Foto: snimka zaslona

Američki savjet pedijatara potiče nastavnike i zakonodavce da odbace sve politike koje uvjetuju da djeca prihvate kao normalan život u kojem se kemijski i kirurški oponaša suprotni spol. Činjenice, a ne ideologija, određuju stvarnost.

1. Ljudska je spolnost objektivna biološka binarna karakteristika: „XY“ i „XX“ genetički su markeri zdravlja, a ne genetički markeri poremećaja. Norma je da ljudsko obličje bude začeto ili kao muško ili kao žensko. Ljudska je spolnost binarni uzorak čija je očita svrha obnavljanje i cvjetanje naše vrste. Ovaj je princip očit sam po sebi. Svi iznimno rijetki poremećaji seksualne diferencijacije (engl. Disorders of Sexual Differentiation, DSDs), uključujući, između ostalog, testikularnu feminizaciju te kongenitalnu adrenalnu hiperplaziju, predstavljaju odstupanja od binarne spolne norme koja je moguće medicinski identificirati te ih se s pravom priznaje kao poremećaje ljudskog obličja. Pojedinci s poremećajima seksualne diferencijacije ne predstavljaju treći spol.

2. Nitko se ne rađa s rodom. Svatko se rađa s biološkim spolom. Rod (svijest i osjećaj samoga sebe ili kao muškarca ili kao žene) sociološki je i psihološki koncept, a ne objektivni biološki koncept. Nitko se ne rađa sa sviješću o samome sebi kao o muškarcu ili ženi; ova se svijest razvija tijekom vremena te, kao i svi razvojni procesi, može otići u krivom smijeru zbog djetetovih subjektivnih percepcija, odnosa i neželjenih iskustava od ranog djetinjstva nadalje. Ljudi koji smatraju da se „osjećaju kao suprotni spol“ ili „negdje između“ ne čine treći spol. Oni ostaju biološki muškarci ili biološke žene.

3. Vjerovanje osobe da je on ili ona nešto što nije u najboljem je slučaju znak konfuznog mišljenja. Kada inače zdrav biološki dječak vjeruje da je djevojčica, ili inače zdrava biološka djevojčica vjeruje da je dječak, postoji objektivni biološki problem koji se nalazi u umu, ne u tijelu, te bi ga se trebalo liječiti kao takvog. Ova djeca pate od rodne disforije. Rodna disforija (engl. Gender Dysphoria, GD), prije navedena kao poremećaj rodnog identiteta (engl. Gender Identitiy Disorder, GID, priznati je mentalni poremećaj u najnovijem (petom) izdanju Dijagnostičkog i statističkog priručnika za duševne poremećaje Američke psihijatrijske udruge (DSM-V). Psihodinamika i teorije društvenog učenja GD-a/GID-a nikada nisu opovrgnute.

4. Pubertet nije bolest, a hormoni koji zaustavljaju pubertet mogu biti opasni. Bez obzira na to jesu li njihovi učinci nepovratni ili ne, hormoni koji zaustavljaju pubertet induciraju bolesno stanje – izostanak puberteta – the sprječavaju rast i plodnost prethodno biološki zdravog djeteta.

5. Prema DSM-u V, čak 98% dječaka s poremećajem roda i 88% djevojčica s poremećajem rod s vremenom prihvate svoj biološki spol nakon što prirodno prođu kroz pubertet.

6. Djeca koja koriste blokatore puberteta kako bi oponašali suprotni spol morat će uzimati hormone suprotnog spola u kasnijoj adolescenciji. Uzimanje hormona suprotnog spola povezano je s opasnim zdravstvenim rizicima, uključujući, između ostalog, povišeni krvni tlak, krvne ugruške, moždani udar i rak.

7. Stope samoubojstava dvadeset su puta veće među odraslima koji uzimaju hormone suprotnog spola i prođu operaciju promjene spola, čak i u Švedskoj koja je među zemljama koje najviše podupiru LGBQT pokret. Koja suosjećajna i razumna osoba bi osudila djecu na ovu sudbinu, znajući da će nakon puberteta čak 88% djevojčica i 98% dječaka s vremenom prihvatiti stvarnosti i postići stanje mentalnog i fizičkog zdravlja?

8. Uvjetovanje djece kako bi vjerovala da je život kemijskog i kirurškog oponašanja suprotnog spola normalan i zdrav jest zlostavljanje djece. Podržavanje rodnih poremećaja kao normalnih putem javnog obrazovanja i zakonskih politika zbunit će djecu i roditelje, vodeći više djece u „rodne klinike“ gdje će im se davati lijekovi za blokiranje puberteta. To će pak praktički osigurati da oni „izaberu“ život korištenja karcinogenih i na druge načine toksičnih hormona suprotnog spola te će vjerojatno razmatrati nepotrebno kirurško sakaćenje zdravih dijelova svoga tijela u ranoj odrasloj dobi.

Ovo potpisuju stručnjaci:  Dr. Michelle A. Cretella, predsjednica Američkog savjeta pedijatara,  Dr. Quentin Van Meter, potpredsjednik Američkog savjeta pedijatara, pedijatrijski endokrinolog Dr. Paul McHugh, redoviti profesor psihijatrije u trajnom zvanju u Medicinskoj školi Sveučilišta John Hopkins te bivši glavni psihijatar u bolnici John Hopkins.

Izvor: narod.hr
Photo: zdravstveniodgoj,com