Ivica Tucak, izbornik Barakuda, koje je ovoga ljeta odveo do svjetskog zlata – dobio je nagradu Franjo Bučar, te je najbolji vaterpolski trener na svijetu za 2017. godinu
No, on je skroman i ne leti, te uvijek zahvaljuje i igračima.
“Nije to nikakva kurtoazija, već bez njih ne bih bio ni u mogućnosti biti nominiran. Bez njih sam ja ništa. Prije svega igrači, a onda i moji suradnici, Vaterpolski savez. Iako, nešto se je promijenilo”, rekao je za Sportske novosti.
” Ljudi su uvijek očekivali, a sad će od nas još i više i s punim pravom očekivati opravdanje onog što smo napravili ljetos u Budimpešti. Moje prvo obraćanje igračima nakon SP u Mađarskoj, sada kada smo se nedavno okupili uoči zadarske utakmice s Rusijom u Svjetskoj ligi, bilo je baš u tom tonu. Rekao sam da imamo pravo biti sretni i ponosni na učinjeno za hrvatski vaterpolo, hrvatsku državu, naš sport općenito, ali ne smijemo biti zadovoljni. Sreća i ponos da, zadovoljstvo nikako. Zadovoljstvo je zamka koja vas šalje u onu zonu uživanja u koju, kada upadnete, teško se izvući čak i kada želite jer nemate onog poticaja. Nas čeka još puno posla. Ja s hrvatskom reprezentacijom imam za obaviti još puno toga, zaključno s OI u Tokiju. Ima do tada još puno natjecanja na kojima će valjati pokazati koliko smo kvalitetni. čvrsti, jaki. Suparnici će nas tek sada čekati još napetije, kao što smo mi svom snagom, srcem i željom htjeli i uspjeli maknuti Srbiju s trona. Sad smo mi ti koje će drugi htjeti maknuti”, kaže on.
“Bit će još puno utakmica sa Srbijom, od kojih će jedna otići na njihovu, jedna na našu stranu, ali igrači i ja smo potpuno sigurni da Srbi ne da nisu bauk, nego mi njih možemo pobijediti kad god to želimo!”, zaključuje Tucak.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
