Hrvatska nogometna reprezentacija za tri dana na Maksimiru odigrat će derbi svoje kvalifikacijske skupine u sklopu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine. Naime, Vatreni igraju protiv Ukrajine, vrlo nezgodnog protivnika, reprezentacije koja je u grupnoj fazi natjecanja odmah iza Hrvatske i s kojom Hrvatska, barem kad su u pitanju službene utakmice i to baš one kvalifikacijske, nema najbolja iskustva. Podsjetimo, Hrvatska je u nekim direktnim sudarima s Ukrajinom, dakle, to nije pravilo, bila manje uspješna od spomenute nacionalne selekcije, bilo je to prije sedam godina, također u sklopu kvalifikacija za SP koje se 2010. igralo u dalekoj Južnoj Africi. Vatreni su tada prvi i jedini put ostali bez najveće nogometne smotre na svijetu, reprezentaciju koja nije uspjela dobiti Ukrajinu, silnim prilikama unatoč, vodio je Slaven Bilić.
U međuvremenu se puno toga promijenilo u odnosu na kvalitetu ove dvije reprezentacije, bez obzira što će Hrvatska, koju danas vodi uspješni izbornik Ante Čačić, protiv Ukrajine nastupiti znatno oslabljena jasno je tko je zapravo pravi favorit. Imperativa nema, no, Vatreni su u prednosti, kako na ljestvici kvalifikacijske skupine tako i ”na papiru.” Srećom, igrači su svjesni da biti favorit danas u profesionalnom nogometu ne znači puno ukoliko to i ne dokažete na jedinom mjestu na kojem je to moguće, na zelenom travnjaku.
Ipak Hrvatska ”ne pamti samo loše dane” kad je Ukrajina u pitanju, u sjećanju su Hrvatima ostale sada već legendarne utakmice iz davne 1997. godine u sam osvit legendarnog i za Hrvatsku nezaboravnog Svjetskog nogometnog prvenstva u Francuskoj. Naime, Hrvatska je u legendarnim dvobojima, u dodatnom razigravanju, bila bolja od Ukrajine u dvije utakmice, tada jake Ukrajine predvođene legendama ukrajinskog nogometa, Rebrovim te Ševčenkom. Naravno, i Vatreni, predvođeni Šukerom, danas predsjednikom HNS-a, su bili vrlo jaki, uz bok najmoćnijim reprezentacijama svijeta. Hrvatska je te 1997. na Maksimiru Ukrajinu porazila 2:0, dok je u uzvratu bilo 1:1, Ukrajina je igrala fantastično, stvarala prilike, povela, a onda je Vatrene spasio pogodak Alena Bokšića u 27. minuti utakmice. Uzvrat se igrao u Kijevu.
Duga je povijest međusobnih sportskih okršaja Hrvata i Ukrajinaca kada je nogomet u pitanju. Iako se nije radilo o službenoj, dakle, kvalifikacijskoj, utakmici, Hrvatska je Ukrajinu svladala davne, ratne 1993. godine, u vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku, dok je jedna trećina naše domovine bila pod okupacijom. Bilo je to 25. lipnja 1993., na današnji Dan državnosti, tada to, naravno, nije bio državni praznik, tada se Dan državnosti slavio 30. svibnja.
Kako puno promijenilo u tako malo vremena u povijesti jedne zemlje? Ukrajina je bila jedna od prvih reprezentacija koja je došla na noge Hrvatima, ponijeli su se prijateljski, još važnije, ljudski, dok je rat bjesnio našom domovinom, nije puno reprezentacija u to vrijeme jedva čekalo sletjeti u Zagreb. Prije nje Hrvatska je prijateljske utakmice igrala protiv Rumunjske, SAD-a, Slovenije, Australije i Meksika. Tek od 1994. Vatreni su krenuli sa službenim utakmicama. Povijest se pisala u Talinu, protiv Estonije, a najljepši rukopis imao je briljantni strijelac Davor Šuker. Legendarni golgeter i najbolji strijelac Vatrenih svih vremena.
Podsjetimo, utakmicu protiv Ukrajine kao izbornik vodio je legendarni, danas, nažalost, pokojni, Vlatko Marković, bila je to na neki način eksperimentalna reprezentacija, tek s djelomičnim konturama momčadi koja će nas kasnije pod vodstvom izbornika Miroslava Blaževića godinama uveseljavati. Na vratima je bio Dražen Ladić, na desnom boku pokojni Dubravko Pavličić, dok je na lijevom boku, svom standardnom mjestu, igrao Robert Jarini, kapetan je bio Zvonimir Boban, a u napadu je igrao najbolji reprezentativni tandem Vatrenih svih vremena Alen Bokšić i Davor Šuker. Za Vatrene su još u spomenutoj utakmici igrali Zoran Vulić, Saša Peršon, Zoran Živković, Željko Adžić, Ante Miše, s klupe je ulazio i Josip Gašpar, igrao je i Miroslav Bićanić, igrao je Drago Čelić, igrali su Robert Špehar te Mladen Mladenović, bombarder s Kvarnera, koji je i prije raspada Jugoslavije bio oslonac veznog reda Dinama.
Hrvatska je slavila 3:1, strijelci za Vatrene na povijesnoj utakmici, jer su tada, usred rata, sve utakmice hrvatske reprezentacije bile povijesne, bili su Davor Šuker, Željko Adžić te Miroslav Bičanić, jedini pogodak za Ukrajince dao Andrij Husin. Atmosfera na stadionu kakvu samo sanjati mogu oni koji danas, vjerujemo s jednakim žarom, nose ”sveti” hrvatski dres. Bila su to teška, no, opet ponosna, neki će reći romantična, vremena rađanja hrvatske države. Maksimir možda nije bio tada ispunjen do posljednjeg mjesta, no, tad se srcem igralo, dušom navijalo.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
