Zašto je ratni zločinac Vojislav Šešelj inspiracija srpskim sportašima i navijačima?

Iznervirani i razočarani činjenicom da je ratni zločinac i srpski fašist Vojislav Šešelj na slobodi navijači sarajevskog Željezničara zapjevali su na utakmici protiv Olimpica u prvenstvu BiH neprimjerenu pjesmu koja se ne može opravdati čak i kad znamo da je upućena jednom od najozloglašenijih likova iz vremena velikosrpske agresije na BiH te na Hrvatsku. “Prva mi je i posljednja želja da zakoljem vojvodu Šešelja”, skandirali su navijači kluba koji dolazi iz grada koji je godinama bio prva linija bojišnice i meta velikosrpskih terorista, među kojima su bili i takozvani Šešeljevci iz zloglasne Srpske radikalne stranke.

Iako Vojislav Šešelj, nažalost, ni za dlaku nije promijenio svoje stavove iz devedesetih, naprotiv, on je problem i sramota Srbije, odnosno, političkog vodstva te još uvijek neuređene države. Simbol zemlje kakva dobrim dijelom Srbija danas je s obzirom na činjenicu da Šešeljevi “šegrti” vode državu koja želi biti dio civiliziranog svijeta i član Europske unije. Činjenica da je Haag nepravomoćnom presudom amnestirao Šešelja i dobrim dijelom Srbiju za zločine i agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu ostavlja prostor za nastavak, prije ili poslije, rata koji nije završen sve dok i Srbiji ne bude potpuno jasno što se i zašto devedesetih događalo. Nema, nažalost, stabilnog mira bez katarze, pa ni na tribinama, jer kad se prelije na tribine, na “običan” puk, obično je prekasno.

Naime, nakon što su navijači Željezničara na neprimjereni način poručili četničkom vojvodi što misle o njemu taj isti je vojvoda jedva dočekao i preko društvenih mreža odgovorio. To je zapravo dokaz da Šešelj jedva čeka priliku za ulazak u medijski ring i za uvrede koje ionako njemu nisu važne. Šešelj danas nije nikome važan, pa ni onima koje je politički stvorio, pa ni, nažalost, pravosuđu Republike Srbije.

Kad Šešelj prijeti četničkim paradama navijačima Željezničara on vrlo dobro zna da bi prvom prilikom bio uhićen u Hrvatskoj i BiH ukoliko bi stupio na tlo dvije samostalne države. Šešelju je jasno da u Hrvatsku više nikad neće doći pa čak i kad bi imao stotine tisuća mahnitih i do zuba naoružanih Šešeljevaca. Zasad četnički vojvoda može tek prijetiti i glumiti klauna. što bi nekima bilo čak i na morbidan duhovito da nije riječ o osobi koja za svoja nedjela nije odgovarala, a koja je činila sve one strahote o kojima se govori, što svojim riječima i prijetnjama sam iznova potvrđuje.

Četnički vojvoda, Vojislav Šešelj, odgovorio je navijačima Željezničara na način koji zahtjeva tek jedno pitanje. Ako takav čovjek nije u zatvoru zašto nije u sanatoriju? Možda lijek za Šešeljeve probleme još uvijek nije izmišljen, no, ako ništa drugo njegova okolina bi se osjećala puno sigurnije.

Šešeljeve eskapade dokaz su koliko je Haški sud pogriješio kad ga je nepravomoćno oslobodio:

“Ide Šešelj, nije dobre volje, pa pred sobom “manijake” kolje.”
“Na Trebeviću četnički se barjak diže, veseli se Grbavico, tebi Šešelj stiže.”
“Sarajevo ispod Trebevića, nećeš biti Izetbegovića. U tebi će skoro mili grade, Šešelj držat četničke parade.”

Naravno, ne treba očekivati od Uefe da sankcionira govor mržnje čovjeka koji se javno poziva na fašističke pokrete, jer kad bi krovne europske asocijacije tretirale četništvo na način na koji je to jedino moguće i jedino ispravno ne bi se dogodilo da srpski košarkaši, poput Milana Gurovića, nastupaju na velikim natjecanjima hvaleći se tetovažom Draže Mihailovića u “prirodnoj veličini.”

No, prije Europe i Srbije Hrvatska bi sama morala odlučiti kako će trenirati četničke ispade, bilo da oni dolaze na utakmicama, bilo da se pojavljuju na mjestima na kojima se navodno obilježavaju obljetnice antifašističkih ustanaka, bilo da srpski sportaši na hrvatskim parketima, hrvatskim stadionima nastupaju sa simbolima četničkog pokreta. Kako očekivati od Europe da se na pravi način odnosi prema srpskom fašizmu kad to ni Hrvatska sama ne zna?

Nažalost, Šešeljev ulazak na sportsko područje vrlo je opasno i može rezultirati scenama kakve smo vidjeli u vrijeme kada su Zvezdine Delije 13. svibnja 1990. divljale po Maksimiru. Nadajmo se da će Uefa na vrijeme shvatiti o čemu se radi, koliko Srbija pleše na ivici provalije dok tolerira ispade čovjeka koji je školovao vodeći krug ljudi koji danas vlada Srbijom. Uefa i MOO, naravno, ne mogu sankcionirati Šešelja, ali može one koji pod Šešeljevim simbolima nastupaju na najvećim sportskim natjecanjima.

Naposljetku, koliko zapravo ima razlike između srpskih navijača na tribinama koji pjevaju četničke pjesme, srpskih političara koji čine to isto i srpskih sportaša od kojih se dobar dio ne razlikuje od svih njih? Čak je i jedan Novak Đoković pjevao pjesme koje su ideološka hrana ratnog zločinca Vojislava Šešelja, inače rođenog Sarajlije.

Izvor: narod.hr