Kažu sindikati prosvjetara kako “lošijeg ministra od Željka Jovanovića ne može biti”.
Na tragu istine je ta izjava, no što tek mogu reći hrvatski sportaši i sportski djelatnici za bivšeg mnistra znanosti , obrazovanja i sporta… Doslovce, u svom nedovršenom, ali ipak potrajalom dvije i pol godine mandatu nema protiv koga u hrvatskom sportu Jovanović nije zaratio. I nema koga nije izvijeđao! I nema koga nije pokušao uništiti. Poput slona u staklarskoj radnji. Ministar Jovanović deklarirao se zapravo kao borac protiv hrvatskog sporta!
Išao je toliko daleko da je čak i krovna svjetska nogometna organizacija Fifa dijelila packe Hrvatskoj koja pošto-poto namjerava politikom upravljati nogometom. Točnije, Jovanović je namjeravao nogomet u Hrvatskoj iskorijeniti, takav je dojam ostavljao!
Vrijeđao je ministar i pokojnog predsjednika Vlatka Markovića, nogomet kao pojavu nazivao močvarom, postavljao klipove gdjegod bi stigao, pa i kod kandidature za dio organizacije europske smotre 2020. godine. Sve kako bi naudio Hrvatskom nogometnom savezu koji možda nije bez grijeha, no i takav je zaslužio boljeg ministra.
Kruna Jovanovićeve destrukcije bila je lavina optužbi prema Josipu Šimuniću a udostojio se čak sam prijaviti Šimunića Hrvatskom olimpijskom odboru s kojim je odavno zaratio i kojeg ipak nije uspio uništiti. A dao si je toliko truda.
Šire navijačke mase Jovanović je ogorčio i davno prije negoli je Šimunića sramotno prokazivao fašistom i masovnim ubojicom. Ministru Jovanoviću koji je pohitao u Beograd na utakmicu Srbije i Hrvatske ispred nosa su srpski navijači zapalili hrvatsku zastavu. Da bi riječ zaustio. Na pitanje novinara je li vidio taj incident hladno je odgovorio da nije.
Iako je tako priznao da je slijep i dalje je vodio ministarstvo, a hrvatskom sportu nudio propast kao trajno rješenje. “Ministre znaj svemu je kraj, zbogom i više se ne vraćaj”, pjevali su mu navijači još davno. Pjesma je očito imala smisla i viziju!
