13 organizacija koje broje 800 000 francuskih zdravstvenih djelatnika (liječnika, medicinskih sestra, pomoćnog osoblja) odbacilo je eutanaziju kao odgovor na Mišljenje 139. francuskog Nacionalnog savjetodavnog vijeća za etiku. Objavili su dokument „Može li se uzrokovanje smrti smatrati skrbi?“ koji osuđuje trenutačnu situaciju u Francuskoj u pogledu na eutanaziju.
„U vrijeme kada francuski zdravstveni sustav prolazi kroz neprekidnu seriju kriza, čini se da je apsolutni prioritet popuniti očigledne praznine u našem modelu skrbi“, navodi se u dokumentu, prenosi Oneofus.
Istraživanje svi opcija
Taj je dokument nastao nakon što je Macronova vlada izabrala 180 ljudi kao dio „građanske konvencije“ za raspravu o potpomognutom samoubojstvu, s ciljem „istraživanja svih mogućih opcija“.
>Eutanazija u Belgiji: U 20 godina gotovo 30.000 izgubljenih života
>Potpomognuto samoubojstvo u Kanadi ruši rekorde
U spomenutoj raspravi na pitanje: „Trebamo li otvoriti pristup aktivnoj pomoći pri smrti?“, 75 % ispitanika glasalo je „za“, a 19 % „protiv“. Proces je bio savjetodavne prirode te Macronova vlada ne mora biti povezana s njegovim zaključkom. Također, namjere francuskog predsjednika po ovom pitanju za sada su nepoznate.
Kvalitetna palijativna njega
Nadalje, organizacije potpisnice traže da se prioritetom smatra znatno poboljšanje okvira podrške za ljude na kraju života ne svodeći njegovu složenost na društvenu ili političku dijalektiku.
Prema kliničkom iskustvu i studijama o ovoj temi, postoji nekoliko razloga koji stoje iza zahtjeva pacijenata za smrću, kao što su “nekontrolirani simptomi, stalna moralna tjeskoba, zahtjev za pomoć, prepoznavanje patnje, potreba za boljom njegom ili mogućnost oporavka moć djelovanja, prijestupa i slobode”. Zdravstveni djelatnici iz tih 13 organizacija slažu se da ovi pacijenti imaju „ambivalentni karakter i promjenjivu volju“, osobito kada se smrt približava. S kvalitetnom palijativnom njegom, želja za smrću u većini slučajeva nestaje.
Spomenuti dokument naglašava obvezu osluškivanja i tumačenja pravih motiva koji pacijente navode na donošenje odluke da o prekidu života.
U suprotnom „među najznačajnijim posljedicama koje se očekuju su napuštanje svake individualizacije skrbi ili odustajanje od složene provjere skrbi za pacijente u korist jednostavnog alternativnog rješenja“.