Sjećate li se NBA košarkaša, Rudyja Goberta, igrača koji je najprije podcjenjivao pojavu koronavirusa, a onda se i sam zarazio te se ispričao, pokajao i aktivno, financijski, se uključio u borbu? Dvadesetsedmogodišnji Rudy Gobert (27) više nije pozitivan na korona virus! Gobert je košarkaš Utah Jazza, a osim njega nitko iz svlačionice nije pozitivan na korona virus.
U samoizolaciji, podsjetimo, su bili od 11. ožujka, kada je otkriveno da su Gobert i Michell zaraženi virusom COVID-19.
Pandemija koronavirusa prijeti i sportašima, bez obzira što se radi o populaciji koja je izuzetno fizički pripremljena, a onda i otpornija na opasni virus. Međutim, oni sve to lakše podnose i brže se oporavljaju.
Tako osam igrača engleskog premierligaša West Hama ima lakše simptome COVID-19, objavila je klupska dopredsjednica Karren Brady u svojoj novinskoj kolumni. Nadalje, Brady tvrdi kako se svih osam nogometaša i članovi njihovih obitelji osjećaju dobro. Međutim, poziva na oprez:
”No, dovoljno je jedno rukovanje, jedan kašalj bilo koga od nas, tako da nitko ne bi smio biti ravnodušan”, napisala je dopredsjednica West Hama Karren Brady, spomenula je i mogući rasplet glede nastavka natjecanja u Premiershipu:
”Kad su svi klubovi o tome posljednji put raspravljali, složili smo se da nastavimo natjecanje što je prije moguće. Ako će to biti potrebno za dovršetak lige, igrat će se i u srpnju. To je plan. To je ono što želimo napraviti. ”
Za kraj spomenimo da trener Arsenala Mikel Arteta (38) više nije zaražen opasnim virusom.
Trener ”Topnka” poslao je poruku nakon što se opravio od zaraze:
”Prije svega, želio bih prenijeti poruku svim ljudima koji su izgubili svoje najmilije, onima koji pate u bolnicama, imaju teške trenutke i bolesni su. Vrlo smo zahvalni svima koji se bave zdravstvom, koji rade u klinikama, ljudima u samoposlugama, ljudima koji pružaju usluge dostave hrane, prijevoza, medijima… I dok god imamo priliku da barem malo smanjimo rizik od bolesti, pozivam sve da budu odgovorni i ostanu kod kuće, što je duže moguće. Molim vas! To je sve što možemo učiniti – nemamo priliku pomoći drugima u ovim okolnostima, zato vas molim da barem ostanete kod kuće i učinite ono što je potrebno. Moramo pokušati pomoći Ministarstvu zdravstva u najvećoj mogućoj mjeri, u kojoj god se zemlji se nalazili, i moramo omogućiti starijim osobama kojima je to potrebno više nego bilo kome drugom da dobiju liječenje koje im je neophodno. Moramo usporiti proces, moramo usporiti virus, zato vas još jednom molim, gdje god se nalazili – ostanite kod kuće. Što se mene tiče, osjećam se potpuno oporavljeno.
Imao sam neke simptome. Kad su nas zvali iz kluba i obavijestili nas da smo mogli biti izloženi virusu zbog vlasnika Olympiakosa kad smo igrali s njima – u tom trenutku… Ne znam, u sebi sam osjetio da je to upravo ono što imam. Sutradan smo trebali igrati protiv Manchester Cityja, pa sam odmah nazvao doktora. Postojao je ogroman rizik – osim toga, prvi sam osjetio simptome, vrlo jasne simptome. Ako je to istina, tada su svi igrači i ljudi povezani s klubom koji su me svakodnevno kontaktirali bili u opasnosti. Kako nismo mogli sami donijeti odluku, morali smo razgovarati s Premierligom, Manchester Cityjem. Utakmica je odgođena. Očito je da su nas dotakle sve vijesti koje smo dobivali iz Kine, Italije, a potom Španjolske. Vremenom shvatiš: ‘Jao, svatko se može zaraziti, ovo je vrlo ozbiljno’ – i počnete razmišljati o ljudima s kojima ste razgovarali, o drugim ljudima koji su možda povezani s njima. A onda sve postaje zastrašujuće.
Što se tiče simptoma, imao sam normalan, valjda blag oblik korona virusa – tri ili četiri pomalo problematična dana, s blagom temperaturom, suhim kašljem i određenom nelagodom u grudima. To je sve. Poteškoća je u tome što ne živim sam, štoviše – imam troje djece kod kuće, bio sam zabrinut. Moja supruga je prošla kroz to, također, a prošla je i naša dadilja. Hvala Bogu da se djeca nisu razboljela. Sada smo svi u savršenom redu. Učinio sam sve što sam mogao. Izolirao sam se u hotelskoj sobi, bio sam sam tamo dva do tri dana, ali nakon drugog dana moja je supruga također počela osjećati simptome. Vjerojatno je bilo kasno – u vrijeme kad su se moji simptomi pokazali, ona je već bila zaražena. Stoga nismo mogli spriječiti širenje virusa u našoj kući – već je bilo kasno kada sam primio pozitivan test. Što sada radim kod kuće? Pa, imam troje djece – od 10 godina, sedam i četiri godine. Možete li zamisliti tu količinu energije!
Ja sam vrlo pozitivna osoba, i pokušavam na trenutak reći: ‘Pa, što možemo naučiti iz ovoga?’ Kakva je ovdje lekcija i koje se mogućnosti otvaraju za nas? Već 10 godina nisam imao priliku probuditi se sa svojom djecom i provodim puno vremena s njima, posvetim im se, saslušam ih. Pa i napišem domaću zadaću s njima. I ista stvar s mojom suprugom. Dakle, ovo je sjajna prilika. Nema izgovora. Kod kuće smo zajedno i stvarno uživamo u ovim trenucima. Pitate se, je li ovo minus za socijalizaciju djece? Da, je. Ali istovremeno, ovo je jedinstvena prilika da budu s roditeljima i dobiju potrebnu pažnju. Tako da se u tom smislu, emocionalno, osjećam vrlo zadovoljno, jer im dajem sve – a to je nešto na što nisam naviknut.
Mislim da svi razumijemo koliko smo potrebni jedni drugima. Živimo u svijetu društvenih mreža, u svijetu u kojem je sve WhatsApp poruka. Ali koliko je važno dodirnuti jedno drugo, osjetiti jedno drugo i zagrliti se? To mi nedostaje u odnosima s mnogim ljudima koje volim. Moramo biti emocionalno otvoreniji. Moramo međusobno razgovarati o svojim osjećajima. Slično je i u profesionalnom smislu, u odnosu s nogometašima – mislim, zapravo već znam, siguran sam, da u timu imam nekoliko nogometaša koji su 100% spremni da idu novim putem.”
