Višednevni cirkus je napokon došao svome kraju. Prema svemu sudeći izuzetno važna utakmica između Hrvatske i Mađarske, kako smo već pisali, igrat će na Poljudu 10. listopada ove godine. Poslije ”rata priopćenjima”, a u čemu je prednjačila uvjetno rečeno jedna strana, činjenica da će se utakmica ipak igrati na ”našem najljepšem stadionu” poraz je onih koji su to posljednjih dana bjesomučno pokušali spriječiti izmišljajući iz sata u sat sve luđe i luđe razloge.
Uvjetno rečeno jednu stranu, onu Hajdukovu, držala je Slobodna Dalmacija, čiji je jedan novinar bio pokretač skandalozne inicijative u koju je uspio uvući i dio, SAMO DIO, Hajdukovih legendi, a sve je rezultiralo rođendanskom čestitkom bivšem jugoslavenskom ministru Budimiru Lončaru, koji je navodno rado viđen gost u počasnoj Hajdukovoj loži. Budući da u hrvatskoj reprezentaciji igraju i igrači Hajduka postavlja se pitanje čiju stranu drži Slobodna Dalmacija, ako ne drži i stranu hrvatske reprezentacije?
Razlog ovom cirkusu u u vezi odigravanja najatraktivnije kvalifikacijske utakmice Vatrenih na Poljudu zapravo je vrlo proziran, naime, kad se reprezentacija vrati tamo gdje joj je i mjesto oni koji generiraju sukobe i podjele postat će ”suvišni”, njihova uloga marginalizirana, baš onakva kakva i treba biti. Drugim riječima, oni koji su protiv povratka Vatrenih na Poljud bore se za vlastiti opstanak i zato su toliko glasni.
U cijelu priču uključili su se i branitelji, istaknuto mjesto u svemu su imali veterani legendarne 4. gardijske brigade, koja je ponijela možda i najveći teret u oslobađanju Hrvatske od velikosrpskog okupatora i JNA, inače vojske države čiji je svojedobno ministar bio već spomenuti Budimir Lončar. Naravno, veterani 4. gardijske brigade nedvosmisleno su poručili kako žele reprezentaciju na Poljudu i govorili su isključivo u svoje ime, bez imalo pretenzija da su jedini branitelji u Hrvatskoj, a da svi oni koji se s njima ne slažu nisu. Dakle, nisu niti jednog trenutka insinuirali da oni koji su protiv povratka Vatrenih na Poljud ”malo manji” branitelji. Zašto onda, ako je tome tako, Slobodna Dalmacija u svom članku ”Nakon ‘rata priopćenjima’ treba i to istaknuti: braniteljska je i druga strana, Hajdukova’‘ dijeli branitelje, kao što pokušava prodati lažnu podjelu na one koji su za i one koji su protiv povratka Vatrenih na Poljud?
Naime, ”Hajdukovi branitelji” su hrvatski branitelji, baš kao što su i hrvatski branitelji oni koji nisu trenutno u Hajduku i njih je ipak puno više. Drugim riječima, ako ćemo baš tjerati mak na konac, zna se na čijoj je strani većina. Nitko, kako to tvrdi nezgrapno Slobodna Dalmacija, nije uvukao branitelje u ovu priču, oni su se sami našli pozvanim reći svoje mišljenje. Ili možda nemaju na to pravo, nemaju li pravo jasno poručiti kako žele gledati hrvatsku reprezentaciju u gradu za koji su se, ponekad i goloruki zahvaljujući i Budimiru Lončaru, borili? Ako je danas glas Budimira Lončara značajniji od apela veterana 4. gardijske brigade možda je vrijeme da se zapitamo u kakvoj zemlji živimo?
‘‘Predsjednik uprave Hajduka Marin Brbić je hrvatski branitelj i dragovoljac Domovinskog rata, dopredsjednik kluba Lukša Jakobušić je hrvatski branitelj i sudionik Oluje, a i predsjednik Nadzornog odbora Hajduka Benjamin Perasović je hrvatski branitelj…”, piše Slobodna Dalmacija… I u čemu je problem?
Naime, Slobodna Dalmacija spomenula je trojicu ljudi, heroja Domovinskog rata, kako god hoćete, no, koliko je s uvjetno rečeno druge strane onih branitelja, onih heroja, koji žele povratak reprezentacije na Poljud a čija se imena ne spominju? Nisu, na koncu, branitelji reagirali priopćenjem koje je upereno protiv svojih kolega suboraca već je to bio apel za povratak Vatrenih na Poljud. I na to su, kako smo već i spomenuli, imali pravo. I ne samo oni.
