Težak život Modrića pokazuje i zadaćnica koju je napisao u školi: ‘Mogu li biti ljudi oni koji su mi ubili djeda i zbog kojih moramo bježati od kuće’

Foto: privatni album/24sata(https://www.24sata.hr/news/zadacnica-malog-modrica-moj-dobri-dida-zasto-su-te-ubili-599414)

Maja Grbić bila je učiteljica Luke Modrića u prva četiri razreda Osnovne škole Krune Krstića u Zadru, a danas s ponosom ističe da je sačuvala njegovu zadaćnicu punu emocija.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Svi smo plakali, a ja nikako nisam mogao shvatiti da moga dragog dobrog djeda više nema. Pitao sam se mogu li biti ljudi oni koji su to učinili i zbog kojih moramo bježati od kuće”, pisao je Luka o svom djedu. Učiteljica im je zadala da opišu neki događaj koji je ostavio dojam na njih, uplašio ih ili rastužio, otkrila je za 24sata.

Luki Modriću četnici su djeda, inače imenjaka, Luku ubili na kućnom pragu u prosincu 1991. godine. Tada je mali Luka imao samo šest i pol godina.

Njegova je obitelj morala napustiti svoj voljeni dom i otići i u Zadar, gdje je Luka cijelo djetinjstvo proveo kao prognanik u hotelima, najprije Kolovare potom Iž. Tamo su proveli osam godina, a onda se Luka preselio u Zagreb, prvo u sobici na Dinamovu stadionu, s cimerima suigračima, a potom mu je klub dao stan na korištenje, gdje je boravio sa suigračima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Od prvog novca koji je zaradio roditeljima je kupio kuću i automobil.

“Luka je u školu krenuo 1992/93. i sjećanja na te prve godine su mračna, ratna…, ali tu je i ta dječja radost, koja nas je nekako držala. Dolazili su na nastavu redovito, održavali smo ponekad sat, ponekad dva ili tri, nekad bi nas granate potjerale, nekad bi škola po nekoliko dana bila zatvorena, a nekad bi nas bilo po 80 u razredu, ali uglavnom smo ispunjavali program. Odradili smo sve što smo morali: čitati, pisati, vježbati… Nakon što je učestalo granatiranje prestalo 1994., redovito bi se i igrali vani. Nismo često imali dvoranu na raspolaganju, ali igralište smo koristili”, prisjetila se za 24sata učiteljica Maja.

“Nisu imali normalne uvjete, ali radili su zadaće i učili, funkcioniralo je. Doista je bio uporan i marljiv. Baš ga pamtim kao mirnog i povučenog dječaka. I one njegove velike plave oči… Ali ne pamtim da se ikad smijao, šalio…”, zaključuje učiteljica o Luki.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.