Luka Modrić o koronavirusu i potresu u Zagrebu

Luka Modrić u drugom dijelu intervjua za Sportske novosti govorio je o koronavirusu i potresu u Zagrebu.

“Ni na kraj pameti nije mi bilo da bi se moglo dogoditi nešto što će izazvati takvu blokadu svijeta. Nepojmljivo mi je bilo da se može dogoditi da nogomet stane, da nema Olimpijskih igara, da se odgodi Euro, da doslovno ne smiješ izaći iz kuće. A, eto, dogodilo se. Ne mogu se žaliti na uvjete svog života u karanteni, jer mi nogometaši živimo u privilegiranim statusima. No, kao i svaki čovjek, i ja sam bio zabrinut za svoju obitelj, za roditelje i sestre u Hrvatskoj, za rođake i prijatelje…”, kaže Luka.

Zagreb je pogodio i potres…

“Svaka čast svim ljudima u Zagrebu kako su sve to dostojno prolazili, kao i svima u Hrvatskoj kako su pomogli. Općenito, sva ta reakcija ljudi, kod nas, u Španjolskoj i drugdje, pokazuje kako su odnosi među ljudima najvažnija stvar života. Zdravstveni radnici, sve službe koje su bile stalno na terenu, disciplina ljudi, svi su djelovali tako da te dirne u dušu. Što je nama sportašima, koji to možemo, dati svoj prilog da koliko-toliko pomognemo toj borbi i požrtvovnosti? Ne treba to isticati. Sportaši kontinuirano pomažu, a da se to niti ne zna. To je bit, pomoći, iako zna iritirati kako se neki nabacuju moralnim prodikama i prozivkama da nas je baš briga za tuđe muke. Valjda se od toga ne može pobjeći. Lakše prihvatiš kad konkretno vidiš što je donijela pomoć i kad vidiš radost onih kojima je namijenjena”, rekao je.

Sve s koronavirusom donijelo je i vrijeme za promišljanje.

“Moram priznati da su u toj muci pandemije ta dva mjeseca došla kao neočekivana šansa za resetiranje, što je teško u brzom ritmu svakodnevice. Prvi put nakon dugo, dugo vremena karijere doista sam se mogao odmoriti, provesti najkvalitetnije vrijeme uz suprugu i djecu. Nije stvar odmora u ljenčarenju, jer radio sam dva mjeseca gotovo svaki dan na sebi, kroz posebne treninge kompletirao neke stvari koje nisam mogao stići proteklih godina. No, ovo je bio odmor u glavi, u smislu da nema stresa utakmica, rezultata, pritiska očekivanja, fokusa na maksimalan ulog na treningu, stalnih putovanja. To je naš život nogometaša, obožavamo ga, ali svakome dođe faza zasićenja situacijom, koju onda pokušavaš umanjiti kroz ljetni odmor ako ga imaš, ako nema natjecanja, ako nije kratka pauza… Nikad dovoljno. A sada su došla dva mjeseca za obitelj i sebe, baterije su bile napunjene do daske…”, priča Luka.

Izvor: narod.hr