Hrvatska nogometna reprezentacija odigrala je briljantnih 70 minuta na St. Etienneu, bila je to vatrena rapsodija kakva još nije viđena na ovom Europskom prvenstvu. Hrvatska je u prvih sat vremena održala profesorsko predavanje Česima u režiji Luke Modrića, Marcela Brozovića i Ivana Rakitića. Bilo je sat vremena koji će dugo pamtiti, čak i puno dulje nego vrhunska prezentacija protiv Turske. A onda je zbog ozljede travnjak morao napustiti Luka Modrić i sve se raspalo. Nažalost, sve to na kraju palo je u drugi plan.
Imali su jedan cilj i nisu birali sredstva
Nažalost, puno duže od sjajne igre Vatrenih pamtiti će se novo divljaštvo ubačenih provokatora na tribinama koji su u Francusku stigli isključivo s ciljem da sa sobom u ponor povuku hrvatsku sportsku svetinju, hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Njihov lom nekoliko minuta prije kraja utakmice, bez obzira na pad napona u igri Vatrenih, prelomio je utakmicu i izazvao očaj kako na travnjaku, među igračima, tako i na tribini među navijačima, koji su izazvani divljaštvom ušli u sukob s provokatorima. Međutim, bilo je prekasno. Kotač ludila već se zakotrljao.
Hrvatski navijači nisu osramotili Vatrene
Mediji pišu o divljanju hrvatskih navijača, mediji pišu o opasnosti koja se nadvila nad reprezentaciju, kao Damaklov mač iznad glave, s obzirom na ozbiljne prijetnje koje dolaze iz krovne europske nogometne asocijacije. Usporedbe s Rusijom i ruskim huliganima nisu realne, Rusi imaju huligane Hrvati provokatore. Najvažnije, Rusija je domaćin Svjetskog prvenstva za dvije godine. Nerealno je bilo očekivati da bi njih Uefa izbacila.
Nažalost, po tko zna koji puta mediji nema pravo. Naime, ne radi se o navijačima, nered u St. Etienneu nisu izazvali hrvatski navijači, hrvatske navijače vidjeli smo zadnjih tjedan dana kako svojim ponašanjem izazivaju istovremeno divljenje i zavist prvenstveno engleskih i ruskih novinara, koji imaju prave probleme s pravim huliganima. Hrvatska nema problema s huliganima. Huligani nisu izazvali nered na tribinama na utakmici koju su Vatreni kontrolirali skoro 80 minuta. Huligani divljaju, huligani luduju, no, huligani se prije ili poslije umore i odustanu, nađu neki drugi predmet svoje fiksacije. Ovi “huligani” se ne umaraju već godinama. Sve je kulminiralo u Splitu kada je nepoznati diverzant iscrtao svastiku prije utakmice Hrvatska-Italija. Bio je to znak upozorenja, zlokobna prijetnja koju je trebalo shvatiti ozbiljno. Zašto nisu otkriveni “umjetnici” s Poljuda?
Čitav svijet mogao se uvjeriti kakvi su pravi hrvatski navijači
Što su hrvatski navijači, kakvi su, koliko vole svoju domovinu, čitav se svijet mogao uvjeriti posljednjih sedam dana na ulicama francuskih gradova. Kako Hrvati navijaju ne treba posebno naglašavati, brojne fotografije koje su obišle svijet najbolji su dokaz tome. A onda su u Francusku “sletjeli” “čudni ljudi, čudnog imena”, predsjednica ih je nazvala tzv. orjunašima.
Tko su doista teško je reći, no zato se može konstatirati, bez pomoći Petra Vlahova i njegove astrologinje, kako se radi o ljudima kojima je stalo do Hrvatske koliko i do lanjskog snijega. Možda ih je najbolje nazvati provokatorima?
Cilj ispunili, misiju nisu?
Svoj cilj su ispunili, no, jesu li izvršili misiju koja im je kao oružje specijalnog rata protiv Hrvatske zadana, kome kao kulisa sport, poglavito nogomet, može vrlo dobro poslužiti, tek će se vidjeti. Važno, no ne i konačnu, riječ dat će Uefa. Konačnu riječ, glede provokatora, uvjereni smo, dat će hrvatska policija. Prije ili kasnije. Zadnju riječ, ipak, ako je malo zdravog razuma, trebali bi imati sportaši, nogometaši Hrvatske, na zelenom travnjaku, u nastavku turnira. Sport prije svega. Provokatorima nije mjesto na tribinama, pa čak ni onda kada na njih blagonaklono gledaju neki hrvatski portali opravdavajući njihov udar na reprezentacijom kao borbu za pravdu u hrvatskom nogometu. O kakvoj pravdi se može govoriti možda najbolje svjedoči tužno, slomljeno lice razočaranog kapetana Darija Srne.
Neki su spominjali bojkot, neki su naveli kao razlog divljaštvu navodno nezadovoljstvo navijača čelništvom Hrvatskog nogometnog saveza. Čak i ako bi to sve bilo istina, ne može biti opravdanja za ovakav oblik “terorizma”, kako je diverziju u St. Etienneu nazvao inače mirni izbornik Vatrenih Ante Čačić. Izbacivanjem Hrvatske s Europskog prvenstva provokatori bi izbacili Srnu, Mandžukića, Modrića, Perišića…dakle, sve one koji nisu zaslužili biti metom šačice odmetnika. Jesmo li mi, kao obični građani, zaslužili biti dio specijalnog rata protiv Hrvatske koji traje godinama pitanje je za širu analizu. Ona nema veze sa sportom.
O kakvoj spontanoj “borbi protiv nepravde” u nogometu možemo govoriti ako se radi o režiji i ako režiseri nisu ona šačica jadnika koja je izazvala kaos u St. Etienneu?
