Odavno je zaštitni znak hrvatske nogometne reprezentacije, petnaestak godina čuva mrežu “vatrenih”. Iako je po mnogim mjerilima veteran od njega tek očekujemo blistave dosege, napose na predstojećem Svjetskom prvenstvu u Brazilu u ljeto ove godine. Stipe Pletikosa je nedavno dobio uistinu vrijednu nagradu navijača iz Kluba “Uvijek vjerni”, “vatrena krila” što se dodijeljuje samo onima koji navijače opčine svojom borbenošću i predanošću u hrvatskom dresu.
On je nagradu apsolutno zaslužio, u kvalifikacijama za odlazak na svjetsku smotru u Brazil uvjerljivo je bio hrvatski najbolji čovjek u teškim kvalifikacijama, a svojim obranama i kada je išlo i kada nije – osigurao je hrvatskoj momčadi prigodu da u dodatnim kvalifikacijama izbori veliko, najveće natjecanje.
Danas Pletikosa čuva mrežu ruskog Rostova, a karijera ga je do tamo vodila od matičnog splitskog Hajduka preko donjeckog Šahtara, moskovskog Spartaka, londonskog Tottenhama…
U Rostovu brani sjajno, u tom klubu brusi formu za hrvatsku reprezentaciju kojoj se predaje potpuno, do kraja. Navijači su to prepoznali, Pletikosa je omiljen i u Splitu i u Zagrebu i nema utakmice u kojima tribine nekoliko puta u zboru ne poviknu; “Stipe, Stipe”!
– Kad sam bio mlađi samo sam slušao o tome, a danas neke stvari dobro znam, osjećam, priča Pletikosa. – Da, mogu osjetiti kako s godinama postajem bolji. Imam svoju obitelj koja mi daje stabilnost, mir, u klubu imam izvrstan status, a tako miran i ustedotočen na svoj posao jednostavno uživam u treninzima. Koji mi znaju biti jači nego kad sam bio mlađi. Dakako, s jakim treninzima održava se forma i naravno da me ide. Vratara na površini može održati samo redovito i teško vježbanje, pogotovo kad zapne u godine. Ja od vježbanja ne bježim, a kako želim potrajati onda je to jedini način da budem u formi.
Objašnjava potom Pletikosa što se očekuje od vratara u godinama…
– Uz rad koji donosi formu vratar se mora brinuti i o svom izgledu, mora biti i mršav, gibak, ne smije se zapustiti na trenutak. Jer, teško se onda vratiti. Meni osobno nije teško naporno raditi, čak bi rekao da uživam u radu. Više nego kad sam bio mlad. Kad je sportaš mlađi onda se zna opterećivati nekim drugim stvarima, a onda u utakmicama zna biti nezgodno. Danas je kod mene posve drugačije, baš sam posvećen sebi i poslu.
O svom statusu u Rostovu priča:
– Ponuda uvijek ima, ali ni s time se ne zamaram. Na vratima svog kluba sam baš u svakoj utakmici, tako uvijek dođem potpuno spreman za reprezentativne akcije. Klub me uvijek može prodati, ali niti time se ne opterećujem. Što bude – neka bude. Ovako, ja volim nogomet i mislim da je to najljepši posao na svijetu.
Osjećam da imam snage opstati na visokoj igračkoj razini još šest do sedam godina.
Uspjeh reprezentacije, odlazak na Svjetsko prvenstvo razgalilo je srce Stipe Pletikose…
– Atmosfera i poticaj što smo osjetili na zagrebačkoj utakmici protiv Islanda sigurno mi je bilo nešto najljepše što sam osjetio u odlazećoj sportskoj godini. Već smo bili pomalo i rastuženi nedostatkom podrške, no kada nam je najviše trebalo doživjeli smo izvrsnu podršku, baš kad nam je trebala. Osjetio sam strah nakon isključenja Mandžukića, no kada smo izašli na početak drugog dijela i osjetio podršku publike strah je nestao…
Dobitnik je nagrade hrvatskih navijača, “vatrena krila”.
– Nema ljepše nagrade. Nema! Uostalom, zato se igra, za podršku navijača. Meni je ovo u karijeri šesta nagrada dodijeljena od navijača, dvaput sam dobio “hajdučko srce”, dvaput sam u Rostovu dobio sličnu nagradu od navijača, a jednom sam takvo priznanje zadobio u Moskvi, u Spartaku. Ovako ja na to gledam, uspio sam svojim ponašanjem, obranama, utjecati na navijače s tribina… Evo, tako je i na reprezentativnim utakmicama i zaista zbog toga moram biti sretan i ponosan.
