Je li Zapad spreman na krv, znoj i suze da pobijedi Rusiju?

Ishod potencijalnog sukoba između Zapada i Rusije ne ovisi samo o vojnoj ili gospodarskoj nadmoći, već i o političkoj volji, duhovnoj snazi, odlučnosti i sposobnosti za žrtvu, piše komentator Remixa Grzegorz Górny

Mnogi u Poljskoj bili su zaprepašteni stavom mađarskog premijera Viktora Orbana o ukrajinskom sukobu. Objašnjenje njegovog ponašanja je, međutim, sasvim jednostavno: Orbán je od početka sumnjao u poraz Moskve. Štoviše, on ne vjeruje u pobjedu Ukrajine — niti u pobjedu Zapada nad Rusijom.

Zašto ovaj skepticizam?

Zašto ovaj skepticizam, s obzirom na ogromnu ekonomsku prednost Zapada u odnosu na Rusiju? Da je to povijesno istina, moćno Rimsko Carstvo nikada ne bi palo u ruke znatno slabijih barbara.

Ekonomske i civilizacijske prednosti nisu dovoljne. Ono što je također potrebno je politička volja, duhovna snaga, odlučnost i sposobnost žrtvovanja. To su elementi kojih dramatično nedostaje na zapadnoj strani.

Danas je Europa razoružana ne samo vojno – s nedostatkom vojnika, vojne opreme, oružja i streljiva – već i mentalno i duhovno. Generacije razmažene prosperitetom ne žele umrijeti za Kijev ili Gdanjsk, a kamoli za Berlin ili Pariz.

Ne mogu odabrati jelo, kamoli biti spremni za Rusiju

Nedavna istraživanja lanca restorana Prezzo u Velikoj Britaniji, koja su uključila 2000 sudionika, otkrila su da 86 posto mladih generacije Z (rođenih između 1997. i 2012.) barem jednom godišnje u restoranima doživi anksioznost pri izboru jela s jelovnika.

Za 34 posto, ova tjeskoba je toliko jaka da moraju tražiti od drugih da naruče umjesto njih. Ovo je generacija za koju nepoznat broj telefona na ekranu ili odluka o mjestu za odmor može biti traumatično iskustvo. Jesu li spremni suočiti se s izazovima Moskve?

Mnogi mađarski političari smatraju da je proces propadanja previše odmakao da bi se mogao zaustaviti. Da nije tako, Europa bi svoju ekonomiju prebacila na ratnu osnovu i snažno se naoružala kao odgovor na rusku agresiju punog opsega na Ukrajinu prije dvije godine. Ipak, ništa se od toga nije dogodilo i nema znakova promjene.

Orbán se od samog početka kladio na Moskvu, znajući da pobjednik diktira uvjete. Možda je pametnije postaviti se kao saveznik budućeg pobjednika. Je li se Orbánovo kockanje isplatilo?

Je li Zapad spreman na krv, znoj i suze kako bi pobijedio Rusiju?

Samozadovoljstvo Zapada nakon Hladnog rata, podcjenjivanje i odbacivanje protivnika na temelju strukturnih slabosti Rusije, snažno je opterećivalo europske odluke u posljednja tri desetljeća. Međutim, Moskva je naučila iz svog prošlog rivalstva s NATO-om i ne ponavlja iste pogreške kao što su to činili sovjetski čelnici.

Ishod sadašnjeg sukoba ostaje neizvjestan. Miklós Horthy svojedobno je stao na stranu Adolfa Hitlera, uvjeren da će završiti u taboru pobjednika. Povijest je pokazala suprotno, uglavnom zahvaljujući odlučnosti Saveznika. Britanci su bili spremni podržati vođu koji im nije obećavao ništa osim “krvi, muke, suza i znoja”.

Je li današnja generacija, kojoj pogled na konobara s jelovnikom izaziva lupanje srca, a odlazak u nepoznate restorane izaziva posttraumatski stresni poremećaj, spremna na takva odricanja?