Jedan od najvećih nogometaša svih vremena, legendarni Diego Armando Maradona, preminuo je jučer od posljedica srčanog udara u 60. godini. Nažalost, prerani odlazak Maradone dobrim je dijelom vezan uz način njegovog života, koji nije bio ni izbliza onakav kakav je ”Mali zeleni” bio na nogometnom terenu, a posebno na vrhuncu svoje nogometne moći na Svjetskom prvenstvu 1986. u Meksiku. Naime, te 1986. Maradona je praktički sam Argentinu dovukao do naslova, a četiri godine kasnije, dakle u Italiji 1990., i do finala Svjetskog prvenstva.
Diego je peto je bio od osmero djece rođene u obitelji Chitora i Tote Maradone, u Villa Fioritu, općina Lomas de Zamora, radničkoj četvrti Buenos Airesa. Mit o ”Malom zelenom”, ”Božjoj ruci”, mit koji je dobrim dijelom sam ”hranio”, dakako, živjet će desetljećima, pa i stoljećima, no njegov je privatni život opomena svima, posebno mladima koji eventualno u nekim sportskim velikanima traže svoje uzore. Njegov privatni život koji je, nažalost, uništio drogom i alkoholom, teška je i nikad do kraja završena epizoda u životu jednog nogometnog velikana, čiji je život prerano završio i zbog načina na koji ga je živio.
Maradona je imao 16 godina kada je 1977. godine debitirao u reprezentaciji i sve bi teklo vjerojatno isto tako lijepo kao i njegove golijade da nije ogrezao u narkoticima. Maradonu je prerano slava uzela pod svoje, nije bio spreman, možda je bio i premlad, na sve ono što je uslijedilo, a uslijedilo je munjevito?
Nije nikakva tajna ako se kaže, čak i sad u odlasku, da je vodio buran život, previše buran, službeno je imao petero djece, no nakon tog priznanja broj njegovih nasljednika porastao na osam. Prošle godine je priznao očinstvo troje djece na Kubi gdje se odvikavao od droge. O njegovim bezbrojnim avanturama nećemo, nije čak ni vrijedno spomena, naime, upitno je koliko je Maradona bio u jednom trenutku do kraja svjestan svega što se oko njega događa.
Diego je proveo četiri godine na Kubi. Od 2000. do 2004. se liječio od ovisnosti o drogama, družio se s tadašnjim kubanskim diktatorom Fidelom Castrom, s kojim je raspravljao o politici i sportu te se zabavljao s kubanskim djevojkama. Što se sve događalo možete pretpostaviti. Otići u Kubu na odvikavanje od droge, a ako imate novaca koliko vam treba, i još ste u dobrim odnosima s kubanskim komunističkim oligarsima, isto je kao purici otići kod lisice na večeru.
Zanimljivo je da je u jednom intervjuu ”Mali zeleni” rekao da su ga oteli – vanzemaljci, dakle, ”njegovi”.
Godine 1991. nakon povratka u Argentinu Maradona je uhićen zbog posjedovanja kokaina. Sudska presuda je glasila – kontroliran medicinski tretman. Godine 1994. ponovo je došao na naslovne stranice nakon što je iz zračne puške pogodio novinara.
Diego je pušio je 28 cigareta dnevno, a imao je čak 35 milijuna eura poreznog duga prema talijanskim državnim organima. S vremenom je postao privržen ljevičarskim diktatorima i osebujnim likovima ekstremne ljevičarske oligarhije, to je otišlo toliko daleko da će istetovirati Castrov lik na svojoj lijevoj nozi, a na desnoj ruci lik Che Guevare. Političku podršku dao je i diktatoru iz Venezuele Hugi Chavezu, a prijateljstvo je gradio i s još jednim diktatorom, predsjednikom Bolivije Evom Moralesom. Godine 2007., dok je na čelu SAD-a bio George Bush, u jednom TV emisiji Maradona je rekao:
”Mrzim sve što dolazi iz Sjedinjenih Država. Mrzim to cijelim svojim bićem”. Mržnja mu očito nije donijela ništa toga dobroga.