Kada ga mediji opisuju uvijek se spominje njegova omiljenost i na zagrebačkim i splitskim tribinama. I u trenucima eskalirajuće podijeljenosti hrvatskoj sjevera i juga Pletikosa dobija ovacije i na Maksimiru i na Poljudu.
– Znam da se to primjećuje, ali ni time se također ne zamaram. Uvijek nastupam s punim srcem, ne nudim se navijačima, samo pošteno radim svoj posao, dajem našoj reprezentaciji sve što mogu. Tako je bilo i prije i sada, tako će i biti i očito da ljudi, navijači to prepoznaju. Navijače se ne može prevariti, a svi smo na terenu upravo zbog njih, zbog navijača. Obožavam svoj posao, svoju domovinu, mi u reprezentaciji potpuno smo posvećeni Hrvatskoj, pa nisam eto niti ja iznimka. Sad, to što mi lijepo skandiraju i u Splitu i u Zagrebu može me veseliti, no od toga ne treba raditi predstavu.
Svjetskom prvenstvu naš se vratar silno veseli, nastupao je već na dvije svjetske smotre, 2002. u Japanu i Južnoj Koreji i četiri godine kasnije u Njemačkoj. Od uvodnog dvoboja protiv Brazila ne strahuje nimalo…
– U toj našoj prvoj utakmici protiv Brazila na SP u Njemačkoj smo bili jako dobri. Brazil je bio silno jak, Ronaldinho, Adriano, Kaka i ostali, međutim bili smo praktički ravnopravan suparnik, baš nam je malo nedostajalo da napravimo iznenađenje. Držim da nismo bez šansi niti u Brazilu u prvoj utakmici protiv domaćina koji će osjećati veliki pritisak. Veselim se našim pripremama, odradimo li ih dobro ne moramo se bojati.
O toj utakmici u Hrvatskoj, ali i u svijetu već se priča svaki dan, Stipe Pletikosa drži da je ta premijerna utakmica Svjetskog prvenstva u Brazilu izvanredna promocija naše zemlje…
– To je nešto nevjerojatno, ali i stvarno. Sad se zapravo može spoznati koje se bogatstvo krije u sportu. Cijela naša zemlja može iskoristi tu prvu utakmicu protiv Brazila, i reklamama i marketingom uopće… Volio bih da država to vidi i da pomogne sportu, u konkretnom slučaju nogometu koji toliko dobroga nosi u promociji naše zemlje. Jest, država bi mogla pripomoći nogometu kako već nogomet pomaže njoj. Osobno, želim da se naš klupski nogomet poboljša, a tu država može pomoći. Nije tu riječ samo o gradnji stadiona, kampova, već i o pomoći našem prvoligaškom natjecanju, našim klubovima iz kojih izlaze repzentativci koji, vidite, imaju tu čast danas-sutra pred cijelim svijetom igrati protiv Brazila. A da bi i u budućnosti bilo tako nogometu se mora pomoći. Nogomet, naša reprezentacija, najveća je promocija Hrvatske. Sad se to da spoznati. I zato se u nogomet mora ulagati, sve se vrati…
Skroman kakav jest, Stipe Pletikosa nije se ni trznuo kada smo mu spomenuli da je lako mogao biti i svjetski rekorder po broju nastupa za reprezentaciju, samo da nije bio neugodne ozljede uoči Europskog prvenstva u Portugalu 2004. godine. Kada je potom izbivao s vrata reprezentacije barem tridesetak utakmica. Naime, da je imao te nastupe danas bi Pletikosa imao oko 140 nastupa za hrvatsku reprezentaciju, a svjetski rekord drži egipatski igrač Ahmed Hassan sa 178 nastupa. I brzo bi ga Pletikosa dostigao…
– Nikad o tome nisam razmišljao. Ne! Uživam dok mogu, osobni rekordi me ne zanimaju, brinem se samo za cijelu našu reprezentaciju. I ja i ostali.. Mi smo svjesni što je naš narod morao proći da bi stekao neovisnost, pa smo stoga i mi spremni “ginuti” za reprezentaciju.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
