Tin Srbić za Sportske novosti otkriva kako i dalje trenira u istoj dvorani, u Sokolu.
“Nemam izbora. Trenirat ću tamo dokle god ću morati i moći. Da se ne ponavljam, nisu to savršeni uvjeti, ali… Mislim, ja sam svoje napravio. Sada je vrijeme i potez na nekim drugim ljudima da nešto tu naprave. Ja tu više ne mogu pomoći. Pomogao sam svojim rezultatom, koliko sam mogao, i klubu i svima. Sad, koliko će to možda netko drugi prepoznati, ne znam”, kaže Srbić.
Fakultet mu je malo pao iz fokusa, ali planira ga završiti.
“Fakultet je malo, moram priznati, pao nakon svjetskog zlata jer sam imao dosta obveza. No, sad sam se vratio i tamo, položio dva ispita, spremam upravo treći za mjesec dana. Taj mi je možda najvažniji”, kaže.
Onda je progovorio i o tome koliko ga suci cijene.
“Unazad ne znam, 5-6 godina status je imao možda samo Filip Ude ili tu i tamo Robert Seligman. No, kako su njih dvojica, a zatim Možnik i Tomislav Marković počeli osvajati medalje na svjetskim kupovima, EP i SP, tu se počeo uspinjati i status hrvatske gimnastike. Do ove razine na kojoj nas suci promatraju kao velike zemlje. Naravno, nismo mi sad Japan, Kina, SAD ili Rusija, ali status hrvatske gimnastike nam je jako dobar. Visoko smo pozicionirani”, zaključio je Tin Srbić.
