Nakon što je Nadzorni odbor Hajduka za neke pomalo iznenađujuće smijenio predsjednika kluba Lukšu Jakobušića ”maknuli” su i trenera Mislava Karoglana,
Iskorak s Jakobušićem?
I dok je smjenu trenera većina navijača odavno zazivala, s predsjednikom je ipak neka druga priča. Neki, i nije ih malo, smatraju kako je unatoč fijasku u proljetnom dijelu sezone pod Jakobušićem Hajduk ostvario značajni iskorak. Osvojena su dva Kupa, Hajduk je otprilike do Uskrsa bio konkurentan u borbi za titulu.
Naravno, ova tekuća sezona ujedno je i najneuspješnija sezona iako je u nju uloženo jako puno. Pusti milijuni da bi Hajduk bio treći u prvenstvu te ispao u polufinalu Kupa. Ako usporedimo budžet Hajduka s budžetom Lokomotive, a rezultati su otprilike slični, jasno vam je o čemu govorimo.
O ”čudima” je riječ
Glede trenera, novi šef stručnog stožera Hajduka je Jure Ivanković, ”čudo iz Širokog Brijega”, kako ”novinari”, odnosno apologeti ovakvog katastrofalnog upravljačkog modela Hajduka, nazivaju nasljednika Mislava Karoglana. Drugim riječima, Hajduku tek čudo, s ovakvim modelom, može pomoći.
U nekoliko navrata pisali smo ono što, srećom po Hajduk, danas vidi sve veći broj navijača. Jedan dio splitskih novinara zapravo se može smatrati suučesnicima u kalvariji kluba koji je zahvaljujući ovakvom modelu postao tek treći klub u Hrvatskoj. Naime, Rijeka je u posljednjih trinaest godina u svemu ispred Hajduka, 2017. godine klub s Rujevice osvojio je i dvostruku krunu.
Hajduk velikim klubom čine njegovi navijači
Jedino, a to nije malo, što Hajduk drži na vrhu, i u čemu je iznad svih, je prava vojska navijača. Poljud je ove sezone bio nogometni hram, rijetko kad je bilo manje od 20 000 gledatelja. Odlaskom Jakobušića, Karoglana, na kraju i sportskog direktora Nikoličiusa, naravno, ništa se neće promijeniti. U posljednjih trinaest godina Hajduk je promijenio više predsjednika, gotovo nebrojeno trenera, i što se dogodilo?.
Nakon svake smjene javnost se, uz pomoć novinara koji takav model upravljanja klubom podržavaju, jednim dijelom i iz ideoloških razloga, zabavljala kovanjem velikih planova. Kao u predizborno vrijeme nizala su se obećanja, koja su svakom je jasno – nerealna. I svaka sljedeća sezona je baš ta, ”nulta godina”, sezona osvajanja naslova prvaka. Tako već 13 godina.
Već viđeno
Sličnu sudbinu Hajduk čeka i ovog puta, i ovaj će put navijači povjerovati, jer što im drugo preostaje, i ponovno će, kao i danas, svi biti odgovorni osim onih koji to zaista jesu. Ne samo članovi Nadzornog odbora već prije svih oni koji NO postavljaju, jer bez njih takvog NO-a ne bi ni bilo. Drugim riječima, jedini pravi put, put koji bi donio korijenite promjene, bio bi da je Nadzorni odbor ”protjerao” sam sebe, Jakobušić bi ionako otišao. Kako je ”Naš Hajduk” zavladao klubom tako, na sličan način, može i otići. Godina 2011., samo obrnuti proces.
”Mrzitelji” Hajduka
Situacija oko Hajduka je, nažalost, toliko nezdrava da se svaka kritika ”narodnog modela” proglašava ”aktom neprijateljstva” prema klubu, a oni koji se usuđuju kritizirati takav model ”narodnim neprijateljima.” Zar su neke od legendi kluba, neke bivše vođe Torcide, neprijatelji Hajduka ako ne napadaju Hajduk već isključivo kritiziraju način na koji Hajduk danas funkcionira i one koji Hajdukom upravljaju?
Takav narativ potenciraju kroz razne opskurne podcaste ekstremni ljevičari kojima je jedino bitan sukob s HNS-om, vođenje svojevrsne uzaludne revolucije, ideološko pozicioniranje kluba kao kluba koji je ”klub bivše Jugoslavije” i ima, kako kaže jedan doajen sportskog novinarstva, svoje navijače i u – Nišu. Zaboga, nema Hajduk svoje navijače samo u Nišu? Što je s Australijom, Kanadom, SAD-om, Čileom…? Za ”Bile” se navija diljem svijeta.
Što znači ”mrziti” Hajduk i tko ”mrzi” Hajduk? Kako se ”mrzi” Hajduk i zašto?
”Hajduk ne mora sto godina biti prvak ali ”MORA” ostati narodni klub”, nedavno je rekao Boris Dežulović. Ovakvoj izjavi ne treba ništa dodati, kao ni o osobi koja je takvu izjavu dala. Neki će reći kako se radi o marginalcu u kontekstu jednog velikog kluba kao što je Hajduk. Ali.. Takva osoba rado je viđena kod ”naroda”, možda ne kod same Torcide, ali ”narod” se nikad ne ograđuje od takvog narativa.
Ako Hajduk, kao sportski klub, ne treba biti prvak 100 godina zbog čega uopće igra prvenstvo države? Hajduk je profesionalni, a ne amaterski klub, uvijek s najvećim ambicijama i prvi prvak ove naše države. Države koja se zove Hrvatska, koliko god to možda ne odgovaralo onima koji za ”Hajduk ne navijaju otkad je skinuta petokraka.” Skinuli su je samo Hajdukovci, u Australiji, ne u Nišu.
