Trener Sandre Perković nakon bronce na SP-u ‘okrznuo’ i Blanku Vlašić: ‘Ona ima tri olimpijska zlata a mi dva? OK, hvala, dva joj trenera financira HOO’

Foto: fah

Kako smo već pisali, trener Sandre Perković, Edis Elkasević, nakon što je na Svjetskom prvenstvu u Dohi najbolja hrvatska atletičarka osvojila broncu dao je intervju za Sportske novosti.

S obzirom kako je Elkasević jedan od najtrofejnijih hrvatskih trenera, koji na SP-u u Dohi ima dva finalista, bilo je zanimljivo koliko je zadovoljan broncom budući da je Sandra sve nas, a sebe najviše, navikla na zlato.

”Mi prvi nismo zadovoljni broncom, ali u uzeti medalju na SP-u u atletici, to je uspjeh, a Sandra ih u kontinuitetu osvaja od 2012. Ovdje su se druge cure bolje snašle, ali generalno ne možemo biti nezadovoljni”, rekao je Elkasević dan nakon Sandrina finala i nekoliko sati prije nego što će se opet zaputiti prema stadionu Khalifa, ovaj put kao trener hrvatskog rekordera u bacanju kugle Filipa Mihaljevića.

Elkasević tvrdi kako je ovo bila pomalo čudna godina…

”Čudna je ovo bila godina, uzeli smo malo veću stanku poslije lanjskog EP-a i prvi put smo otišli na pripreme izvan Hrvatske, a koliko je to bio plus, toliko je bio i minus. Odgovarali su nam topli uvjeti, ne znam bi li u Hrvatskoj to bilo tako, ali godina je bila jako čudna, problemi s ozljedama, pa nemogućnost da ulovi ritam, pa SP tek u listopadu… Sve je bilo čudno.”

Činjenica je kako je Sandrina razina rezultata ove godine bila nešto niža u odnosu na prijašnje godine. Naime, Sandra je bez ijedne pobjede u Dijamantnoj ligi, a pred vratima su praktički Olimpijske igre u Tokiju. Trener Sandre Perković najavljuje analizu.

”Puno je tu sitnica. Najkritičniji je bio taj neki izostanak ritma, osjećaja za spravu, moram proanalizirati je li to bilo zbog velike stanke ili nečega drugog. Ali, taj ritam je bio najveći problem, on diktira i posloži sve.”

Sandra je sve bliže sigurnosti kakvu je nekad imala?

”Pokazala bi to i u finalu da je nisu uhvatila leđa. Gledajte, mi smo to finale mogli otkazati i bilo bi pravilno da smo to napravili, jer ti ne znaš što će biti. Ja sam više razmišljao što će biti sljedeće godine ako se dogodi sra**. Osjećala je bol, to se vidjelo po njezinom hodanju i po prvom hicu. Nije to ono “nismo bili prvi, pa nas sada bole leđa”. Ona to vuče već godinama, samo to ide gore-dolje. Nekad je dobro, nekad nije.”

Najprije odmor, oko tri tjedna, a onda odmah kreću pripreme za OI u Tokiju. Još uvijek nije poznato gdje će ih odraditi.

”Još ćemo vidjeti. Ako odemo u Split, to moraju biti uvjeti da se može bacati bez bure, u Medulinu imamo klasične probleme, kiša, bljuzga, vjetar. Od one dvorane u Zagrebu koju obećavaju od Rija, da možemo na suhom bacati, nema ništa. Opcija je da opet idemo van. Ne moramo ići u Ameriku, ali ne može ona trenirati na buri i kiši. Možda odemo u Tursku, to ćemo odlučiti naknadno.”

Što je trener Sandre Perković naučio iz ove, kako sam tvrdi, pomalo čudne sezone?

‘Možda je trebalo otkazati neko natjecanje koje nije toliko važno. Možda neku Dijamantnu ligu za koju nismo bili spremni. Ali, s druge strane Sandra živi od toga i ne možemo si to dopustiti. No, kako idu OI, neke će stvari biti drugačije.”

Je li se razmišljalo da Sandra uzme godinu odmora ili godinu lakšeg ritma?

”Ova je godina bila neko lakše miksanje svega, s medaljom na kraju. Nikad nismo uzeli godinu stanke, pa da se tijelo oporavi, a glava odmori. Mi idemo drugačijim načinom. Nema kod nje zasićenja. Zasićenje će doći kad ona osvoji treće mjesto i bude to slavila. To će biti znak nečega. Ona je pobjednica i ne priznaje ništa drugo osim pobjeda. Kad prespava, onda joj je jasno da piše povijest, da je osvojila četvrtu medalju na SP-u zaredom. Nije to situacija da je uzela medalju, pa je nema tri-četiri godine nigdje, onda opet nešto osvoji, pa svi slavimo njezin povratak.”

Sandra je u sve u Hrvatskoj razmazila zlatnim odličjima, Hrvati su navikli na zlata kad je najbolja hrvatska sportašica u pitanju?

”Da je imala zlato-srebro-zlato-srebro, ovo bi bilo normalno. Ali, s obzirom na to da je navikla ljude na zlata, sada je sve drugo razočaranje. A nije uopće tako.”

Edis Elkasević tvrdi, ništa se neće promijeniti, idu dalje…

Što je Sandra kazala na sve to što je trener podijelio s javnosti?

”Pa najbolje da me sad još i on ostavi. Pitajte ga smije li”, rekla je Sandra uz smijeh, nakon čega je Edis nastavio:

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

”Da nema Sandre, ja ne bih bio u Hrvatskoj. Ne bih ja to više radio. Zašto bih to radio? Moram sve proći na najteži i najgori način, dokazivati se i što mi kažu nakon svega? Ajde opet. Svake godine se dokaži ispočetka.”

Lagano okrznuo i još jednu divu hrvatske atletike Blanku Vlašić. Zašto?

Elkasević je među trenerima koji su na plaći Grada Zagreba, ali razlike među njihovim plaćama su u nekoliko stotina kuna. Bez obzira radi li se o treneru koji je iskovao olimpijsko zlato ili o onome koji odradi sat vremena dnevno u nekom klubu i ode kući.

”Grad Zagreb plaća 30 trenera u atletici, a koliko ih od tih 30 osvaja medalje? Ali, njima je važno hvaliti se da imaju 30 trenera. I onda se meni neki smiju jer rade šest sati tjedno, a ja radim ovako. Ja imam više od 200 dana priprema izvan Zagreba. Treba biti luđak za to, da cijelo vrijeme živiš u hotelu.”

Elkasevića smeta kad mu nabijaju na nos da prima premiju od HOO-a.

Pa ja od HOO-a imam samo honorar koji je privremen. Ako ne opravdam kriterije, sljedeće godine letim van. Moram se nekome ulizivati da me ostave u određenoj kategoriji. Blanka Vlašić ima dva trenera koje financira HOO. Blanka ima tri olimpijska zlata, a Sandra dva? OK, hvala, kad i mi budemo imali treće olimpijsko zlato onda ćemo tražiti plaću za drugog trenera”, zaključio je pomalo cinično trener Sandre Perković.

Izvor: narod.hr