Sandra Perković navikla nas je na pobjede, no u petak je u finalu Dijamantne lige u Bruxellesu bila treća i to joj je prvi poraz nakon više od 13 mjeseci i nakon 15 uzastopnih pobjeda.
“Mislim da sam navikla prvo sebe, a onda i sve oko sebe, samo na pobjede, daleke hice i velike rezultate, ali i ja sam čovjek od krvi i mesa i ja se svaki dan budim, treniram, fokusiram se i prolazim kroz uspone i padove”, rekla je za Sportske novosti.
Čini se da su samo zdravstveni problemi igrali veliku ulogu u ovom porazu.
“Samo moj stožer i ja znamo kako mi je bilo posljednjih sedam dana. Meni je najvažnije da sam ipak uspjela doći u Bruxelles, koliko god zdravstveno nisam bila stabilna. Pokušala sam se boriti za taj sedmi trofej koji mi je, na žalost, iskliznuo iz ruku, ali nisam izgubila na nekim velikim daljinama, izgubila sam samo zbog sebe, 65 metara je bilo dovoljno za osvajanje trofeja. Imala sam to u rukama, ali jednostavno nisam mogla do kraja izvesti. Borila sam se do zadnjeg hica, ali jednostavno, tijelo nije dalo, koliko je god glava željela”, kaže Sandra.
“Poslije svakog svog poraza nisam se vratila lošija, dapače, uvijek sam se vraćala bolja”, optimistična je Sandra.
“Nekome tko pobjeđuje na svakom natjecanju i kome to postane rutina, ovo je mali šok i hladan tuš, ali opet velika motivacija za ono što dolazi. Bolje da se šokiramo kada izgubim, nego kada pobijedim”, zaključila je.
