Beck: Paraliza ruske unutarnje politike mogla bi ostati realnost još desetljećima

Borba ruskog disidenta Alekseja Navaljnog protiv režima Vladimira Putina te za ono što taj oporbenjak naziva pravednijim i slobodnijim društvom kulminirala je u utorak kad mu je sud uvjetnu kaznu pretvorio u zatvorsku. Iza rešetaka će provesti najmanje dvije godine i osam mjeseci, zbog cinične odluke suda da je kršio uvjetnu kaznu za financijsku pronevjeru time što se u Njemačkoj liječio od trovanja, piše Boris Beck za Večernji list u kolumni koju djelomice prenosimo.

Za to trovanje on optužuje samog predsjednika Putina, kojeg je na suđenju nazvao Vladimirom Trovačem Gaća zato što se općenito vjeruje da ga je tajna služba pokušala ubiti nanoseći mu otrov na donje rublje. I samu prvotnu kaznu za pronevjeru Europski sud za ljudska prava opisao je kao arbitrarnu.

(…)

Navaljni je moralni pobjednik, ali to mu ne znači puno. Bivšeg moralnog pobjednika, naftnog tajkuna Mihaila Hodorkovskog režim je držao u zatvoru deset godina, uzeo mu je svu imovinu te mu je na kraju dopustio strateško povlačenje u Europu. Moralni je pobjednik i opozicionar te bivši potpredsjednik vlade iz 1990-ih Boris Njemcov, koji je 2015. ubijen na mostu u Moskvi. Uhićeni su samo egzekutori, Čečeni bliski vođi te pokrajine i Putinovu suradniku Ramzanu Kadirovu, ali ne i nalogodavci. I ništa se nije promijenilo.

(…)

Zato, da bi se shvatilo kakav bi Navaljni predsjednik bio da je došao na vlast, mora se pogledati njegova politička prošlost. A ona je vrlo šarolika i – kontroverzna. Naime, Navaljnog se ukupno gledano najpreciznije može opisati kao antikorupcijskog aktivista i disidenta, ali u prošlosti se isticao nacionalizmom, populizmom, čak i rasizmom.

Čest analitičar na prokremaljskom mediju Russia Today (RT) Mark Sleboda opisao ga je 2017. na Twitteru kao “krajnje desnog, ultranacionalističkog, antisemitskog, islamofobnog, neoliberalnog ljubitelja pištolja koji je dva puta osuđen zbog prijevare”. Kritike uključuju i opise poput “predstavnik američkog financijskog kapitala” (tvrdi šef Komunističke partije) ili “agent Zapada” (ultranacionalistički političar Vladimir Žirinovski).

Činjenice, pak, kažu: Navaljni je rođen sredinom 1970-ih u obitelji lojalnih komunista, kasnih 90-ih diplomirao je pravo i počeo se baviti financijama, a 2000. je ušao u liberalnu stranku Jabuka koja i danas ima određeni uspjeh u najvećim gradovima, i potpuno je zanemarena svuda drugdje. Poučen porazima na izborima, pokušao je natjerati stranku da prihvati više mainstream pozicije u Rusiji koje uključuju nacionalizam i populizam. Uključio se na marševe krajnje desnice, a ubrzo je počeo napadati Putinov režim zdesna. Po mnogočemu prijelomne 2007. sve se promijenilo.

Te je godine rusko gospodarstvo raslo čak 8,5%, Putin je bio na vrhuncu popularnosti, ali Jabuka je na parlamentarnim izborima ispala iz parlamenta. Navaljni je pokušao smijeniti vodstvo stranke, ali umjesto toga izbacili su njega zbog nacionalizma. U rujnu 2007. objavio je video u kojem je usporedio ljude s Kavkaza sa žoharima. I dok se žohare može ubiti papučama, za ljude je predložio pištolj kojim je mahao u tom videu.

(…)

Shvatio je ipak da je učinkovitiji kao antikorupcijski aktivist – do početka idućeg desetljeća postao je opozicijska figura, ali prije svega bloger. Godine 2011. izrekao je svoju najpoznatiju rečenicu, nazvavši Putinovu vladajuću Ujedinjenu Rusiju “strankom kriminalaca i lopova”. Vodio je masovne prosvjede protiv krađe izbora na kraju te godine, a prije osam godina sudjelovao je na jedinim izborima na kojima mu je to dopušteno: osvojio je gotovo trećinu glasova Moskovljana na izborima za gradonačelnika, a kombinirao je nacionalističku i liberalnu izbornu platformu.

Od 2014. počinje sukob Navaljnog sa zakonom: osuđen je na uvjetnu kaznu zbog navodne pronevjere, čiji je dio odsjedio u kućnom pritvoru i koja mu je ovih dana zamijenjena u gotovo trogodišnju zatvorsku. Otad je, do trovanja u kolovozu 2020., njegova važnost rasla. Karizmom, sve izraženijim liberalizmom te optužbama za korupciju postao je najomraženija ličnost za režim. Posebno je svoju strelicu uperio prema premijeru i bivšem predsjedniku Dmitriju Medvedovu, kojeg je optužio da je primio mito. No, zbog brojnih prosvjeda mnogo je puta zatvoren.

Nakon trovanja prošle godine, postao je prava svjetska politička zvijezda, a svojim povratkom u Rusiju, iako je znao da će ga uhititi i osuditi, kupio je povjerenje prije svega novinara, aktivista i međunarodnih liberalnih promatrača. Svojih se nekadašnjih nacionalističkih stavova ne odriče iako je potpuno promijenio ton. Njemačkom Spiegelu prošle godine rekao je da još ima političke stavove kakve je imao na početku karijere.

Neki smatraju da ga se isticanjem tih davnih stavova želi osporiti kao Putinova konkurenta. Golem odaziv na prosvjede u protekla dva vikenda na kojima su Rusi tražili puštanje Navaljnog na slobodu pokazuje da mu rejting u zemlji nikada nije bio viši. Ali, on je još uvijek malen. I to ne treba smetnuti s uma. Ruski ga birači i građani prije svega gledaju kao radikalnu opoziciju: kao aktivista koji je protiv sistema samog. Nacionalisti koji podržavaju Putina tu pridodaju da je Navaljni i protiv ruske države te državnog suvereniteta. Putin ga optužuje da surađuje s tajnim službama (i poriče da ga je dao ubiti).

(…)

Na prosvjedima u posljednja dva tjedna, kada su Rusi izašli na ulice u više od sto gradova, prvi je put “duboka Rusija”, ona daleko izvan Moskve i Sankt Peterburga, dala podršku jednom antiputinistu.

To znači da utjecaj Navaljnoga raste, ali on je još uvijek donekle sporedan lik kojeg je režim učinio takvim. Ipak, ni prorežimski mediji ga više ne mogu ignorirati, njegovo suđenje bilo je na naslovnicama praktički svih novina u Rusiji. Gotovo siguran boravak u zatvoru koji mu slijedi situaciju će samo pogoršati. Na jesen Rusiju očekuju parlamentarni izbori na kojima se ne očekuje da će prave opozicijske stranke, poput Jabuke, lako ući u parlament, a kamoli sudjelovati u vlasti.

Ruski si je lider Putin prošle godine pak promjenom ustava omogućio da ostane na čelu države do 2036. godine. Promjenu ustava podržala je na referendumu većina Rusa koju bi režim sigurno nazvao tihom većinom nasuprot glasnim oporbenjacima. Suprotno nekim očekivanjima, paraliza ruske unutrašnje politike mogla bi ostati realnost još desetljećima.

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.