S obzirom kako se približava i službeni početak kampanje za predsjednika/predsjednicu države počinje i sezona najvećih bisera Zorana Milanovića, kao kandidata SDP-a, ili, kao što je to nedavno rekao Nino Raspudić, ekstremne ljevice.
Neke smo Milanovićeve bisere već čuli, oni su postali dio urbane legende te dokaz da u hrvatskoj politici i ispod dna ima dno. Neke ćemo bisere Zorana Milanovića tek upoznati i oni će nas zabavljati u ovo predblagdansko vrijeme koje dolazi. Predsjednički izbori neposredno su prije Božića.
Jedan od njih upoznali smo nedavno, Milanović je stigao u Split, a s njim i sve ono što on sa sobom kao vjerodostojan političar nosi. Naime, umjesto odgovora predsjednici države, Kolindi Grabar-Kitarović, koja je rekla da je Rijeka osamdesetih bila rezervni klub Partizanu i Crvenoj zvezdi te da je navijala zato za Dinamo i Hajduk, Zoran Milanović je odlučio krenuti u protunapad.
Naime, SDP-ov kandidat za predsjednika u Splitu je rekao kako nikad nije navijao za Hajduk, kao pravi hrvatski, a kako je krenulo i jedini, domoljub, objasnio je i razlog: ”Hajduk je bio Titov omiljeni klub, to mi je možda mogao biti razlog da ne navijam za Hajduk, ali to je istina. U danima kada nam se pričaju nevjerojatne besmislice, kada se provodi jedan memoricid prema onome što smo živjeli i što pamtimo, što nije bilo savršeno, bilo je katkad i iritantno, bilo je pogrešno, bilo je ljudski. Sve što sam rekao na tu temu sam rekao. Nisam razmišljao o glasovima u Rijeci u Splitu, rekao sam istinu kojom se ide na neistinu koja se plasira s druge strane, a kojom se ljude želi podijeliti. Hajduk je bio takav kakav je bio. Hajduk je bio hrvatski klub, ali je bio i klub koji je imao petokraku u grbu, koji je igrao s petokrakom na prsima, mogao si se nabosti na nju, to je ružno izgledalo, ali tako je bilo, neka to ljudi znaju”, rekao je jučer, 2019. godine, Milanović, koji je, ne zaboravimo to nikada, bio premijer ove države, u Splitu.
I nije najveći problem u tome što je Milanović rekao kako je Hajduk bio ”omiljeni Titov klub”, najveći je problem u činjenici da on relativizira, banalizira zločinački karakter komunističkog režima u jednoj totalitarnoj tvorevini kakva je bila Jugoslavija.
Milanović je, kao i uvijek, pokazao koliko je zapravo izgubljen, neki će reći opterećen sam sobom i zaljubljen u samog sebe, u prijevodu. No, posve je nevažno ljubi li i koga Milanović, važno je što nam se takav političar nudi za predsjednika. Naime, u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju Milanović je 2010.godine rekao kako mu je Hajduk oduvijek bio najdraži klub. .
”Ja neću bježati od tog odgovora, Hajduk mi je uvijek bio najdraži klub. No, moj afinitet prema Hajduku danas i prije dvadeset, trideset godina je neusporediv – tada je Hajduk bio zaista relevantan europski klub, manje ispolitiziran, i zato sam ga volio bez obzira na to što sam skoro cijeli život proveo u Zagrebu. Nekada sam se osjećao poput crne ovce jer su svi navijali za Dinamo, a ja gotovo jedini za Hajduk. To za mene nikada nije bilo političko pitanje, nije ni danas”, rekao je prije deset godina Zoran Milanović.
Prosudite sami…
Tekst se nastavlja ispod oglasa
