Arbitražni sud za sport (Court of Arbitration for Sport – CAS) institucija je neovisna od svih sportskih organizacija, kojima nudi usluge posredništva pri postizanju nagodbi u sporovima vezanim za sport, po proceduri i pravilima koji su prilagođeni specifičnostima sportskog svijeta. Taj sud donio je drakonsku kaznu od deset utakmica zabrane igranja Josipu Šimuniću, zbog koje je on propustio Svjetsko prvenstvo u Brazilu prošlog ljeta, o čemu smo pisali na našem portalu.
Podsjećamo, Josip Šimunić prijavljen je, a kasnije i kažnjen od strane FIFA-e zbog povika “Za dom” nakon utakmice protiv Islanda na Maksimiru, u sklopu kvalifikacija za odlazak na SP u Brazilu. CAS je u postupku protiv Šimunića, u vrlo kontroverznom suđenju gdje je bilo niz nepravilnosti i nepodobnih svjedoka, presudio protiv Šimunića, nanijevši mu veliku sportsku, ali i financijsku štetu.
No, Šimunić ne misli stati na konačnoj presudi CAS-a, pogotovo sad kad su na svjetlo dana isplivale razne afere pod okriljem FIFA-e, kao i veliki korupcijski skandali, koji samo nagovještaju kako je i u slučaju hrvatskog reprezentativca bilo “mutnih radnji” i vrlo čudnih odluka. Vrhovni sud Švicarske nova je instancija kojoj će se obratiti Hrvat iz Canberre, kako bi istjerao pravdu i dobio zadovoljštinu zbog sportske i moralne povrede, kojom su mu naštetili FIFA i CAS. Njegov odvjetnik, Davor Prtenjača zatražio je da se istraži korupcija u FIFA-i vezana i uz slučaj Šimunić.
Koja je funkcija CAS-a?
CAS je utemeljen 1984. godine, a nalazi se pod administrativnom i financijskom kapom Međunarodnog vijeća za sportsku arbitražu (International Council of Arbitration for Sport – ICAS). Ima blizu 300 arbitara iz 87 zemalja, koji su izabrani zbog specijalističkih znanja o arbitraži i o sportskom zakonodavstvu. Sjedište mu je u Lausanne (Švicarska), urede ima u Sydneyu i u New Yorku, a službeni jezici su engleski i francuski.
Arbitražni sud za sport ima zadaću arbitražom rješavati pravne sporove iz djelokruga sporta. Njegov pravorijek ima jednaku težinu kao pravorijek bilo kojeg ‘običnog’ sudišta. Kad je to dopušteno i moguće, Sud može stranama u sporu pomagati da svoje sporove riješe pomirbom. Dodatno, Sud daje savjetnička mišljenja u svezi pravnih pitanja vezanih za sport.
Na koncu, za rješavanje spornih pitanja s najvećih natjecanja Sud formira privremene tribunale. Za svaku prigodu formira se poseban tribunal koji je kompetentan za specifičnosti spornog događanja.
Kakve slučajeve CAS preuzima i koja je procedura?
Arbitražnom sudu za sport mogu biti dostavljeni svi slučajevi direktno ili indirektno vezani za sport. To, primjerice, mogu biti sporovi komercijalne naravi, poput sponzorskih ugovora, ili nezadovoljstvo disciplinskim odlukama sportskih organizacija.
Arbitražnom sudu za sport može se obratiti svaki pojedinac i pravni subjekt, uključujući sportaše, klubove, sportske saveze, organizatore sportskih priredbi, sponzore, televizijske kuće.
Da bi Arbitražni sud za sport prihvatio slučaj, s tim se moraju složiti obje strane u sporu. Mogućnost ovakvog rješavanja sporova trebala bi biti navedena u statutima organizacija, odnosno u ugovorima umiješanih strana (stranke mogu unaprijed imati dogovor o arbitraži, ali to mogu dogovoriti i po izbijanju spora).
Za sporove proizišle iz ugovornih odnosa ili delikata, primjenjuje se uobičajeni arbitražni postupak ili posredovanje (posredovanje je neobvezujuća i neformalna procedura temeljena na dogovoru stranaka da u dobroj vjeri pristupe pregovorima i, uz pomoć Arbitražnog suda, pokušaju naći rješenje).
Za sporove izazvane odlukama unutrašnjih tijela sportskih organizacija, primjenjuje se prizivni arbitražni postupak. Postoji i savjetodavna procedura koja nekim organizacijama omogućava traženje savjetodavnog mišljenja od Suda, iako službeno nisu u sporu, o bilo kom pitanju vezanom za praksu i razvoj sporta, ili za aktivnosti vezane uz sport. To savjetodavno mišljenje ne sadrži presudu i nije obvezatno.
Svi postupci su u načelu povjerljivi, Sud javno ne objavljuje svoje odluke, a stranke se obvezuju na šutnju (osim ako ne odluče suprotno). Odluke Suda su konačne i obvezujuće, a žalbeni postupak moguć je samo u par iznimnih slučajeva. Na odluke CAS-a žaliti se može Vrhovnom sudu Švicarske.
Do ožujka 2012. godine, bilo je samo sedam uspješnih žalbi na tom sudu u odnosu na presude donesene od strane CAS-a, a tek jedna od njih odnosila se isključivo na nogometnu materiju. Radilo se o slučaju brazilskog nogometaša Matuzalema koji je raskinuo ugovor sa Šahtjorom iz Donjecka te potpisao novi ugovor s Real Zaragozom. CAS i FIFA su presudili u korist Šahtjora, no Vrhovni sud je kasnije prihvatio žalbu Metuzalema i odbacio je više milijunske iznose koje je Šahtjor zahtijevao od igrača.
Nadamo se kako će Šimunićev slučaj biti idući u kojem će Vrhovni sud Švicarske prihvatiti žalbu te tako srušiti presudu CAS-a i FIFA-e protiv našeg reprezentativca.
Kako se pokreće arbitraža i koliko sve to košta?
Kad je iscrpila interne žalbene mogućnosti svoje sportske organizacije, zainteresirana strana može se obratiti Arbitražnom sudu s obrazloženim zahtjevom za arbitražu. Strane se na sudskom saslušanju mogu pojaviti same, a može ih zastupati ili pomagati osoba po izboru, koja ne mora biti odvjetnik.
Uobičajeni arbitražni postupak povlači plaćanje relativno skromnih troškova i honorara arbitrima, izračunatih na temelju fiksnog cjenika. Prizivni postupak je besplatan; plaća se samo sudska naknada od 500 CHF.
Uobičajeni arbitražni postupak traje između 6 i 12 mjeseci. U prizivnom postupku presuda mora biti donesena najkasnije za 4 mjeseca od podnošenja zahtjeva. U hitnim slučajevima i na poseban zahtjev Sud može donositi odluke u iznimno kratkom roku. Odluka može biti donesena na dan saslušanja, ali se obično čeka nekoliko tjedana.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
