Luka Modrić prisjetio se kako su mu četnici ubili djeda: ‘Toliko sam ga volio, nisam mogao razumjeti da ga više nema’

U intervjuu za Mail on Sunday Luka Modrić prisjetio traumatičnih događaja iz djetinjstva i kako su mu četnici ubili djeda.

Unatoč svemu, hrvatski kapetan nikoga ne mrzi, a sve ga je to očvrsnulo i pomoglo da postane što jest.

“Bio sam vrlo emotivno povezan sa svojim djedom. Po njemu sam dobio ime. Nije bilo lako kad se to dogodi mladoj osobi i to ne možeš razumjeti. Više nije s nama i ne možemo ga vratiti”, rekao je.

Potom je Mail on Sunday citirao dijelove iz Modrićeve autobiografije. “Nisam razumio što se dogodilo kad su ga donijeli u kuću. Jedino što sam osjetio bila je tuga. Otac me zagrlio, odveo do lijesa i rekao ‘sine, reci zbogom svom djedu’. Nisam shvaćao da je to posljednji put da ga vidim. Srce mi se para svaki put kada se sjetim kako je preminuo, doslovno na kućnom pragu”, napisao je Modrić., prenosi Večernji list.

S deset godina u sastavku je napisao: “Iako sam još malen, osjetio sam puno straha u životu. Strah od rata i granata polako ostavljam iza sebe. Nikad neću zaboraviti osjećaj straha kada su četnici ubili moga djeda. Toliko sam ga volio. Svi su plakali, a ja nisam mogao razumjeti da moga voljenog djeda više nema.”

Novinar navodi da je Modrić danas skroman čovjek kojeg je lako voljeti. Novinar je spomenuo mržnju i ogorčenost, a Luka je rekao: “Nema mržnje. Tragedije se ponekad događaju. Ne mrzim nikoga. Dogodilo se što se dogodilo. Ne možeš zaboraviti što se dogodilo, ali nema mržnje. Moja obitelj na kraju je našla mir. Ne znamo tko je to učinio. Postoje ljudi koji se bave tim stvarima i moraju se pobrinuti da pravda bude zadovoljena. Neki ljudi osuđuju što se dogodilo, no mi smo u miru i znamo da on više nije s nama.”

Tko zna bi li Modrić postao to što jest da ga stvari nisu očvrsnule. “Moj djed je ubijen, a ja sam prošao kroz puno stvari u djetinjstvu. No, to ti pomogne da sagledaš stvari i na kraju se ne brineš. Prihvatiš da je svaki poraz i svaka prepreka dio nogometa i naučiš živjeti s tim”, rekao je i dodaje:

“To je puno utjecalo. Ostavilo je ožiljke na mojoj obitelji, posebno na mom ocu. Bilo je to traumatično razdolje. Nije bilo lako, ali moji su se roditelji trudili da mene i sestru maknu od svih briga tako da nismo previše osjetili sve što se događalo. To je oblikovalo moj karakter i razvio sam se kao osoba, naučio sam se boriti, biti skroman i biti s obje noge ne zemlji. A svog djeda se sjetim svaki put kad osvojim nešto. Volio bih da može vidjeti što sam postigao. Volio bih da je s nama , ali sam siguran da me gleda odozgo i da je sretan zbog svega što sam napravio.”