Hrvatska nogometna reprezentacija, odnosno, kako im tepamo, Vatreni, istinski su ponos hrvatske nacije već praktički desetljećima. Vatreni redovito igraju na velikim svjetskim natjecanjima, dakle, svjetskim prvenstvima te europskim prvenstvima.
Hrvatska je u svojoj 25-godišnjoj povijesti propustila tek jedno Svjetsko te jedno Europsko prvenstvo. Vatrenih nije bilo na Euru 2000. godine i to zahvaljujući spletu nesretnih okolnosti u kvalifikacijama na Maksimiru kada su naši reprezentativci u grotlu Maksimira protiv Jugoslavije odigrali 2:2, iako su ima dobar dio utakmice igrača više, izbornik je bio neponovljivi Miroslav Ćiro Blažević. Hrvatske nije bilo ni na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi 2010. godine, reprezentaciju na ‘Crni kontinent’ nije uspio odvesti Slaven Bilić.
Na svim ostalim velikim natjecanjima od davne 1996., kada su Vatreni igrali svoje prvo Europsko prvenstvo, do 2016. i posljednjeg Eura, Hrvatska je igrala, nerijetko vrlo dobro. Statistika je ovo, bez obzira koliko navijači ponekad s pravom očekivali više, koja budi strahopoštovanje s jedne te ponos s druge strane. Podsjetimo, u povijesti svjetskih prvenstava samo je Brazil nastupio na svima.
Godine 2000. i godine 2010. Hrvatske, kako smo spomenuli, nije bilo na velikim natjecanjima, dakle, na Euru, odnosno SP-u, u oba ta slučaju Srbija, ili 2000. godine krnja Jugoslavija, je izborila plasman i nastupila. U pravom smislu riječi nastupila s obzirom kako su u oba navrata naši istočni susjedi ispali vrlo brzo, a 2000. komentator HRT-a Ivica Blažićko, poslije uvjerljivog poraza od Nizozemske, naše susjede ispratio je riječima: “Poniženi i pregaženi odoše JUGOVIĆI kući…”
Zašto je to važno u kontekstu teme ovog članka? Naime, Vedran Ćorluka i Nemanja Pejčinović, hrvatski i srpski reprezentativci, od 2014. godine dijele svlačionicu u Lokomotivu, dakle, u Rusiji. Oba igrača igraju u obrani, dobro se slažu u puno toga, no, u najmanje jednome maju različito mišljenje. Pejčinović tvrdi da je reprezentacija Srbije u OVOM trenutku jača od hrvatske reprezentacije za koju igraju između ostalih: Modrić, Kovačić, Subašić, Pjaca, Mandžukić, Rakitić, Perišić, Brozović, Vrsaljko, Mario Pašalić, spomenuti Čorluka, Nikola Kalinić…, dakle, sve redom igrači najvećih europskih klubova od kojih su neki klubovi, poput Reala ili Barcelone, višestruki europski prvaci. Doduše, i srpski reprezentativci, barem neki od njih, igraju u velikim klubovima, no, nešto se ”spontano”zaboravlja. Srbije nije bilo na Svjetskom prvenstvu u Brazilu prije dvije godine, nije ih bilo ni na Euru prošle godine, činjenica je to koja mora ostaviti traga na svima, pa i na srpskim reprezentativcima bez obzira na promjene u njihovom stručnom stožeru.
Da podsjetimo na još jednu činjenicu, Srbija nikada do sada nije uspjela pobijediti Hrvatsku. U četiri odigrane službene utakmice Hrvatska ima jednu pobjedu (2:0), tri su utakmice završene neriješeno, 0:0, 2:2, 1:1. Hrvatska ima i ono što Srbija nema i vjerojatno nikad neće imati, broncu sa Svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998. godine.
Zanimljive su stoga riječi Pejčinovića koji je u razgovoru za Sport ekspres otkrio kako se odlično slaže s našim stoperom, a uz njega, najviše vremena u Rusiji provodi sa sunarodnjacima Zoranom Tošićem, nogometašem CSKA, Milošem Teodosićem – sjajnim košarkašem CSKA i suigračem Petrom Škuletićem. O Ćorluci i hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji je između ostaloga rekao: ”Što ćemo ja i Čorluka raspravljati, u posljednjih deset godina Hrvati su dizali reprezentaciju na viši nivo. Ali, sada, Srbija je bolja. Imamo veliku šansu da odemo na Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Sa Slavoljubom Muslinom na čelu, atmosfera je mnogo bolja, tu je i disciplina, a na svakoj poziciji je zdrava konkurencija…” Kao i Ćorluka tako se i Pejčinović nada da će njihov klub osvojiti rusko prvenstvo i kup. Inače, prema nekim medijskim napisima Vedran Ćorluka najbolje je plaćeni nogometaš u Rusiji. Dakle, ipak ispred Pejčinovića.
Glede reprezentacije i odlaska na SP koje se iduće godine igra u Rusiji, Srbija dobro stoji u svojoj skupini, no, radi se o teškoj grupi, a samo prvoplasirana momčad ide direktno u Rusiju. Drugim riječima, ne isplati se praviti ražanj dok je zec još u šumi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
