Nakon debakla Hajduka u jadranskom derbiju na Poljudu protiv Rijeke i četiri primljena gola u klubu su odlučili reagirati – kozmetički, naravno.
Poslije debakla govorilo se o smjeni trenera, čiji su odlazak tijekom utakmice zahtijevali i navijači, barem dio njih, spominje se i dolazak ”velikih pojačanja”, koji će napokon Hajduk izvući iz prosječnosti Prve hrvatske nogometne lige. Dakako, da bi ”Hajduk doista bacio rukavicu izazova” Dinamu, kako u Splitu godinama najavljuju, morao bi ozbiljno rekonstruirati momčad i dovesti igrače koji bi se mogli nositi s jednim Petkovićem, Olmom, Oršićem, Livakovićem, Perićem…, o takvoj rekonstrukciji na Poljudu nema, naravno, ni govora, niti Hajduk ima novaca za takva pojačanja, niti ih, osim u Dinamu, ima u HNL-u, ili ih ima jako malo.
Spominjati promjene, dolazak Marija Stanića, kao da će bivši Vatreni obuti kopačke, obući dres i zaigrati za Hajduk, a ne problematizirati ulogu Udruge Naš Hajduk u cijelom ovom kolapsu projekta ”narodnog Hajduka” znači zavaravanje javnosti i kupovanje vremena do nekog novog debakla… I nekih novih ”rekonstrukcija.” I tako iz godine u godinu, vrijeme prolazi…
Hajduk će i ove sezone, to je sada, i prije završetka jesenskog dijela prvenstva, jasno, ostati bez trofeja, iz Kupa ih je izbacila Gorica, u prvenstvu su izgubili korak isključivo zbog nedostatka kvalitete, samo je splet okolnosti održao Hajduk blizu Dinamu prvih nekoliko mjeseci nove sezone. Ako toga nisu svjesni na Poljudu onda ni sami sebi, sve kad bi i htjeli, ne mogu pomoći. Nakon odlaska Saše Bjelanovića Hajduk je u potrazi za sportskim direktorom, najavljuje se dolazak, kako smo i spomenuli, Marija Stanića i to se najavljuje kao ”posao stoljeća.” Međutim, uzmimo tek jedan primjer…
Jedan od glavnih ljudi u Hrvatskom košarkaškom savezu je legenda hrvatske košarke Dino Rađa, i u kakvom je stanju hrvatska košarka? Nikad gore, i nikad veće poniženje naša košarka nije doživjela. Nema nas u europskom kupovima, o Euroligi možemo samo sanjati, Tedeschi je sa svom privatnom igračkom, Cedevitom, pobjegao u Sloveniju, Hrvatska nije igrala na Svjetskom prvenstvu… Drugim riječima, bez stvarnih promjena dolazak jednog čovjeka, bez obzira o kome se radi, ne može promijeniti ništa. Koliko kredita ima udruga Naš Hajduk koliko izgubljenog vremena treba da se ozbiljno krene u preispitivanje njihove uloge u stagnaciji Hajduka?
Pojačanja…
Priča oko Hajdukovog interesa za Kristijana Lovrića počinje naravno s dva prošla poraza Splićana u Velikoj Gorici, najprije u osmini finala Kupa, a onda 2. studenoga u prvenstvu, kada je Lovrić pogocima i igrom uništio Hajdukove ambicije. I dok su se igrači Hajduka morali postrojavati pred najradikalnijim navijačima, slušajući uvrede svih vrsta, Lovrić je od tih istih zaradio pljesak i povike “dođi u Hajduk”.
Kako pišu Sportske novosti u nedjelju se nakon derbija i poraza od Rijeke Brbić u Splitu našao na večeri s Nikoličiusom i nastojao pronaći modalitet za transfer. U Hajduku su svjesni da je Lovrićeva cijena visoka, možda čak i pet milijuna eura, a Gorici novac itekako treba već ove zime, ali uz visoki postotak od sljedećeg transfera, Brbić bi možda imao šanse za uspjeh
”Znam za razgovore i želju Hajduka da dovede Lovrića, ali službena ponuda do mene još nije došla, tako da mogu samo reći da tko ima mnogo novaca može sve ”, diplomatičan je bio predsjednik Gorice Nenad Črnko na ovu temu, a slično se postavio i na pitanje može li Hajduk preoteti sportskog direktora Gorici.
” I to je pitanje novca, a mene je nekoliko prijatelja iz Dalmacije zvalo i reklo da bi dovelo svu trojicu u Hajduk, dok su neki zazivali sportsku suradnju Hajduka baš s Goricom, što je u teoriji također moguće”, kazao je Črnko, međutim, kada se spomene Nikoličius u igru treba uključiti i njegovog pokrovitelja Gintarasa Staniulisa.
S druge strane Slobodna Dalmacija, koja je zapravo na neki način glasnogovornik ovakve politike Hajduka, javnost ”zagrijava” dolaskom brojnih pojačanja, od čega će se ostvariti ništa, ili jako malo.
”Čeka se Marija Stanića, njegov odgovor za sportskog direktora, a probijaju se već i prve želje u transferu, osim Kristijana Lovrića iz Gorice, mahom se radi o mogućem povratku nekolicine bivših hajdukovaca.
Lovre Kalinić, vratar, mogao je ljetos doći iz Aston Ville na posudbu, ali su se tada opredijelili za Josipa Posavca, sad se Lovrin povratak iz Aston Ville aktualizira sve više, pomogli bi se međusobno.
Mario Maloča, stoper, velika je želja trenera Damira Burića, da opet rade zajedno kao što su bili u Greuther Furthu, sad je Maloča iznova u Poljskoj u Lechiji Gdansk, a Maloču je htio svojedobno i Ivan Kos vratiti kad je bio predsjednik.
Danski tisak piše o kombinacijama da se Ante Erceg vrati”, navodi Slobodna Dalmacija…
I što ako se i pola od toga ostvari? Zar nije zadatak čelnika kluba biti iskren prema navijačima i priznati kako to ni izbliza nije dovoljno da bi se ”rukavica izazova”bacila Dinamu u lice? Na sličan način Hajduk sam sebe i svoje navijače vara godinama. Stagnacija Hajduka nije samo ”stagnacija”, naime, svaka godina bez trofeja za Hajduk je izgubljena godina?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
