Hrvati vole svoju reprezentaciju, svoje sportaše, bez obzira o kojem se sportu radi. Bezbroj puta uvjerili smo se u tu činjenicu.
Hrvatska košarka nekoć je bila najtrofejniji dio hrvatskog sporta, danas je ostala tek uspomena na dane kada su od Hrvata u jednom trenutku strahovali i Amerikanci. Sjećate li se? Igrala se finalna utakmica Olimpijskih igara u Barceloni 1992. godine, Franjo Arapović zakucao je za vodstvo Hrvatske protiv jedinog, pravog američkog Dream Teama, predvođenog Michaelom Jordanom i Magicom Johnsonom, dvoranom se prolomilo oduševljenje. “Spusti se Franjo”, čulo se. Bio je to najljepši hrvatski trenutak na prvim Ljetnim olimpijskih igrama na kojima je Hrvatska sudjelovala.
S obzirom na pobjedu protiv Grčke, a onda i protiv Italije u Torinu mijenja li se napokon hrvatska košarka, iz gubitničke pozicije vraćamo li se na vrh? Budući da se Hrvati raduju uspjehu košarkaša izgleda kako se košarka na velika vrata napokon vraća u Hrvatsku. Naime, uspjeh košarkaške reprezentacije koja je na turniru u Torinu pobjedom u finalu protiv Italije izborila plasman na Olimpijske igre, izazvao je oduševljenje u Hrvatskoj. Nakon tuge zbog nesretnog poraza u osmini finala hrvatske nogometne reprezentacije probudila se nova nada.
Hrvatska je u kvalifikacije upala kada se tome nitko nije nadao, bilo je to u vrijeme kada još nismo imali izbornika i kada je poslije neuspjeha na Eurobasketu sve izgledalo izgubljeno, bezizlazno. Aleksandar Petrović došao je kao privremeni izbor, prijelazno riješenje, i odlučio je ostati. Tko bi mijenjao izbornika koji je u dva dana svladao Grčku i Italiju?
Aco će s košarkaškim Vatrenima na Olimpijske igre u Rio. Uspjeh je to koji vraća vjeru u hrvatsku košarku. Ako izabranike Aleksandra Petrovića pomazi sreća u Brazilu tko zna gdje bi ovoj generaciji mogao biti kraj, iako su, naravno, favoriti poznati: Amerikanci, Španjolci, Francuzi… Hrvatski sport napokon je zaslužio malo sreće. Nakon nesreće nogometaša, Marina Čilića, “došlo je i naše vrijeme”, sukus je razmišljanja na društvenim mrežama.
#Congrats_Croatia!! pic.twitter.com/pdCw96UEKS
— Eurohoops.net (@Eurohoopsnet) July 9, 2016
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Utakmicu finala uz parket su gledali legendarni Dino Rađa i Stojko Vranković, Vrankovića pamtimo s početka devedesetih kada je zajedno s Draženom Petrovićem prosvjedovao u New Yorku zbog mlake reakcije svijeta na početku velikosrpske agresije na Hrvatsku. Utakmicu je s njima u društvu pratio i čelnik HKS-a, Ivan Šuker. Neki mediji, o kojima smo pisali kao o medijskim sponzorima napada na Vatrene, nemaju samo averziju prema Davoru Šukeru, smeta im i Ivan. No, to je neka druga tema, bez koje sport, nažalost, ne može.
Dino and Stojan…. #BigMoments #GenerationsUnited pic.twitter.com/O3LiVe8k30
Tekst se nastavlja ispod oglasa— Eurohoops.net (@Eurohoopsnet) July 9, 2016
Nakon pobjede Stojko i Dino skočili su razdragani jedan drugome u zagrljaj. Očito su i oni, kao veliki pobjednici, shvatili koliko je za hrvatsku košarku ova pobjeda bila važna i koliko to znači hrvatskom narodu. Je li Torino označio prekretnicu?
