Fenomenalan doček Vatrenima na Trgu bana Jelačića pred više stotina tisuća ljudi ostat će u nezaboravnom sjećanju svima onima koji su u svemu tome sudjelovali, koji su to doživjeli, koji su imali sreće roditi se i živjeti u vrijeme jedne nezaboravne hrvatske nogometne generacije.
Nevjerojatno dugo trajao je put od Velike Gorice, Zračne luke Franjo Tuđman, do glavnog zagrebačkog trga. Vatreni su se probijali kroz nezamislivo mnoštvo.
Scene koje su naše srebrne nogometaše dočekale na Trgu bana Jelačića vjerojatno nikad neće zaboraviti. Navijači su još jednom potvrdili da su uz Vatrene uvijek i kad pobjeđuju, ali i kad gube, jer u suštini oni su uvijek naši pobjednici. Sjajne igre hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu, srebro zlatnog sjaja, urezalo se duboko u memoriju svih Hrvata te će s vremenom steći kultni status, kao i bronca osvojena 1998. u Francuskoj. Hrvatska – mala zemlja velikih ljudi.
No vratimo se na Trg bana Jelačića, naime, posebno je bio raspoložen kapetan Vatrenih Luka Modrić. Najbolji igrač svijeta poveo je u navijanje cijeli trg.
“Ostvarili smo snove. Ajmo sada jednu, zovi, samo zovi….”
Vrlo brzo nakon toga igračima se na pozornici, uz ne baš presretne poglede organizatora, pridružio i popularni Marko Perković Thompson. Upravo su igrači te izbornik Zlatko Dalić inzistirali na Thompsonu i nitko ih u tome nije uspio zaustaviti, čak ni dio medija te aktualne politike. A nije da nisu pokušali.
Kako se bližila kraju fešta na Jelačićevom trgu, uz budan pogled našeg vojskovođe, našeg bana, tako je Thompson zapjevao. Zajedno s njim i igrači. Naime, to nije bilo po planovima organizatora, kao što nisu planirali da pjeva, barem ne uživo, Mladen Grdović, no, malo ih se pitalo na samoj pozornici.
Igrači su s Thompsonom zapjevali ”Lijepa li si”, zapravo himnu hrvatske reprezentacije, s kojom su Vatreni pobjeđivali i slavili u Rusiji, a onda je Luka poručio: ‘Ajmo Thompson još jednu”, uz gromoglasno odobravanje naroda i pokliče: ”Hoćemo još, hoćemo još!” Modrić i igrači zajedno su skandirali s narodom, međutim, organizatori nisu imali sluha za želje sportskih heroja nacije.
Thompson je zajedno, bez prave glazbene podloge, otpjevao pjesmu ”Geni kameni”, navijači su jasno poručili ”hoćemo Čavoglave”, no, s pozornice se čulo samo ‘‘laku noć.” Igrači su još ostali na pozornici, a onima kojima je Thompson cijeli dan bio trn u oku su se odavno ”razbježali.”
Krenuli su ”Geni kameni”, koje organizator nije imao na ”meniju.”
Pitanje za kraj, kome je organizator pripremio ovaj doček, ako nije Vatrenima, ako se nema sluha za želje Vatrenih?
