje su nas pratile”,  naglasio je Štimac u razgovoru za Večernji list.

Štimac je bio kapetan Hajduka i pri osvajanju posljednjeg trofeja u Jugoslaviji, ali i trener Hajduka pri osvajanju Hajdukovog naslova u demokratskoj Hrvatskoj. Koji je Štimcu trofej više značio i kako danas gleda na svoju poziciju u očima navijača Hajduka? Zamjera li si što i boli li ga činjenica da se neke njegove zasluge možda u očima navijača premalo vrednuju?

”I trofej prvog hrvatskog prvaka izuzetno je važan, iako je liga bila slaba i odigrana je u razdoblju od par mjeseci uslijed ratnih uvjeta. Ponosan sam na svoj doprinos u Hajdukovoj povijesti i uzdignuta čela i ponosno mogu svakom pogledati u oči. Pravi navijači i stvarni svjedoci tog vremena znaju vrijednost mog doprinosa. Post igračko razdoblje odigralo se u najtežim financijskim uvjetima u povijesti kluba i bez obzira na to, bili smo uspješniji od Dinama. U tih pet godina osvojili smo tri prvenstva, a Dinamo i Zagreb po jedno. Imali smo grubih posrtaja, poput Shelbournea i Debrecena, ali i sjajnih pobjeda nad Grasshoppersom i Ferencvarosem. Pokazali smo snagu i kvalitetu protiv velikih suparnika, Fulhama, Mallorce i Rome, i posrtali radi izostanka sreće ili sudačkih previda. Momčad smo gradili i selektirali u domaćem bazenu, a nismo se trpali stranim škartom koji sluzi za ‘pranje love’ i diobu plijena”, rekao je Igor Štimac i dodao:

‘Borili smo se za interese Hajduka unutar Kuće nogometa i odnosili pobjede, nismo kmečali po medijima, ni tražili alibije za neuspjehe u drugima. I danas je vidljivo i očito koliko sam bio u pravu kada sam pojedinim vođama iz redova navijačke skupine zalupio vrata kluba i odbio pristati na njihov reket. Pokušaji da se moj rad i učinak diskreditira u navijačkom puku smiješni su i samo naivci mogu povjerovati u njih. Bitne su razlike u “izboriti se za korektno suđenje” ili nekog mititi za privilegirano suđenje. Za sav novac koji sam klubu “poklonio” postoje dokumenti i potpisi odgovornih djelatnika kluba i igrača, ali za optužbe kojima se služe pojedinci na moj račun ne postoji ama baš nijedan valjan dokument. Iako su se silno trudili pronaći inkriminirajuće dokaze protiv mene, i krim-policija i međunarodni interpol su izvide završili bez pronalaska ičega spornoga. Naravno, ničega spornoga nije ni bilo, ali optužbe još žive. Navijači su važan segment kluba i radi njih se igra, ali njima je mjesto na tribini, a ne na upravljačkim pozicijama. Klub se vodi znanjem i razumom, a ne srcem, silom, bakljama, destrukcijom i s kapuljačama na glavi”,  zaključio je Igor Štimac, koji ima 243 nastupa za Hajduk i 21 postignuti pogodak.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr