Sportski novinar Zdravko Reić i legenda Hajduka Zoran Vulić gostovali su Studiju 4 kako bi komentirali stanje u splitskom prvoligašu nakon poraza od Šibenika, dok su se prisjetili i prve utakmice koju je odigrala prije 30 godina hrvatska nogometna reprezentacija protiv SAD-a.
Zdravko Reić bio kritičan nakon novog poraza Hajduka.
– Jadni navijači Hajduka, stalno trpe nove udarce, pitanje je tko je kriv. To je veliko pitanje i o tome ne možemo sada razgovarati. Činjenica jest da je Šibenik novoligaš, da je došao u Split i da je dobio dalmatinski derbi. Šibenik je ostvario treću pobjedu u prvenstvu u Splitu protiv Hajduka – sasvim zasluženo. Kruno Rendulić je održao pravu lekciju Hariju Vukasu, Šibenčani su odigrali otvoreno, nisu se zatvorili, Hajduk nije odigrao kako valja, treći poraz u četiri utakmice. Navijače Hajduka čeka nova mučna jesen do kraja godine, ne bi se trebalo sve slomiti na Hariju Vukasu, odgovorni su oni koji doveli ove igrače, ne samo Stanić i Kepčija i onih koji su ranije doveli igrače. Sve je to tužni koloplet situacije oko Hajduka koji je potonuo.
Zoran Vulić slaže s Reićem da nisu sada potrebne smjene. Pogodak odluke zabio je Emir Sahiti u 34. minuti. Albanski napadač, koji je u Šibenik stigao na posudbu iz Hajduka, lijepo je zabio na asistenciju Yefersona koji je uzeo jednu loptu na polovici Hajduka, a potom odlično proigrao Sahitija.
– Pa to vam je povijest Hajduka. Kad sam ja bio trener, meni je gol mali Vitaić. Uvijek igrač koji je na nekoj posudbi i koji se želi dokazati, pogotovo na Poljudu pred splitskom publikom, da je on igrač za Hajduk. Ne sumnjam ja da je on fantastičan talenta. Zaslužena pobjeda Šibenika. Ja sam protiv smjena jer što ćemo dobiti sa smjenom da Hajduk svake godine mijenja tri trenera, tri predsjednika, tri sportska direktora. Nećemo doći nigdje, vjerujte mi. Ako i promijenimo to, opet nećemo dobiti. Doći ćemo na istu ulicu. Moramo stati čvrsto iza ljudi koji su momentalno u Hajduku. Kriza je takva kakva je, ja sto puta govorim i govorit ću. Hajduk mora dovesti prava pojačanja. Ući u financijski minus ako treba, kao što su odlazili prijašnji predsjednici, da bi se stvorio pravi konkurentni Hajduk jer ovaj zadnjih godina niti je pravi niti konkurentan, kaže Vulić.
Prisjetio se tada kako se jedva skupilo 14 igrača za susret sa SAD-om. Jedan od rijetkih koji je igrao za A selekciju Jugoslavije, ali odazvao se na poziv i igrao za “šahovnicu”.
– U životu morate imati srce, ili ga ne imati. Tko tako diše, to je jednostavno i napravio. Tužno je da se nas samo 14 odazvalo, ali to su bila takva vremena da možda i ti momci koji se nisu odazvali, nisu bili sigurni. Ja sam došao jer mi je srce tako govorilo, poslije sam igrao još samo dvije utakmice Jugoslavije. Moram biti ponosan na nas 14 igrača, rekao je Vulić.
Organizacija utakmice nije bila jednostavna, a HNS je tada iskoristio rupu u Statutu FSJ-a. Hrvatska je tada još uvijek bila dio SFRJ i neki od igrača, kao i izbornik bili su pod velikim pritiskom.
– Vulić je jedna osoba koja je tvrdoglava, da su njemu i rekli da ostane, ja sam siguran da bi on igrao. Što se tiče ovih što nisu došli, neki su bili ozlijeđeni, neki su igrali za mladu reprezentaciju. To je bila jedna situacija gdje neki nisu znali što se događa. Vuliću su govorili da će biti rekorder ako će nastaviti igrati i za Hrvatsku i Jugoslaviju. Bitno je da je Asanović došao iz Metza, ali izašao je u 58. minuti da se stigne vratiti do ponoći da može igrati sljedeću utakmicu, dodaje Reić.
Povijesni prvi pogodak za Hrvatsku postigao je Aljoša Asanović u 29. minuti, a četiri minute kasnije Ivan Cvjetković zabio je za 2:0. Za Amerikance je pogodak postigao Troy Dayak u 80. minuti.
– To se ne može opisati u par riječi, isto kao kad sam prvi put zaigrao za Hajduk. Možda što i jače što se mene tiče. Pun Maksimir, himna, dres koji je bio skrivan, veličanstven osjećaj koji ostaje u tebi do kad si živ, kazao je Vulić.
Reić je zaključio o dvoboju s Amerikancima i kasnijim susretima:
– Sve su to bile utakmice koje su budile osjećaj ponosa i snage hrvatskog nogometa. Hrvatska reprezentacija je bila temelj reprezentacije Jugoslavije što se pokazalo i kasnije u kvalifikacijama. Trebao bi se napraviti neki spomenik ili sjećanje na tu utakmicu, zaključio je Reić.
