U emisiji “Pekinški dnevnik 2”, posvećenoj Zimskim olimpijskim igrama, govorilo se o bobu jer su u Pekingu počela i natjecanja u tom sportu.
Tom prilikom u studiju HRT-a gostovali su pioniri hrvatskog boba Ivan Šola i Igor Boraska.
– Staza je zanimljiva i interesantna, manje opasna nego na prošlim olimpijskim igrama, rekao je Boraska na početku.
Osvrnuli su se na disciplinu monobob.
– Monobob je olimpijska disciplina koja počinje s Olimpijskim igrama mladih do 18 godina, muški i ženski, s tim da nakon 18 godine s njim mogu nastaviti samo žene, a muškarci moraju krenuti s dvosjedom. Radi izjednačavanja broj natjecatelja u bobu, oni su ženama omogućili da imaju svoju disciplinu i kako bi se približili broju muškaraca u tom sportu, objasnio je Šola pa se osvrnuo i na hrvatske snage:
– Imamo pomladak, i za Olimpijske igre mladih imamo u programu sada juniorsku ekipu koja bi trebala proći na kvalifikacijama, ali to nije uopće lako jer je to tehnički sport i moraju se stvoriti uvjeti za to. Prije monobob nije postojao pa ste morali školovati pilota preko dvosjeda, a taj pilot je opasan na početku i onda taj koji sjedi iza njega je u problemu… Taj sport je onda sporije napredovao, ali sada je već lakše. Imamo i sanjkanje i skelet, pa se onda prođe na bob.
Šola je govorio o stazama u Americi.
– Tamo su dvije najopasnije staze što postoje. Mi smo na Whistler u Vancouveru imali najbolji hrvatski nastup na Olimpijskim igrama, kad smo bili u finalu. Težina staze je koeficijent 11. To je kao da skačete na Planici. Bili smo u finalu, a Nizozemci su odustali od nastupa zbog straha, ustvrdio je Šola.
Prvi nastup na Olimpijskim igrama za Hrvatsku bio je u Salt Lake Cityju.
– Preživjeli smo. Bila je to lijepa priča, poput one Jamajke iz filma “Ledena staza”, rekao je Šola.
Igor Boraska, proslavljeni hrvatski veslač, objasnio je kako se našao u “bob svijetu”.
– Mi smo par godina prije bili viceprvaci svijeta u četvercu pa nam je Ivan na jednom druženju rekao da bi mogli s njim probati bob. Samo sam se ja uhvatio jer volim adrenalinske sportove. Još me navukao i s filmom “Ledena staza”. Već nakon Sydneya smo išli u bob školu u Austriju, bilo je to jedinstveno iskustvo. Bilo nam je nevjerojatno i plasirati na Igre. Već sami plasman bio je veliki rezultat, kazao je Boraska.
U Torinu na Olimpijskim igrama je bio “hrvatski Dream Team”, smatra Šola.
– To je bila možda i najbolja ekipa, najbrža, svi su trčali ispod 10.50 sekundi.
Gdje je danas hrvatski bob i zašto se nismo plasirali na Olimpijske igre u Peking?
– Kroz Američki kup smo pokušali ostvariti plasman u Peking. U bob sportu ima 75 ekipa, vi morate završiti među 30 za plasman na Igre. U prvoj utrci smo diskvalificirani zbog tehničkog detalja. Izgubili smo puno bodova u dvosjedu, a na kraju smo na Europskom kupu trebali biti 12., a završili smo 13. Praktički smo za dvije, tri stotinke izgubili Olimpijske igre, ali to je sport. Bili smo prisiljeni improvizirati zbog koronavirusa. Bili smo 28. u četverosjedu i na 30. u dvosjedu. Na zadnjoj trci ostali smo bez plasmana i ostali smo kod kuće. Mi smo jedan solidan tim koji može ući u Top 20, ali za veći iskorak treba puno više rada, sredstava, ali i staza na Sljemenu, zaključio je Šola.
![Pinterest](https://pinterest.com/pin/create/button/?url=https://narod.hr/sport/kako-je-hrvatska-za-dvije-tri-stotinke-ostala-bez-bob-posade-na-olimpijskim-igrama&media=https://narod.hr/wp-content/uploads/2022/02/bob.png&description=U emisiji "Pekinški dnevnik 2", posvećenoj Zimskim olimpijskim igrama, govorilo se o bobu){kind=link}