Dan nakon što mu je Vrhovni sud potvrdio presudu od šest i pol godina zatvora za izvlačenje novca iz Dinama, Zdravko Mamić održao je u Mostaru konferenciju za novinare. U gotovo dvosatnom monologu, među ostalim, rekao je da će kaznu zatvora služiti u BiH te naveo imena sudaca u Hrvatskoj kojima je, navodno, dao milijune kuna mita. Iz Sarajeva se u Dnevnik HTV-a javio zamjenik ministra pravde BiH Nikola Sladoje.
Objasnio je kakva je procedura kad zahtjev za izvršenje kazne stigne u BiH.
– To pitanje između dvije države riješeno je ugovorom o međusobnom priznanju i izvršenju stranih sudskih odluka u krivičnim stvarima. Znači Ministarstvo pravde ima samo jedan dio obveza tu. Potrebno je da Ministarstvo pravosuđa RH dostavi molbu s odgovarajućom dokumentacijom. Po toj molbi postupa sud koji bi u takvim pravnim stvarima bio nadležan za suđenje u BiH. Znači ide postupak priznanja. Sud priznaje stranu presudu, ustvari vrši priznanje strane presude, hoće li je priznati ili neće zavisi od suda. Ne može mijenjati činjenično stanje u presudi. Izriče kaznu prema zakonima BiH i takva pravosudna presuda ima se izvršiti kao da je donesena u BiH. Govorim o postupku, a ne o konkretnom slučaju, istaknuo je.
– Teško je reći koliko to može trajati. Par mjeseci traje postupak priznanja i izvršenja sudskih presuda. Ukoliko se na vrijeme dostavi kompletna dokumentacija.
Rekao je da eventualno smanjenje kazne ovisi o “praksi sudova u BiH i zapriječene kazne za ta krivična dijela za koje je suđen u RH”.
Komentirao je navode da postoji mogućnost da Zdravko Mamić uopće ne završi u zatvoru.
– I BiH i Hrvatska su potpisnice više tih bilateralnih sporazuma, a istovremeno ih obvezuju četiri europske konvencije. O međusobnoj pravnoj pomoći, o ekstradiciji, o transferu osuđenih – što se kod nas prevodi kao priznanje i izvršenje stranih presuda u krivičnim stvarima i ustupanju krivičnih gonjenja. Zanimljivo je da Hrvatska nije potpisnica ove zadnje konvencije gdje u čl.8 st.2 daje mogućnost državi koja ne može izvršiti kaznu ili ne može dozvoliti ekstradiciju da može ponovno voditi postupak po istoj pravnoj stvari. To je odstupanje od tzv. načela ne bes in idem – ne dvaput o istoj stvari. Tako da su te četiri europske konvencije kompletno zavezale u krug ove postupke da bi svako lice trebalo biti procesuirano i pravosnažno osuđeno i izdržalo kaznu ukoliko kazna bude osuđujuća, rekao je.
– Propisi dopuštaju da se kazna ili izvrši ili da se vodi novi postupak. U krajnjem slučaju je pitanje sudova kako će odlučiti. Pitanje je dokaza, dokumenata i ostaloga, istaknuo je.
– Ugovori omogućavaju da svako lice bude privedeno pravdi, zaključio je.
