Svjetsko prvenstvo u Katru: Zašto se nogomet iskorištava za LGBT agendu u zemlji u kojoj se krše prava žena, obitelji, vjeroispovijesti, stranih radnika?

Uoči početka Svjetskog nogometnog prvenstva, koje će se održati od 20. studenoga do 18. prosinca, osam reprezentacija odlučilo je da će njihovi kapetani u Katru nositi traku u duginim bojama u znak podrške homoseksualcima. Neki mediji navode kako se Portugal, Španjolska, Srbija, Hrvatska nisu izjasnile, dok drugi spominju da Luka Modrić kao kapetan Hrvatske i Dušan Tadić kao kapetan Srbije neće nositi navedenu traku. Ključno pitanje koje se nameće je zašto se nogomet iskorištava za LGBT agendu u zemlji u kojoj se krše prava žena, obitelji, vjeroispovijesti?

> Kapetani osam reprezentacija nosit će dugine boje u Katru: Što će odlučiti Hrvatska?

Već i sama Činjenica da je Katar dobio domaćinstvo Svjetskog prvenstva izazvala je brojne osude. Mnoge demokratske države pozvale su na bojkot prvenstva jer se po njihovom mišljenju u Katru krše osnovna ljudska prava. Doduše pobunili su se najviše zbog kršenja prava radnika tijekom izgradnje stadiona.

U Katru vlada šerijatski zakon. Sam Katar je uveo određena pravila ponašanja navijačima pred početak Mundijala. Nije dozvoljeno javno iskazivati seksualnost i pravila su stroga prema homoseksualcima.

Zabrana homoseksualnosti u Katru

“Sodomija” ili istospolno seksualno ponašanje između muškaraca kazneno je djelo prema Kaznenom zakonu, kažnjivo do sedam godina zatvora. Članak 296. kaže da je kazneno djelo “navođenje, poticanje ili zavođenje muškarca na bilo koji način na sodomiju ili bludnost” te “navođenje ili zavođenje muškarca ili žene na bilo koji način na počinjenje protupravnih ili nemoralnih radnji”, piše Amnesty International.

Kršenja prava žena

U izvješću objavljenom u ožujku, Human Rights Watch dokumentirao je kako diskriminirajući koncept “muškog skrbništva”, koji je ugrađen u katarski zakon, propise i praksu, i dalje ženama uskraćuje pravo da donose mnoge ključne odluke o svojim životima. “Muški skrbnik” obično je otac, brat, djed ili stric, ili za udate žene njihov muž.

Tako žene moraju dobiti dozvolu od svojih “muških skrbnika” da se udaju, studiraju u inozemstvu uz državne stipendije, rade na mnogim državnim poslovima, putuju u inozemstvo do određene dobi i primaju neke oblike reproduktivne zdravstvene zaštite.

Neudate žene iz Katra mlađe od 25 godina moraju dobiti dozvolu svog skrbnika za putovanje izvan Katra, a ženama također njihovi muževi ili očevi mogu zabraniti putovanje u bilo kojoj dobi. Neki hoteli također zabranjuju neudanim ženama iz Katra mlađim od 30 godina da iznajmljuju hotelsku sobu, a ženama iz Katra zabranjen je pristup nekim događajima i barovima koji poslužuju alkohol.

Kršenja prava obitelji

Ženama je čak zabranjeno da budu skrbnici svoje djece, otežavajući im razvod, bez obzira na najbolji interes djeteta.

Katar nema zakon o obiteljskom nasilju niti mjere za zaštitu preživjelih i kazneni progon njihovih zlostavljača. Nijedan zakon izričito ne zabranjuje ni tjelesno kažnjavanje djece.

Sulude kazne u Katru

Kazneni zakon Katra kriminalizira izvanbračni seks. Osobe osuđene za zinu (izvanbračni spolni odnos) mogu biti osuđene na zatvorsku kaznu do sedam godina. Osim zatvorske kazne, muslimani mogu biti osuđeni na bičevanje (ako nisu u braku) ili smrtnu kaznu (ako su u braku) za zinu. Ovi zakoni neproporcionalno utječu na žene, budući da trudnoća služi kao dokaz izvanbračnog seksa, a žene koje prijave silovanje mogu biti kazneno gonjene zbog dobrovoljnog seksa.

