Što se dogodilo u Srbu 25. srpnja 1990.?

U ličkom selu Srb na današnji dan 1990. održan je veliki srpski skup poznat kao “Sabor u Srbu”. Donesena je “Deklaracija o suverenosti i autonomiji Srba u Hrvatskoj”, a prema podacima okupili su se deseci tisuća Srba većinom iz Hrvatske i BiH. Ovaj skup smatra se jednim od važnijih događaja koji je prethodio Domovinskom ratu. Istoga dana Hrvatski sabor je donio amandmane na Ustav SRH te je iz službenog naziva Hrvatske izbačen pridjev socijalistička, iz zastave je izbačena zvijezda petokraka i vraćen je povijesni hrvatski grb.

Skup u Srbu još se naziva i miting u Srbu. Održan je 25. srpnja 1990. godine, neposredno prije tzv. balvan revolucije. Broj okupljenih varira. Slobodna Dalmacija izvijestila je o oko 70 tisuća Srba, dok drugi izvori navode i veće brojke: Milan Babić je kao svjedok U Haagu izjavio da je bilo oko 100 tisuća ljudi, a u nekim radovima brojka stiže i do 200 tisuća.

Četničko znakovlje na skupu

Prema izvorima, na skupu su moglo vidjeti znakovlje koje propagira velikosrpske ideje, a prisutan je bio i Vojislav Šešelj.

Povjesničar Drago Roksandić u radu “Srbi u hrvatskoj (1989–1991): između lojalnosti, neposlušnosti i pobune” piše kako je skup održan uoči godišnjice ustanka naroda Hrvatske i Bosne i Hercegovine 27. srpnja 1941.

“Izvikali su, ignorirajući balastne obrasce demokratske procedure, „Deklaraciju o suverenosti i autonomiji srpskog naroda“. U maniri Majske skupštine 1848. godine, kada je u Sremskim Karlovcima proglašena Vojvodina srpska, prisutno mnoštvo članova Srpskog sabora aklamacijom je ‘izabralo’ Srpsko nacionalno vijeće, koje se neposredno prije održavanja Srpskog sabora sastalo u mjesnom hotelu i usvojilo prijedlog Deklaracije”, piše.

>25. srpnja 1990. ‘Veliki srpski sabor’ u Srbu – kult ‘ugroženog Srbina’ star je 150 godina i služi za agresiju na Hrvate

O događaju je izvijestila Slobodna Dalmacija u čijem su se naslovu našle riječi dr. Jovana Raškovića: „Ovo je ustanak bez oružja“. Nadalje navode kako je u Srbu “proglašena autonomija srpskog naroda u Hrvatskoj“.

Izvijestili su da je dr. Rašković okupljenima čestitao 27. srpnja „dan ustanka ’protiv monstruozne NDH’ kojega nije podigla nikakva politička partija, već srpski narod“. Također se navodi da je prisutan bio i Šešelj koji je promovirao prvi broj novina srpskog četničkog pokreta „Velika Srbija“.

Što je prethodilo događaju?

Prema povjesničaru Nikici Bariću, samom mitingu u Srbu 25. srpnja 1990. prethodio je zatvoreni sastanak srpskih vođa. Na tom sastanku donesena je odluka o osnivanju Srpskog nacionalnog vijeća (SNV), koje je kasnije aklamacijom potvrđeno na velikom javnom skupu kao i prijedlog Deklaracije. U sastav vijeća su ušli: Jovan Rašković, Milan Babić (predsjednik Skupštine općine Knin), David Rastović (predsjednik Skupštine općine Donji Lapac), Slavko Dokmanović (predsjednik Skupštine općine Vukovar), Velibor Matijašević (predsjednik Skupštine općine Glina), Simo Rajšić (predsjednik Skupštine općine Dvor na Uni), Mile Dakić (predsjednik JSDS-a), Vojislav Lukić, jerej Savo Bosanac (predstavnik Srpske pravoslavne crkve), kao i zastupnici SDS-a u Hrvatskom saboru: Jovan Opačić, Dušan Zelenbaba, Radoslav Tanjga, Ratko Ličina i Dušan Ergarac“.

