Hoće li biti prekasno za reakciju Zapada ako Srbija i Republika Srpska proglase ujedinjenje, pita se u članku za Deutsche Welle poznavatelj jugoistočne Europe Alexander Rhotert.
Srbija i bosanski Srbi sve ofenzivnije teže zajedničkoj državi i izgrađuju savez s Moskvom. Najveći broj zapadnih država zasad to promatra nesvjesno ili paralizirano, piše Rhotert, koji je kao stručnjak za bivšu Jugoslaviju radio za UN, NATO, OESS i Visokog predstavnika u BiH.
Dana 11. lipnja 2024. dogodilo se ono na što je ultranacionalistički vođa bosanskih Srba Milorad Dodik čekao godinama. U ime Moskve, ruski veleposlanik u Bosni i Hercegovini Igor Kalabučov otvorio je podružnicu ruskog veleposlanstva u Dodikovom uporištu Banjoj Luci.
Ruski veleposlanik već prijetio ‘ukrajinskim scenarijem’
Tijekom ceremonije video vezom javio se i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. Kalabučov je Bosni na bosanskoj televiziji već dvaput prijetio “ukrajinskim scenarijem”, ako se Sarajevo bude i dalje približavalo NATO-u, između ostaloga kratko nakon ruske potpune invazije na Ukrajini u veljači 2022.
>U Beogradu u subotu okupljanje ‘srpskog svijeta’, među temama bit će i Jasenovac
Banja Luka je upravno sjedište srpsko dominiranog dijela Bosne i Hercegovine, Republike Srpske (RS), čije vodstvo pod predsjednikom Miloradom Dodikom namjerava RS odcijepiti od bosanske cjelovite države i pripojiti Srbiji. To bi ostvarilo “velikosrpski san”, ujedinjenje većine Srba bivše Jugoslavije pod jednim državnim krovom.
Taj je politički cilj pokušao vojnim sredstvima provesti bivši srbijanski predsjednik Slobodan Milošević u 90-im godinama – on je bio glavni pokretač četiriju ratova, u kojima je život izgubilo gotovo 150.000 ljudi a više od četiri milijuna postalo izbjeglicama. Tek kad je NATO 1995. u Bosni i 1999. na Kosovu uz pomoć masivnih zračnih napada intervenirao protiv srpskih agresora, priznali su poraz.
Aleksandar Vučić reanimirao Miloševićev sablast velike Srbije
Međutim, nepunih 30 godina kasnije, srbijanska vlada pod predsjednikom Aleksandrom Vučićem, na krilima agresivne politike Moskve, reanimirala je “sablast velike Srbije” koja se smatrala mrtvom, i to pod pojmom “srpskog svijeta”, po uzoru na “ruski svijet” Vladimira Putina.
Čitav niz bivših sljedbenika Miloševića već je dugo opet na dužnosti i časti, među njima ministar unutarnjih poslova Ivica Dačić, koji Nijemce svako malo naziva “genocidnima”.
>Svesrpski sabor u Beogradu kao ‘oživljavanje Miloševićeve politike’
Sam Vučić bio je nekoć ministar informiranja i vodeći član Srpske radikalne stranke osuđenog ratnog zločinca Vojislava Šešelja, čije su paravojne postrojbe počinile bezbroj ratnih zločina u Hrvatskoj i Bosni. U lipnju 1995. – u vrijeme genocida u Srebrenici – u beogradskom je parlamentu zatražio da se za svakog ubijenog Srbina u Bosni ubije 100 bosanskih muslimana. Srbijanski šef države za to se do danas nije ispričao.
Ruski propagandni kanali otvaraju ‘medijske škole’ u Srbiji i RS
Zanimljivo je međutim da su danas utjecajni ruski kanali na Telegramu, poput “Rybara” koji širi rusku ratnu propagandu i čiji se autor Mihail Svinčuk nalazi pod sankcijama EU-a, u proljeće 2024. otvorili “medijske škole” u Srbiji i RS.
