Ispovijest žene koja je zažalila ‘promjenu spola’; njezin intervju transrodni aktivisti željeli cenzurirati

Njujorčanka Grace Lidinsky-Smith u eseju od 25. lipnja rekla je da žali što se podvrgla operaciji “promjene spola”. Napisala je da ona nije jedina osoba koja osjeća posljedice pogrešno propisane hormonske terapije i operacija koje su izvršili zdravstveni djelatnici koji ne rade po zajednički dogovorenim standardima skrbi. Njezin esej od 25. lipnja, “Nema standarda za skrb kada je u pitanju transmedicina,” objavio je Newsweek.

“Podupiratelji promjene spola to možda ne žele priznati, ali nisam sama u svom žaljenju”, rekla je Lidinsky-Smith te dodala da ju je propitivanje vlastitih odluka dovelo do otkrivanja drugih detranzicionista sa sličnim pričama.

Neki su brzo prekinuli postupak promjene spola, rekla je, dok su “drugi godinama uzimali hormonsku terapiju te su prošli više operacija prije nego što su odlučili da taj put nije ispravan za njih.”

Naglasila je potrebu pokazivanja više brige “za ljude koji su bili povrijeđeni transrodnim medicinskim tretmanom, a koji se sve više primjenjuje na pacijente u tinejdžerskoj dobi”.

Lidinsky-Smith podijelila svoje iskustvo o promjeni spola

Lidinsky-Smith o svom je životu govorila u televizijskom intervjuu u svibnju 2021. za emisiju “60 minuta” CBS Newsa. Taj se intervju smatrao kontroverznim čak i prije emitiranja jer su transrodni aktivisti tražili da se cenzurira ili otkaže.

„Gostovala sam u ’60 minuta’ jer sam htjela da ljudi shvate da se transmedicina ne primjenjuje uvijek odgovorno i sigurno,” rekla je Lidinsky-Smith u svom eseju za Newsweek. „Bila sam jako povrijeđena svojom tranzicijom, a nisam bila jedina.”

Lidinsky-Smith rekla je da je u svojim ranim dvadesetima postala „depresivna i rodno disforična nakon godina opsjednutosti problemima identiteta”.

Mislila sam da vidim put u budućnost promjenom spola

„Konačno sam mislila da vidim svoj put u budućnost: potpuna transformacija putem medicinske tranzicije: živjeti kao muškarac”

„Svoju sam transformaciju započela injekcijama spolnih hormona. Četiri mjeseca poslije dala sam odstraniti grudi u maskulinizirajućem kirurškom zahvatu poznatom kao ‘gornja operacija’.”

„Godinu dana poslije, ležala sam sklupčana u svom krevetu, grleći ožiljke od dvostruke mastektomije i jecajući od žaljenja,” rekla je Lidinsky-Smith.

> Bidenova administracija osuđena zbog prisiljavanja katoličkih liječnika na izvršavanje pobačaja i operacija ‘promjene spola’

> Bivša ‘transrodna’ tinejdžerica oštro kritizira ‘promjenu spola’: ‘Veliki utjecaj na djecu ima LGBT agenda na društvenim mrežama’

> Dr. Vukušić: ‘Epidemija rodne disforije uvelike je potaknuta promicanjem suludih ideja rodne ideologije’

Vjerovala je da su drugi čimbenici motivirali njezinu odluku da traži promjenu spola.

„Imala sam okruženje koje me podržavalo za prijelaz: lak pristup hormonima, podupiruću zajednicu i pokrivene troškove”, rekla je. „Ono što nisam imala bio je terapeut koji bi mi mogao pomoći da proučim temeljne probleme koje sam imala prije nego što sam donijela ozbiljne medicinske odluke. Umjesto toga, dijagnosticirana mi je rodna disforija i liječnik mi je prilikom prvog posjeta dao zeleno svjetlo za početak prijelaza.”

Prema Lidinsky-Smith, detranzicionisti prepoznaju različite temeljne uzroke koji su retrospektivno pridonijeli njihovoj odluci o tranziciji spola: neliječeni mentalni problemi, velika životna kriza, trauma seksualnog zlostavljanja, nedijagnosticirani autizam ili teškoće u prihvaćanju seksualne orijentacije.

„Za mnoge su žaljenje i bol bili intenzivni, kao i za mene”, nastavila je. „Na mnogo načina, nema ‘povratka’. Mnogi se od nas pitaju: ‘Zašto mi moj terapeut nije unaprijed pomogao da shvatim svoje temeljne probleme?’”

Citirala je komentatora Scotta Newgenta, koji je rekao da “ne postoji strukturiran, testiran ili široko prihvaćen temelj za zdravstvenu skrb transrodnih osoba”.

Lidinsky-Smith: predsjednica Gender Care Consumer Advocacy Network 

Lidinsky-Smith je predsjednica Gender Care Consumer Advocacy Network. Organizacija lobira protiv nastojanja da se zakonski zabrani “trans skrb”, zalažući se za najbolju praksu i odgovornost pružatelja zdravstvenih usluga. Zalaže se za kompetentnu medicinsku skrb, uključujući pravo na reparativno liječenje za operacije ili hormone koji su uzrokovali „fizičku ili emocionalnu traumu”. Zalaže se za točne medicinske informacije i pristup pravnim stručnjacima da bi se osigurala odgovornost pružatelja skrbi.