>25. srpnja 1990. Memento uoči Oluje – lički Srb je mjesto gdje se Hrvatima tri puta naviještao progon i ubijanje

Također, Barić navodi da su se dva dana ranije, 23. srpnja 1990., sastali predsjednik SDS-a Jovan Rašković i hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman te da je Rašković izjavio “da se može govoriti o ustanku srpskog naroda, koji još nije oružani, ali da do takvog nedostaje ‘jedna mala distanca’ i da je srpski narod ‘lud narod’, odnosno: To je lud narod, ja sam psihijatar, to je lud narod. Ja Vam to kažem, da je lud… To je lud svijet. Oni su naoružani neviđeno. To je svijet koji je naoružan, isto kao i komandosi“, prenosi Braniteljski portal.

Što je pisalo u Deklaraciji?

Na skupu je donesena, odnosno kako se navodu u izvorima “izvikana” Deklaracija o suverenosti i autonomiji srpskog naroda:

“Polazeći od univerzalnog načela prava naroda na samoodređenje, uključujući i pravo na odcjepljenje, te polazeći od tadašnjih odredbi Ustava SFRJ i Ustava SR Hrvatske prema kojima je SR Hrvatska država i srpskog naroda u Hrvatskoj, radi zaštite svoje nacionalne suverenosti i slobode, srpski narod koji živi na povijesnim područjima obuhvaćenima tadašnjim granicama SR Hrvatske donosi i proglašava na Srpskom saboru održanom u Srbu 25. srpnja 1990. godine Deklaraciju o suverenosti i autonomiji srpskog naroda.

1. U granicama SR Hrvatske, koja je država i srpskog naroda koji u njoj živi, srpski narod na temelju svojih geografskih, povijesnih, društvenih i kulturnih posebnosti predstavlja suveren narod sa svim pravima koja proizlaze iz suverenosti naroda. Srpski narod u SR Hrvatskoj ima puno pravo, zajedno s hrvatskim narodom ili samostalno, pri uspostavi novih odnosa u Jugoslaviji odlučivati o federativnom ili konfederativnom državnom uređenju. Bez sudjelovanja srpskog naroda u Hrvatskoj ne može se odlučivati o obliku jugoslavenske zajednice, osobito u slučaju legitimnog odcjepljenja. Odcjepljuju se narodi, a ne države. Srpski narod pridržava pravo da na povijesnim područjima obuhvaćenima tadašnjim granicama Hrvatske odlučuje s kim će živjeti, u kakvom će uređenju živjeti i kako će se povezivati s drugim narodima u Jugoslaviji. Nitko drugi nema povijesno pravo određivati sudbinu srpskog naroda koji na tom prostoru živi stoljećima, još prije stvaranja hrvatske države.
2. Na temelju svoje suverenosti srpski narod u Hrvatskoj ima pravo na autonomiju. Sadržaj te autonomije ovisit će o federativnom ili konfederativnom uređenju Jugoslavije. U uvjetima federativnog državnog uređenja srpski narod ima pravo na neograničenu uporabu srpskog književnog jezika i ćiriličnog pisma u službene i pravne svrhe, na škole i nastavne programe na srpskom jeziku, kulturne i političke ustanove, poduzeća, tisak i srpsku radioteleviziju. Takva se autonomija može ostvariti putem pune općinske samouprave, osobito u općinama u kojima srpski narod čini većinsko stanovništvo, te njihovim povezivanjem u zajednice. U uvjetima konfederativnog državnog uređenja Jugoslavije srpski narod u Hrvatskoj ima pravo na političku teritorijalnu autonomiju.
3. Kao politički predstavnik srpskog naroda u Hrvatskoj konstituira se Srpski sabor, koji zasjeda u Srbu. Kao izvršno tijelo Srpskog sabora konstituira se Srpsko nacionalno vijeće.
4. Srpsko nacionalno vijeće ima pravo organizirati plebiscitarno izjašnjavanje srpskog naroda o svim pitanjima važnima za njegov položaj u Hrvatskoj i Jugoslaviji, kao i o drugim pitanjima koja se odnose na ostvarivanje srpske suverenosti i autonomije.
5. Srpsko nacionalno vijeće samostalno je tijelo koje između dvaju zasjedanja Srpskog sabora provodi odluke Srpskog sabora i ove Deklaracije te priprema pitanja o kojima će se izjašnjavati Srpski sabor i srpski narod na plebiscitu.
6. Srpski sabor na zasjedanju u Srbu 25. srpnja 1990. godine proglašava ništavnima za srpski narod u Hrvatskoj sve ustavne i zakonske promjene koje niječu njegov suverenitet kao naroda i umanjuju njegovo pravo na autonomiju.
7. Srpski narod u Hrvatskoj ne traži ništa više od prava koja drugi suvremeni narodi Europe odavno imaju i uživaju.”

Izvor: narod.hr