Kada na Olimpijskim igrama osvojimo pet zlatnih, tri srebrne i dvije brončane medalje onda je nacija u deliriju. Organiziraju se dočeci sportašima, baba Manda maše zastavicama, strina Nevenka kupuje nećacima čokoladice s crveno-bijelim kockicama. Euforija do krajnjih granica. Totalni kolaps u zemlji. Bakica Štefica na placu ne priča o zelju, već objašnjava mušterijama kako je SANDRA osvojila zlato u disku a ne u kugli. Mali Jure s Brača želi postati novi STIPANOVIĆ, a brat mu Mate FANTELA ili MARENIĆ. Do jučer javnosti nepoznati GLASNOVIĆ ne može nesmetano hodati svojim gradom.
Promašen je penal za pobjedu u sportu koji nam je donio TRINAEST medalja s velikih natjecanja i krenula je priča o naciji LUZERA. Izvlače se sve negativnosti, kopaju se sve loše utakmice i uvjeravamo se međusobno kako smo mi stvarno ukleta nacija. Kad tako gledaš na svijet imaš i argumente – u toliko utakmica, a nama je svaka sudbonosna, vrlo lako možeš pronaći utakmice s takvim ishodom. Nezamislivo je koliko smo samo licemjerni. Da je samo jedna lopta prešla crtu, sve bi bilo idealno i opet bismo raskalašeno dočekivali svoje heroje. Gradski trgovi bili bi puni onih koji su ih na prošlim prvenstvima najviše gadili, ali prilika za dobar „selfie“ se ne propušta.
Pred odlazak na SVJETSKO RUKOMETNO PRVENSTVO, a ne na seoske igre, očekivanja su bila nikakva. Pomlađena ekipa s ozljeđenim liderom Duvnjakom. Četvrtfinale maksimum, sve više od toga je uspjeh. Svi su se složili da je tako – prije samo dva tjedna. Međutim, ušli smo u polufinale, iza sebe ostavljamo Španjolsku, Dansku, Njemačku i sedamnaest ostalih reprezentacija na prvenstvu.
Polufinale je odrađeno tako kako je. Izgubili smo protiv jako dobre reprezentacije koja je budućnost svjetskoga rukometa, i to za jednu jedinu loptu. Utakmica za treće mjesto je nastup kakav ti se dogodi jednom u deset godina. Nije nas Vujović pobijedio. Slovenci nisu ništa posebno odigrali, pobijedili smo se sami. Propustiti osam golova razlike, petnaestak minuta prije kraja je pomalo i umjetnost. Jesmo li trebali nešto mijenjati? Očito je da je jesmo. Ali nismo. Takav je sport. Nekad odigraš dobro, nekad lošije. To je sastavni dio sporta.
Je li Federer LUZER ako je izgubio od Nadala više od dvadeset puta?
Ono što mene fascinira je tolika količina negativnosti prema ljudima koji su se dali HRVATSKOM sportu. Pogledajmo samo odnose javnosti prema sportašima koji su se žrtvovali za reprezentaciju. Nisu to kritike, to je neumjesna pljuvačina onih koji i u tramvaju sjede. Napadanje javnosti koja sport prati od polufinala, koja ne razumije sport u samoj biti. Koja ne razumije bazične pripreme i trenažni proces kao takav. Koja ne razumije problematiku sporta. Koja pljuje na svakog košarkaša koji promaši slobodno bacanje. Koja u svojim životima nikad ne griješi.
Rukomet će sada ionako svi zaboraviti godinu dana pa će se opet dežurni kritičari javiti kad budemo u novim polufinalima. Da smo upola tako uspješni u bilo čemu kao što su naši sportaši na svojim radnim mjestima, bilo bi nam savršeno. Ali situacija je takva da su oni javne ličnosti koje nas predstavljaju po svijetu, a hrvatskom jalu se ne može nikad ugoditi, pa je najlakše njih gaditi. Pogledajmo samo tretman dojučerašnjih reprezentativnih kapetana UKIĆA, SRNE, KOPLJARA i sve je jasno.
Teško je i nezahvalno govoriti o najvećim uspjesima, ali budući da se širi prevelika negativnost prema našem sportu, izdvajam samo neke uspjehe koji se nikako ne smiju zaboraviti:
– srebro košarkaša na OI 1992.
– Iva Majoli osvaja Roland Garros 1997.
– bronca na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1998.
– Goranov Wimbledon 2001, dvije olimpijske bronce, pojedinačno i u paru s Prpićem
– Blanka Vlašić svjetska prvakinja 2007.
– Sandra Perković 4 puta europska, svjetska i 2 puta olimpijska pobjednica
– vaterpolska reprezentacija zlatna na svim velikim prvenstvima – sve skupa 21 medalja
– Mladost Zagreb, Jadran Split, POŠK Split, Jug Dubrovnik osvajači vaterpolo Lige prvaka
– Osvojen Davis cup 2007.
– Cibona i Jugoplastika prvaci košarkaške lige prvaka
– RK Badel Zagreb osvajač rukometne lige prvaka, RK Metković osvajač Kupa EHF-a
– Janica Kostelić 4 zlatne i 2 srebrne olimpijske medalje, 3 puta ukupna pobjednica svjetskoga kupa
– Ivica Kostelić 4 srebrne olimpijske medalje, ukupni pobjednik svjetskoga kupa
– 33 medalje na ljetnim i 11 na zimskim olimpijskim igrama
Bili su to samo neki trenuci koji su obilježili naše godine. Medalje i uspjesi koji su bitno utjecali na cjelokupnu zemlju.
Nekada je dovoljno samo u miru zapljeskati.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