Ona podržava standarde WPATH-a, Svjetska strukovna organizacija za zdravlje transrodnih osoba. Iako je “trans skrb” novije područje,  Lidinsky-Smith je WPATH-ove standarde nazvala “općeprihvaćenima”, ali se također požalila da nema zahtjeva da se ti standardi slijede.

„U svojoj medicinskoj odiseji nisam primila većinu terapijskih postupaka preporučenih WPATH-ovim standardima skrbi”, rekla je. „Bila sam prepuštena samodijagnozi.”

Paul McHugh osporio WPATH standarde

Međutim, Paul McHugh, profesor psihijatrije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Johns Hopkins, osporio je WPATH-ove standarde. Svjedočio kao amicus curiae u slučaju Harris Funeral Homes protiv Komisije za jednake mogućnosti zapošljavanja na Vrhovnom sudu SAD-a, odlučenom 2020.

„Bez čvrstih znanstvenih dokaza, medicinska i psihijatrijska zajednica ne bi trebala slijediti protokol WPATH-a koji počinje od društvene tranzicije do medicinskih intervencija i na kraju do operacije”, rekao je u svom podnesku.

Sama udruga za transrodne osobe rekla je da „nisu provedena kontrolirana klinička ispitivanja bilo koje terapije feminizirajućim/maskulinizirajućim hormonima za procjenu sigurnosti ili učinkovitosti u stvaranju fizičke tranzicije”, napisao je McHugh.

Činjenica da neki pacijenti podvrgnuti medicinskoj i kirurškoj promjeni spola žele vratiti rodni identitet koji je u skladu s njihovim biološkim spolom, sugerira da ta promjena „nosi značajan psihološki i fizički rizik”, rekao je, a njihova uvjerenja o životu nakon tretmana „mogu ponekad ostati neostvarena.” Čak i u okruženjima koja ih u potpunosti podržavaju, mnogi koji se podvrgnu takvoj operaciji „ostanu traumatizirani, često do točke da počine samoubojstvo”.

McHugh smatra da ne treba poticati društvenu tranziciju

Iako je Američka liječnička udruga naklonjena protokolu za “promjenu spola”, McHugh je rekao da bi nepridržavanje takvog protokola moglo pokazati pozitivnije rezultate.

S obzirom na štetnost WPATH-ova protokola, rekao je: “Ne treba poticati društvenu tranziciju.”

„Ne samo da ne propituje temeljne probleme koji uzrokuju kliničke probleme, već povećava vjerojatnost da će pacijenti požuriti na hormonsku terapiju i fizičku promjenu svog tijela”, rekao je.

McHugh: hormonska terapija za promjenu spola je povećala rizik od obolijevanja

Hayes Inc., tvrtka usmjerena na procjenu zdravstvene tehnologije i kliničkih programa, dala je najnižu ocjenu kvaliteti dokaza za hormonsku terapiju, prema McHughu. Nadalje, prevalencija pokušaja samoubojstva među pacijentima nije poboljšana hormonskom terapijom.

„Osim toga, hormonska terapija povećala je rizik od kardiovaskularnih bolesti, cerebrovaskularnih i tromboembolijskih događaja, osteoporoze i raka”, nastavio je. „Nisu primijećeni dokazi smanjenja smrtnosti, stope samoubojstava ili smrti od upotrebe nedopuštenih droga.”

„Nedostaje znanstvena potpora operaciji promjene spola”, rekao je McHugh, koji je primijetio da je Johns Hopkins Medical Center prekinuo kirurške intervencije nakon studije o učinkovitosti kirurške promjene iz 1979. godine. Druge studije pokazale su negativne posljedice kirurške intervencije, uključujući značajan porast pokušaja samoubojstva i samoubojstava.

Što se tiče djece i tinejdžera, djeca koja su poticana na život u suprotnom spolu “možda sve više neće moći živjeti kao vlastiti spol” zbog načina na koji ponavljajuće radnje utječu na mozak. Neka djeca koja bi inače prevladala rodnu disforiju možda to neće moći.

Blokatori puberteta imaju zdravstvene rizike, uključujući poremećen rast kostiju, ometanje razvoja mozga i smanjenu plodnost.

Provedeno ispitivanje potaknuto slučajem Kiere Bell

Sa svoje strane, Lidinsky-Smith je citirala novo detaljno ispitivanje ove medicinske grane, potaknuto slučajem Kiere Bell, žene koja je izjavila da je medicinsko osoblje pogrešno poticalo njezinu promjenu spola. Kao odgovor na to, visoki sud Ujedinjenog Kraljevstva presudio je 2020. da potencijalni pacijenti mlađi od 16 godina možda nemaju sposobnost pristanka na blokatore puberteta.

Pozvala je na „nijansirani javni razgovor o tome kako možemo poboljšati medicinsku tranziciju”, ali je prigovorila da je GLAAD osudio nju i druge koji su izrazili žaljenje.

Pitala je „zašto otpor prema slušanju kompliciranih, pa čak i negativnih priča o transrodnoj zdravstvenoj skrbi?”

„Kad aktivisti guraju priče poput moje pod tepih i pokušavaju zataškati priče o medicinskom nemaru, oni samo štite liječnike, a ne pacijente”, rekla je Lidinsky-Smith za Newsweek. Ako ne tražimo istinu, rekla je, „više ljudi – posebno mladih – dobit će jednoobraznu trans njegu koja im može uzrokovati doživotne ožiljke i žaljenje.”

Prevela i uredila: Diana Stjepandić/narod.hr