Vučić i Dodik su 8. lipnja u Beogradu održali zajedničku sjednicu vlada Srbije i Republike Srpske pod geslom “Jedan narod, jedna skupština: Srbija i Srpska” – Srpska je Republika Srpska. Na taj “svesrpski sabor” Dodik je stigao ravno iz Moskve, gdje redovito biva srdačno primljen od predsjednika Vladimira Putina i ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova.
>Geopolitička analiza: Vučićevo odlikovanje Putina preko Dodika?
Lavrov je u pozdravnoj poruci rekao: “Zajedno s drugim slobodarskim narodima gradit ćemo novi svjetski poredak“. Vučić je prije toga rekao da je srpski narod ujedinjen i da ga samo još dijeli rijeka Drina. Sabor je zaključio da će se ubuduće zajednički slaviti srpski nacionalni blagdan, 15. veljače, u Srbiji i RS.
Jamac stabilnosti?
Na Zapadu je čini se barem njemačka savezna vlada prepoznala ozbiljnost situacije, jer je glasnogovornik njemačkog ministarstva vanjskih poslova komentirao beogradsku priredbu kao “blago rečeno, vrlo zabrinjavajuću i štetnu po Bosnu i Hercegovinu, po Srbiju i po sve zemlje zapadnog Balkana”.
Tako jasne riječi na Zapadu nisu same po sebi razumljive, jer mnogi političari u EU i čak neki u vladi SAD-a vide u Vučiću “jamca stabilnosti”, točno onako kako je Zapad do 1999. Vučićeva tadašnjeg šefa Miloševića promatrao kao “sidro stabilnosti” na Balkanu. Glede toga, teško je razumljiva činjenica da se međunarodni Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Christian Schmidt, čija je zadaća zaštita Bosne i obrana mirovnog sporazuma iz Daytona, uglavnom drži povučeno.
Neaktivnost Visokog predstavnika
Primjerice, bosanski ustavni sud je proglasio 9. siječnja, dan osnutka Republike Srpske 1992., protuzakonitim i secesionističkim i zabranio paravojne parade toga dana. One se ipak održavaju – a Schmidt i njegova organizacija, OHR, uopće ih ne primjećuju. I to unatoč činjenici da se vodstvo bosanskih Srba toga dana ponaša kao da je RS već posebna država, slično kao i ukrajinske oblasti Luhansk i Donjeck prije ilegalnog i međunarodno nepriznatog pripojenja Ruskoj Federaciji u rujnu 2023. Schmidt se liti i kritizirati Vučića i njegovu vladu, bez koje Dodik uopće ne bi imao toliku moć.
>Američko veleposlanstvo poslalo nedvosmislenu poruku Dodiku: 9. siječnja kao Dan RS je neustavan
Ta Schmidtova neaktivnost jako odgovara srpskoj nacionalističkoj strani. Primjerice, i Vučić je tematizirao na nedavnom susretu s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom zatvaranje OHR-a, što žele on i Dodik. Jer, unatoč Schmidtovoj slabosti, OHR je teoretski “posljednja crta obrane” države Bosne i Hercegovine.
Cvijeće na Staljinovu grobu
Nejasno je jesu li Zapad i Schmidt svjesniji prijetećeg sukoba u Bosni – a ako jesu, hoće li nešto poduzeti. Također je neizvjesno hoće li SAD stvarno, kao što su najavljivale, braniti Bosnu kao državu, prije svega, ako se budući predsjednik SAD-a bude zvao Donald Trump. Jedno je sigurno: Ako Beograd i Banja Luka proglase ujedinjenje – s blagoslovom Moskve, tada će biti prekasno.
Kakvi su čimbenici stabilnosti srpski moćnici u području zapadnog Balkana, ponekad se može očitati na malim, ali ne stoga i neizražajnim primjerima. Kao na gesti srpskog vicepremijera Aleksandra Vulina 11. lipnja 2024. u Moskvi.
Taj če čovjek već pod Miloševićem bio utjecajan državni dužnosnik, a proteklih godina između ostaloga šef srbijanske tajne službe i ministar obrane. 11. lipnja Vulin se naklonio kod Kremlja pred tamošnjim poprsjem masovnog ubojice Josifa Staljina i položio cvijeće na njegov grob.
Tekst se nastavlja ispod oglasa