Kaznom zatvora od deset godina (čl. 288.) propisana je i kazna za dobrovoljnog spolnog odnosa s osobom starijom od šesnaest godina izvan braka, što se može primijeniti i na sporazumni istospolni odnos između žena, muškaraca ili heteroseksualnih partnera.

Sloboda vjeroispovijesti

Katar je većinski muslimanska nacija. Vlada koristi sunitski zakon kao temelj svojih kaznenih i građanskih propisa.  Strani radnici i turisti mogu se slobodno pridružiti drugim vjerama “sve dok su diskretni i ne vrijeđaju javni red ili moral”.

Muslimani s oko 68 posto najbrojniji su jer uz domaće Katarce velik je broj muslimanskih inozemnih radnika iz Pakistana i drugih islamskih zemalja, a slijede kršćani s oko 14 posto, među kojima je oko 200 tisuća katolika različitih obreda, većinom radnika migranata s Filipina, iz Indije, Južne Amerike, Afrike, Libanona i Europe. S istim su postotkom i hindusi, zatim budisti s malo više od 3 posto i ostali, ističe Glas Koncila.

Najveća je rimokatolička crkva ona Gospe od Krunice smještena zajedno s crkvama drugih kršćanskih denominacija u svojevrsnom getu u vjerskom kompleksu u okrugu Abu Hamouru u općini Al Rayyan, 8 km od glavnoga grada Dohe. To je prva rimokatolička crkva podignuta 2008. u zemlji od prodora muslimana u 7. stoljeću, na zemljištu koje je donirao katarski emir Hamad bin Khalifa al-Thani. Zbog islamskih zakona u Katru crkva na svojoj vanjskoj strani nema kršćanskih simbola poput križeva, zvona ili zvonika. Posvetio ju je indijski kardinal Ivan Cornelius, tada prefekt Kongregacije za evangelizaciju, uz nazočnost zamjenika katarskoga predsjednika vlade i nekoliko drugih državnih i općinskih dužnosnika. Prije toga katolici i drugi kršćani sastajali su se na liturgijska slavlja i molitve samo u obiteljskim domovima. 

Kršenja prava stranih radnika

Kršila su se prava radnika tijekom izgradnje stadiona, ali i drugih stranih radnika. Često se suočavaju s ponekad nepremostivim birokratskim preprekama i zahtjevima kada žele promijeniti posao bez dopuštenja svojih poslodavaca, iako dopuštenje više nije zakonski uvjet. Sustav omogućava da poslodavci ponište boravišne dozvole ili pokrenu slučajeve optužujući svog zaposlenika za bijeg, ugrožavajući zakonitu prisutnost radnika migranata u zemlji.

Takvi radnici često su izloženi krađi plaće od svojih poslodavaca bez učinkovitog rješavanja kad se obrate izvršnoj vlasti. Također, zabranjeno im je osnivanje ili pristupanje sindikatima.

Smrtna kazna u Katru

Katar je prošle godine okončao pauzu od dva desetljeća u primjeni smrtne kazne, usmrtivši nepalskog radnika migranta, objavljeno je u izvješću Amnesty Internationala.

Broj smrtnih kazni izrečenih u Katru porastao je s najmanje dvije u 2019. na najmanje četiri u 2020., stoji u izvješću.

Što se navodi kao razlozi LGBT agende?

Među zemljama koje će nositi traku s duginim bojama su Wales, Nizozemska, Belgija, Danska, Francuska, Njemačka, Švicarska i Engleska.

“Nošenje ove trake, poslat će jasnu poruku svijetu”, smatra kapetan engleske reprezentacije Harry Kane.

“Nogomet je tu za sve i naš se sport mora zauzeti za ljude diljem svijeta koji se suočavaju s diskriminacijom i isključenošću”, smatra njemački golman Manuel Neuer.

Tko će se zauzeti za žene, obitelji, kršćane ili diskriminirane radnike u ovoj zemlji?