Ukrajina i Rusija su imale napete odnose još od raspada SSSR-a, no ipak ne stvarno zvuče podaci o broju žrtava u rusko-ukrajinskom sukobu od 2014. do 2021. godine. Prema podacima UN-a u tih sedam godina živote je izgubilo preko 14.000 ljudi od čega je ubijeno 3404 civila. Ukrajinska vojska izgubila je oko 4400 vojnika, a proruske snage okupljenih oko vojski Donjecka (DPR) i Luhanska (LPR) oko 6500 vojnika.
>Svaki put kada Europljani sami sebi nametnu ekološke diktate, SAD ispruži ruku i dobije ček
>Rusko gospodarstvo na razini industrijskog doba očito je pogodno za rat iscrpljivanja
Donjeck i Luhansk su regije u kojima u velikoj većini prevladava rusko stanovništvo te je upravo status tih dviju regija bila točka spoticanja Ukrajine i Rusije. Te su dvije države potpisale sporazume 2014. i 2015. godine, a Rusija tvrdi da je Ukrajine kršila dogovore. MINSK I. potpisan je 2014., a MINSK II. 2015. godine.
Prvim ugovorom su Ukrajina i separatisti koje podržava Rusija dogovorili sporazum o prekidu vatre u 12 točaka u glavnom gradu Bjelorusije u rujnu 2014.
Kršenje sporazuma iz Minska
Njegove odredbe uključivale su razmjenu zarobljenika, isporuku humanitarne pomoći i povlačenje teškog naoružanja, pet mjeseci u sukobu u kojem je do tada poginulo više od 2.600 ljudi – broj za koji ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij kaže da se od tada popeo na oko 15.000. Sporazum je brzo propao, uz kršenja s obje strane. Drugi ugovor potpisali su predstavnici Rusije, Ukrajine, Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) i čelnici dviju proruskih separatističkih regija u veljači 2015. u 13 točaka.
I taj ugovor je vrlo brzo propao, a zanimljivo je da je krajem 2022. bivša njemačka kancelarka Angela Merkel priznala da je sporazum iz Minska bio samo kupovina vremena za ukrajinsko jačanje naoružanja.
Prethodno je sporazum iz Minska, koji je Merkel potpisala zajedno s tadašnjim francuskim predsjednikom Françoisom Hollandeom, ukrajinskim predsjednikom Petrom Porošenkom i ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u rujnu 2014., prikazivan kao pokušaj mira koji je ruski predsjednik navodno kasnije osujetio.
Bivši francuski predsjednik Francois Hollande, koji je sudjelovao u pokušajima rješavanja sukoba u Donbasu i u oblikovanju sporazuma iz Minska 2015. godine, potvrdio je izjavu Angele Merkel da su sporazumi bili potrebni samo kako bi Kijev dobio na vremenu izgraditi vojnu snagu za još jedan sukob.
Minimalni preduvjeti da Putin proglasi pobjedu
S druge strane, otkada je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu, prvo Putinovim proglašenjem Donjecka i Luhanska neovisnim republikama 21. veljače 2022., a zatim pokretanjem “Specijalne vojne operacije” 24. veljače, Putin tvrdi kako će najmanje četiri regije biti pripojene Rusiji jer u njima žive Rusi. To su regije Donjeck, Luhansk, Zaporižje i Herson, koje bi uz Krim, pretpostavlja se, Putinu mininalno trebale, kako bi mogao svoju “Specijalnu vojnu operaciju” proglasiti uspješnom.
Pretpostavlja se također da Putin želi uz te četiri regije Rusiji pripojiti i regije Harkov, Nikolajev, Dnjipropetrovsk i Odesu, no upitno je hoće li imati snage za pokušaj osvajanja navedenih regija s obzirom na dosadašnje (ne)uspjehe paramilitarnih vojski u sklopu Donjecka i Luhanska, regularne ruske vojske i plaćenika skupine Wagner predvođenih Putinovim intimusom Jevgenijem Prigožinom.
Iako se stvarne brojke ne znaju zbog preuveličavanja i umanjavanja žrtava na obje strane, prema norveškom čelniku obrane Ukrajinci su dosad pretrpjeli preko 100.000 žrtava kada se zbroje ubijeni i ranjeni vojnici, dok su Rusi izgubili oko 180.000 vojnika, kada se zbroje ranjeni i ubijeni vojnici.
Rusija je u drugoj polovici 2022. najavila novi val mobilizacije vojnika te se smatra kako će uoči proljeća krenuti drugi pokušaj osvajanja većeg dijela ukrajinskog teritorija. U međuvremenu, bivši izraelski premijer otkrio je da je SAD praktički zaustavio pregovore između Ukrajine i Rusije, što je ponukalo neke analitičare da zaključe kako se u Ukrajini vodi rat između SAD-a i Rusije preko leševa ukrajinskih vojnika i civila.
