Dijanović: Bavi li se Europa geopolitikom ili je previše okupirana rodnom ideologijom?

prosvjeduju
Foto: Davor Dijanović

Rat u Ukrajini doveo je do tektonskih lomova na globalnoj geopolitičkoj, geostrateškoj i geoekonomskoj razini. Iako Narodna Republika Kina nastoji održavati privid neutralnosti, jasno je kako je došlo do približavanja Moskve i Pekinga, ali i Irana što je Zbigniew Brzezinski još 1997. godine u „Velikoj šahovskoj ploči“ označio kao najveću prijetnju po američke interese, piše Davor Dijanović za HKV.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

SAD-Rusija-Kina

U medijima se često stvara slika o sveopćim sankcijama protiv Rusije, no činjenica je da su sankcije uvele jedino zapadne države EU-a i zemlje anglosfere. Sankcije nije uvela niti jedna afrička zemlja, ali niti najmnogoljudnije zemlje kao što su Kina i Indija. Snažnija suradnja s Kinom i drugim državama izvan Okcidenta omogućila je Rusiji kompenziranje gubitaka nastalih zbog zapadnih sankcija. Čak i prema izračunima zapadnih ekonomskih analitičara ruski BDP nije pao više od 3-4 %. Štoviše, ruski je izvoz u prošloj godini porastao za 20 % zbog snažnog rasta cijena energenata.

> Uvoz iz Rusije rastao unatoč sankcijama: U Hrvatskoj u 2022. porastao za 68 posto

Uspostavljanje suradnje s Kinom krajem šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća (Kissingerova ping-pong diplomacija) omogućilo je SAD-u izolaciju Sovjetskog Saveza i pobjedu u hladnom ratu. Iako je prije agresije Ruske Federacije na Ukrajinu postojala ideja približavanja Rusiji s ciljem ograničavanja Kine, čini se da je kod kreatora politike u Washingtonu prevladala ideja o dvostrukom simultanom obuzdavanju Rusije i Kine što je pothvat u čiji po SAD pozitivan ishod sumnjaju i mnogi američki analitičari, stratezi i sigurnosni stručnjaci.

Kod dijela škole mišljenja prevladava stav da će odnosi SAD-a i Kine presudno transformirati i kalibrirati međunarodne odnose 21. stoljeća i da će se glavna bitka za utjecaj voditi na području azijsko-pacifičke regije. Pritom je novost ta da s druge strane više nema Dengovu Kinu koja preferira nekonfrontacijski pristup u odnosu na SAD, nego mnogo asertivniju Kinu Xi Jinpinga čiji je novi ministar vanjskih poslova jasnije nego ikada poručio da će, ako ga bude htio, Washington dobiti sukob.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kina se nastoji nametnuti kao faktor ravnoteže snaga

Nakon Donalda Trumpa SAD je krenuo okupljati široki multilateralni okvir s ciljem obuzdavanja Kine (formiranje AUKUS-a i revitalizacija QUAD-a), no čini se da dobar dio zemalja ne želi svrstavanje odnosno ne pristaje na politiku mi ili oni. Indija – zemlja koja je dugo vremena bila u zapadnoj (britanskoj) orbiti – ponajbolji je primjer.

Tektonske promjene događaju se i na Bliskom istoku. Izrael, iako jedan od najvažnijih partnera SAD-a, nije uveo sankcije Rusiji, a nedavno je – ne slučajno uz posredovanje Kine – postignut sporazum o normalizaciji odnosa Izraela i Saudijske Arabije, dvije najveće sile Perzijskog zaljeva, što predstavlja događaj koji bi mogao imati mnogo šire geopolitičke implikacije. Ne zaboravimo da SAD u Saudijskoj Arabiji ima pet vojnih baza.

Već neko vrijeme Kina ulazi na područje Bliskog istoka koje se ranije smatralo američkim ekonomskim i naftnim dvorištem. No nije tu samo Bliski istok. Kina se nastoji nametnuti kao faktor globalne ravnoteže i stabilnosti i na područje zapadne Azije, Afrike, pa i Latinske Amerike koju, prema Monroevoj doktrini, Washington smatra područjem svojih privilegiranih interesa.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Realizam se na velika vrata vratio u međunarodne odnose. Živimo u vremenu novoga hladnog rata. Svjedočimo velikim tektonskim pomacima geopolitičke scene.

Ima li Europa – čija je glavna sila do nedavno svoj ekonomski razvoj temeljila na jeftinom ruskom plinu i širokom pristupu kineskom tržištu – ikakav odgovor na novo nestabilno i dinamično geopolitičko okruženje? Ili je previše okupirana genderističkim projektima i ideologijama koje se protive zdravom razumu, a dovele su do demografske devastacije Starog Kontinenta? Odgovor se nameće sam po sebi.

Nadamo se samo da buđenje ne će biti prekasno.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

O autoru:

* Davor Dijanović hrvatski je novinar, kolumnist, povijesni istraživač, geopolitički analitičar i publicist. Četrnaest godina iskustva u online i tiskanom novinarstvu te digitalnim platformama. U rodnom Bjelovaru završio je opću gimnaziju, a na Libertas međunarodnom sveučilištu u Zagrebu magistrirao međunarodne odnose i diplomaciju. Završio je Londonsku školu za odnose s javnošću, smjer Odnosi s javnošću i upravljanje reputacijom, a na Učilištu Petar Zrinski edukaciju za specijalista digitalnog marketinga. Od 2008. do danas objavio oko 1500 novinskih i publicističkih priloga o temama iz područja politike, geopolitike, povijesti i kulture te nekoliko preglednih odnosno stručnih radova. Posebna područja njegova interesa su: suvremena povijest, geopolitika, odnosi velikih sila i međunarodna sigurnost. Autor je knjige “Hrvatska u žrvnju Jugosfere” (2015.) i voditelj podcasta Geopolitički objektiv. U sezoni 2021. – 2022. vodio emisiju „Argumenti“ na Hrvatskom katoličkom radiju. Oženjen, otac četvero djece.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.