Gost emisije Nedjeljom u 2 bio je legendarni nogometaš Dinama Velimir Zajec. Govorio je o bogatoj sportskoj karijeri u Dinamu i drugim klubovima te 40. obljetnici osvajanja titule prvaka Jugoslavije i aktualnim temama u nogometu.
O životu u Grčkoj:
– Imam sreću da živim u dvije najljepše zemlje u Europi, teško je odabrati gdje mi je bolje živjeti. Više volim ljeta provoditi u Grčkoj, po klimi bih rekao da bi Hrvatska i Grčka trebale biti Kalifornija Europe.
O odlasku u grčki Panathinaikos 1984. i o “šamarčini” tadašnjem sportskom direktoru Dinama Devčiću:
– To je istina sve, nisam se dao zafrkavati nikad u životu, žao mi je zbog toga, ali je to bilo nekorektno od strane kluba tada. Ja sam inzistirao da on postane sportski direktor. Ja se još jednom ispričavam.
O nogometnim počecima:
– Mama me odvela na prvi trening Dinama, imao sam sreću da je otac imao sredstava da nam omogući stan i auto, tako da sam imao luksuz da idem autom. Prvu plaću koju sam dobio odnio sam upravo majci.
O plaći nekad i sad:
– Ja i Cico smo dvije godine šparali da bismo kupili auto. Trebalo je imati i vezu da ga kupiš. Bio mi je to prvi auto. Današnji dečki ne igraju iz romantizma, mi smo igrali iz ljubavi nogomet. Nismo mi imali velike plaće, ali su i dalje bile više od običnih radnika. Ovdje se okreće veliki novac i igrači zaslužuju svoj dio, ali to utječe na njihov odgoj.
O prvoj velikoj utakmici:
– Prvu utakmicu koju pamtim je protiv Partizana u Beogradu, bila je to moja prva velika utakmica. Zahvaljujem svom treneru Markoviću koji me tada uveo. Išli smo na noge Partizanu, izgubili smo. Bio sam razočaran, nisam bio dobar. Nakon toga, treningom i podrškom suigrača sam uspio.
O Zvezdi:
– Protiv Zvezde je bilo najlakše igrati, igrali su gospodski nogomet, nisu bili snagatori. Bili su tehničari za razliku od Partizana i Hajduka. Nikad nije bilo potrebno dodatno se motivirati.
O Ćiri:
– On je stvarno bio nešto drugo. Došao je iz Švicarske, uvijek je bio showman, bosanski šarm. Znao je jezike, oblačio se gospodski. Donio nam je to da treninzi nisu bili po dva, tri sata. Imao je jednu kulturu, znao se ponašati u medijima. Sve nas je dignuo na višu razinu. Ćiro je znao motivirati igrače. On je u gepeku imao desetak buketa cvijeća i znao je uvijek kad bi došla neka žena dati joj cvijeće.
O odnosu sa Zvonimirom Bobanom:
– Ja sam sa Zvonom dobar, prešli smo preko svega toga. Ja sam bio protiv njegova transfera jer sam smatrao da on vrijedi puno više. Ja sam bio kriv kad sam doveo Šukera svojim novcem, ali nisam učinio da Zvone i on imaju istu plaću.
O slabostima:
– Svatko ima neke slabosti, to bi trebao netko drugi reći. Moja slabost je bila vjerojatno to što sam se kasno uključio u nogomet. Ja sam uvijek išao na čitanje protivnika. Nisam nikad razmišljao o grubim startovima. Danas je svaki start žuti karton.
O najdražem trofeju:
– Imao sam ja i uspjeha u Grčkoj s Panathinaikosom, bili smo prvaci, među četiri u Ligi prvaka, među osam u Kupu UEFA, ali trofej iz 1982. s Dinamom mi je najdraži.
O promjeni imena Dinama:
– Ja sam uvijek bio protiv toga da se klubu mijenja ime. Dinamo je uvijek bio nacionalni klub. Nije bilo potrebe, radi toga sam s Kosom i Baotićem glasao protiv toga. Da su možda ranije došli s tom idejom, onda bi to možda i prošlo. Navijači su stvorili atmosferu takvu da je ime moralo ostati, ljudi su ginuli u ratu s Dinamovim obilježjima. Tuđman mi nikad direktno nije zamjerio. Ja sam imao svoje mišljenje i on je to poštovao. Nisam se dodvoravao nikome, imao sam svako poštovanje prema njemu. Bez njega ne bi bilo Hrvatske.
O ratu:
– Rat se nije moga izbjeći, sve je mirisalo na rat. Pogotovo nakon one utakmice sa Zvezdom. Ja se još čujem sa Šestićem i Petrovićem. Čujem se još sa Safetom Sušićem i Šurjakom. Ako su ljudi normalni, onda mislim da je normalno da ostanemo u kontaktu.
O Mamiću i njegovu doprinosu hrvatskom nogometu:
– Nemam kontakt s njim. On ima dobrih stvari, on je vraćao ime Dinamo. Teško je ocijeniti koliko je on pridonio uspjesima našeg nogometa. Zdravko ima svojih kvaliteta, reprezentacija je imala dosta njegovih igrača i to treba cijeniti. Mislim da ne bi sad trebali o tome pričati, ima aktualnih tema.
O upravljačkoj strukturi Dinama:
– Ja ne znam iskreno. Nemam nikakvu ambiciju da se vratim. Nisam nikad pozvan na utakmice Dinama ili skupštine. Nemam komplekse, smatram da Dinamo treba slušati navijače, ali navijači ne bi trebali upravljati klubom. Nisam za takve opcije.
O tome tko će biti prvak:
– Mislim da će biti Dinamo, unatoč porazu ovaj tjedan. Nikad nisam za promjenu trenera, nisam za šokove, Čačić je solidan trener, ne znam baš njegov rad, dao mu Bog sreće.
Najbolji igrači na svijetu, izgledi Hrvatske u Kataru:
– Messi je najbolji, daleko broj jedan, ima talent, mozak, zato što je nepredvidljiv. Zatim Cruijff, Beckenbauer, brazilski Ronaldo i Maradona. Modrić je čudo prirode, a na SP-u očekujem dobar rezultat, Dalić to dobro radi.
