Bivši američki veleposlanik u Moskvi navodi kako je i politika Busha mlađeg, Obame, Trumpa i Bidena dovela do ove točke. Tvrdi da je širenje NATO nakon Hladnog rata postavilo temelje za ovo što se sada događa u Ukrajini. Zbog toga smatra da Zapad ima krivnju za rat u Ukrajni.
Iako su se svi nadali da do rata neće doći, ruski predsjednik Vladimir Putin prošlog je četvrtka objavio invaziju na Ukrajinu.
“Ako će se Ukrajina pridružiti NATO savezu, postat će izravna prijetnja sigurnosti Rusije”, poručio je među ostalim Putin u svom govoru i tako jasno dao do znanja da ne želi NATO na svojim granicama.
Posljednji američki veleposlanik u SSSR-u i svjedok tog vremena, Jack F. Matlock (1987-1991), desetak dana prije početka ruske invazije napisao je tekst pod naslovom ‘Bio sam tamo: NATO i podrijetlo ukrajinske krize’ u kojem je pojasnio kako je uopće došlo do ove krize, a sada i do rata. Tvrdi da je širenje NATO nakon Hladnog rata postavilo temelje za ovo što se sada događa u Ukrajini i da bi moglo doći do nove utrke u nuklearnom naoružanju što se se dogodilo i u vrijeme Kubanske krize 1962., piše net.hr
SAD nisu podržale raspad SSSR-a
“1991. mnogi su tvrdili da svjedoče raspadu SSSR-a i kraju Hladnog rata dok je on u stvari završio dvije godine ranije pregovorima dviju strana. Predsjednik George H.W. Bush nadao se da će Gorbačov uspjeti u dobrovoljnoj federaciji zadržati većinu od 12 nebaltičkih republika. Unatoč prevladavajućem uvjerenju i vanjskopolitičkog establišmenta DC-a i većine ruske javnosti, Sjedinjene Države nisu podržale, a još manje uzrokovale raspad Sovjetskog Saveza. Podržali smo neovisnost Estonije, Latvije i Litve, a jedan od posljednjih akata sovjetskog parlamenta bio je legaliziranje njihovog zahtjeva za neovisnošću.
Kriza se mogla predvidjeti
I, unatoč često izraženim strahovima, Vladimir Putin nikada nije prijetio da će ponovno apsorbirati baltičke zemlje ili da će polagati pravo na bilo koji od njihovih teritorija, iako je kritizirao neke koji su etničkim Rusima uskraćivali puna prava državljanstva, načelo koje je Europska unija obećala provoditi. Budući da je Putinov glavni zahtjev jamstvo da NATO neće povećavati članstvo, posebno ne na Ukrajinu ili Gruziju, očito je da ne bi bilo temelja za sadašnju situaciju da nije bilo širenje saveza nakon Hladnog rata ili da se širenje dogodilo u skladu s izgradnjom sigurnosne strukture u Europi koja uključuje Rusiju”, navodi Matlock i odgovara na ključno pitanje: Je li se mogla predvidjeti ova kriza?
Veleposlanik Matlock: Širenje NATO-a prema Rusiji je najveća pogreška i prijetnja sigurnosti
“Apsolutno. Širenje NATO-a bila je najdublja strateška pogreška napravljena od kraja Hladnog rata. Godine 1997., kada se postavilo pitanje dodavanja novih članica NATO-a, zamolili su me da svjedočim pred Odborom za vanjske poslove Senata. U svojim uvodnim napomenama dao sam sljedeću izjavu: ‘Smatram pogrešnu preporuku administracije da nove članice uđu u NATO u ovom trenutku. Ako bi ga Senat odobrio, mogao bi ući u povijest kao najdublja strateška pogreška napravljena od kraja Hladnog rata. Daleko od poboljšanja sigurnosti Sjedinjenih Država, njihovih saveznika i nacija koje žele ući u Savez, mogao bi potaknuti niz događaja koji bi mogli stvoriti najozbiljniju sigurnosnu prijetnju ovoj naciji od raspada Sovjetskog Saveza.’
Rusiju je trebalo uključiti, a ne isključiti iz stvaranja europske sigurnosti
Ali to nije bio jedini razlog koji sam naveo zbog uključivanja, a ne isključenja Rusije iz europske sigurnosti. Kao što sam objasnio sentskom Odboru: “Plan povećanja članstva u NATO-u ne uzima u obzir stvarnu međunarodnu situaciju nakon završetka Hladnog rata, te se odvija u skladu s logikom koja je imala smisla samo tijekom Hladnog rata. Podjela Europe završila je prije nego što se i pomislilo na prijem novih članica u NATO. Nitko ne prijeti novom podjelom Europe. Stoga je apsurdno tvrditi, kao što su to neki činili, da je potrebno uzeti nove članice u NATO kako bi se izbjegla buduća podjela Europe; ako NATO želi biti glavni instrument za ujedinjenje kontinenta, onda je logično jedini način na koji to može napraviti je proširenjem na sve europske zemlje. Ali čini se da to nije cilj administracije, a čak i ako jest, način da se to postigne nije primanje novih članova dio po dio”, naveo je među ostalim.
SAD je dala obećanja Rusiji
Ističe i to kako je predsjednik Bush tijekom sastanka s Gorbačovom na Malti u prosincu 1989. rekao kako neće iskoristiti priliku za širenje NATO-a ako istočno europskim zemljama bude dozvoljeno da demokratskim procesima odaberu u kojem smjeru žele ići. Matlock dodaje i kako je Gorbačovu godinu dana kasnije obećano da se NATO neće širiti niti inča ako se ujedinjenoj Njemačkoj dozvoli ostanak u NATO-u.
“To je Gorbačovu sve rečeno prije nego što se SSSR raspao. Kada se na kraju raspao, Ruska Federacija imala je manje od polovice stanovništva SSSR-a, a vojska je bila demoralizirana i u potpunom kaosu. Iako nije bilo razloga za proširenje NATO-a nakon što je Sovjetski Savez priznao i poštivao neovisnost istočnoeuropskih zemalja, bilo je još manje razloga za strah od Ruske Federacije kao prijetnje”, ističe.
Navodi potom kako je i politika Busha mlađeg, Obame, Trumpa i Bidena dovela do ove točke.
Putin je težio partnerstvu sa SAD-om, ali je bio ignoriran
“Širenje NATO-a u Istočnu Europu nastavilo se u vrijeme Busha, a njegova administracije se istovremeno počela povlačiti sporazuma o kontroli naoružanja. Nakon 11.9. Putin je bio prvi strani lider koji je nazvao Busha i ponudio mu podršku. Bilo je jasno da je u to vrijeme Putin težio partnerstvu s SAD-om jer su teroristi koji su ciljali SAD također ciljali i Rusiju”, piše Matlock pa navodi i to da su Amerikanci napadom na Irak nastavili ignorirati Ruse, ali i Francusku i Njemačku koji su bili protiv te invazije.
