Iva Olivari – ime je koje vam možda nije poznato, ali lice jest. Ona je team menadžerica hrvatske nogometne reprezentacije.
” Intenzivne aktivnosti počele su onog trenutka kad smo osigurali plasman za Rusiju. Prvi zadatak bio je pronaći odgovarajući kamp. Kamp je važan. Igrači tamo dugo borave, to nam je kuća za vrijeme natjecanja i moramo se ugodno osjećati. Nakon što smo proučili brošuru s kampovima koje nudi FIFA, u uži krug ušao je jedan u blizini Kalinjingrada i naša “Šumska rapsodija”. Otišli smo pogledati oba objekta i praktički već tamo se odlučili za “Šumsku rapsodiju”, i nismo pogriješili. Nakon odabira kampa obišli smo gradove u kojima smo igrali naše tri utakmice u grupi, hotele i stadione, i na licu mjesta utvrdili što nam je na raspolaganju, a što eventualno moramo poboljšati i dopuniti”, priča Iva za Slobodnu Dalmaciju.
“Izbornik je rekao što želi, u kojim terminima, a ja sam zajedno s kolegama krenula u realizaciju. Prije odlaska u Rusiju igrali smo i dvije prijateljske utakmice, pa je i te utakmice valjalo pripremiti, a paralelno s tim pripremalo se putovanje i odlazak i boravak u Rusiji. Avionski i cestovni prijevoz, hotelski smještaj, trening-igrališta, komunikacija s protivničkim savezima, FIFA-om, samo je mali dio aktivnosti. Puno je tu sitnica koje je potrebno pripremiti i realizirati da bi reprezentacija otišla na put, doputovala, smjestila se u hotel, jela, odmarala se i istrčala na teren. Imam opsežnu listu provjere koju sam na temelju dobivenih iskustava godinama samostalno sastavljala i koja se i dalje kontinuirano dopunjava novim zahtjevima. Svakog jutra uz kavu provjeravam tu listu da nešto ne zaboravim. Kad smo došli u Rusiju, tempo je bio vrlo brz, utakmice su se igrale svakih pet dana, razmak između njih taman je omogućavao da se obavi priprema za novu utakmicu koja dolazi”, poručila je.
Sve je pod njezinom palicom štimalo…
“Svi naši igrači od malih su nogu u HNS-ovu sustavu, za koji znaju kako funkcionira, s nama su od U-15 ili U-17 reprezentacije. Oni vole preciznost i žele jasno znati koje ih aktivnosti očekuju sljedeći dan kako bi se mogli organizirati. Svaki dan prije večere s izbornikom potvrdim raspored za sljedeći dan i napišem ga na ploču. Tako i igrači i članovi stožera precizno znaju sve aktivnosti predviđene za sljedeći dan, od rasporeda obroka, treninga, press-konferencija, eventualnih putovanja, marketinških aktivnosti i ostalo. U tom smislu raspored se poštuje u minutu, nema odstupanja, jer nitko ne želi biti taj zbog kojega cijeli autobus stoji i čeka nekoga pet minuta. Naravno da reprezentativci očekuju da sve funkcionira brzo, efikasno i bez zastoja – da ne čekamo u zračnoj luci, da su sobe na nivou, da ih u igraonici čekaju omiljene igre poput pikada, stolnog tenisa ili PlayStationa. Na nama je da se pobrinemo da u praksi to zaista tako funkcionira”, rekla je.
“Svi naši igrači, osim Ivana Rakitića, razvijali su se kroz hrvatske reprezentacije mlađih uzrasta, korak po korak. Isto tako, ni ja nisam odmah uskočila u A-reprezentaciju. Prije toga sam 10 godina radila na logističkoj podršci raznim reprezentacijama mlađih uzrasta, učila i upijala znanja i iskustva, pa većinu naših igrača znam iz vremena kad su nastupali za U-16, U-18 ili U-21 reprezentaciju. Nisam ja njima ni mama ni tata, samo netko na koga znaju da se u vrijeme aktivnosti reprezentacije mogu osloniti, popiti kavu, malo porazgovarati, riješiti neki problem koji nije iz domene nogometnog terena”, kaže on.
Koje su joj scene ostale u sjećanju?
“Ružnih nije bilo. Ni jedne. A najdomljivija je naš plasman u finale. To je večer koju ću pamtiti dok sam živa. A neću sigurno zaboraviti ni izvođenja jedanaesteraca protiv Danske i Rusije, to nije bilo za osobe slabog srca. Srećom, sve te dramatične utakmice okončane su u našu korist zahvaljujući sjajnom karakteru naših igrača”, kaže.
“Proveli smo svi zajedno 52 dana, od jutra do mraka. Igrači, stručni stožer i moji kolege iz Saveza. Puno smo putovali, ritam je bio jako brz, smijali smo se, pjevali i veselili se zahvaljujući dečkima. Budući da smo puno putovali i dosta vremena provodili u autobusu, Dejan i Šime često su zabavljali cijeli autobus. O detaljima nećete čuti od mene. Impresivno je da u cijelom tom razdoblju nismo imali baš ni jednu međusobnu prepirku, ni među igračima ni među delegacijom. To je raritet, jer čak i kad je izvrsna kemija i atmosfera, teško je provesti toliko vremena zajedno bez povišenih tonova”, priča Oliveri.
Što kaže o odnosu s izbornikom Dalićem?
” Moj odnos sa svim izbornicima s kojima sam radila bio je maksimalno profesionalan i korektan, i to ne govorim iz kurtoazije. Tako je i s aktualnim izbornikom. Zlatko je vrlo jednostavan, direktan, zna što hoće, vrlo brzo se dogovorimo oko svega. Kod njega je odlično to što vjeruje svojim suradnicima i prepušta svakome od nas da radi svoj posao najbolje kako znamo”, kaže Iva.
A o Luki Modriću…
“Luku znam od njegove 15., 16. godine. Luka i ja smo, rekla bih, izgradili odnos koji se temelji na povjerenju i poštovanju. Osim što je fantastičan igrač, Luka je i dobar čovjek, koji je uz jako puno rada i odricanja ostvario uspjehe koje će teško netko nadmašiti”, zaključila je Iva.
Udana je za sportskog novinara, tako da je ne samo nogomet, nego sport općenito njihova svakodnevna tema.
