Prije 18 godina hrvatski tenisač Goran Ivanišević osvojio je Wimbledon. Bio je ponedjeljak, 9. srpnja 2001. Iznimno se finale igralo ponedjeljkom, kiša je, kao puno puta prije toga, ometala odigravanje mečeva u Londonu, samo polufinale između Gorana i Tima Henmana, proteglo se na dva dana.
Ivanišević je poslije drame u finalu bio bolji od Australca Patricka Raftera i po prvi i posljednji puta osvojio trofej koji je toliko želio, kome bio je blizu još tamo daleke 1992. kada je u već ”dobivenom” finalu izgubio od Amerikanca Andre Agassija. Netko je tada rekao ”Goran će Wimbledon osvojiti pet puta…”
Nažalost, bio je Goran ponovno u nekoliko navrata blizu, no, uvijek bi ga neki detalj, veći ili manji, ostavio bez trofeja. Sve do 2001. godine, kada je bio od većine potpuno otpisan i kada je u Wimbledon došao s pozivnicom. A stigao do kraja…
Američki izvjestitelj 10. srpnja 2001. godine javio se iz Londona s porukom: ”Ako mene pitate Goranov Wimbledon najljepša je priča u povijesti sporta. Najveća…” Amerikanci su shvatili koliko je Goranu pobjeda na londonskoj travi značila…
Kako smo već spomenuli Goran je u Wimbledon, na spomenutu londonsku travu, stigao kao otpisan tenisač, ni sami sponzori nisu vjerovali u njega, no, tog je ljeta odigrao svoj najbolji, najzreliji Wimbledon u karijeri. Važno je naglasiti da Goran na putu do osvajanja Wimbledona nije te godine naletio na ”vječnog rivala” Petea Samprasa. Iskustva s Amerikancem Samprasom nisu za Gorana, blago rečeno, bila rezultatski ugodna.
Kad se dan danas prisjeti legendarnog finala, u pet setova, protiv Raftera, Ivanišević ima obrambeni refleks: ”I danas me strah gledati snimku finala. Bojim se da bih mogao izgubiti”, kaže Ivanišević, sjetivši se najvećeg trenutka u bogatoj karijeri, u karijeri u kojoj je 1992. godine osvojio i dvije olimpijske medalje.
Podsjetimo, nakon povratka iz Wimbledona Gorana Ivaniševića je na splitskoj rivi dočekalo oko 100 000 ljudi, a Goran je nosio dres najboljeg hrvatskog košarkaša svih vremena, Dražena Petrovića, dres New Jerseya u čast tragično stradalom neponovljivom Draženu.
Nakon povratka u Split Ivanišević se popeo na postavljenu binu ispred crkve sv. Frane te su u tom trenutku oglasila svečana zvona, a Goran je, kao veliki navijač Hajduka, ali i hrvatske nogometne reprezentacije, između ostaloga rekao:
”Prije mjesec dana ovdje je bila ludnica nakon što je Hajduk osvojio prvenstvo. Bio sam ovdje s vama i sanjao da ovako proslavim ako osvojim Wimbledon. Molio sam Boga da se to ostvari pa makar više ne zaigrao tenis nakon toga. Hvala vam, bio sam svugdje, ali ovdje je najluđe.Da nisam ovdje rođen bio bih ku.. od ovce. Ovo nikad neću zaboraviti…”, poručio je te davne 2001. Goran Ivanišević.
