Konvencija američke Demokratske stranke i kampanja Kamale Harris pokazuju takve deficite da na posvemašnju kritiku. Osudi načina na koji demokrati predstavljaju svoju predsjedničku kandidatkinju pridružio se i Jutarnji list, koji konvenciju naziva “pomno režiranom predstavom”.
Novinar Jutarnjeg Gojko Drljača poručuje kako konvencija na kojoj se oduševljeno inzistiralo “na stranačkom skladu, zajedništvu, pozitivnom momentu, odlučnosti… jako odudara od elementarne političke faktografije“.
“Glorificiranje, pak, Joe Bidena kao veličanstva otvara pitanje jesu li se američki demokrati uopće sposobni suočiti s realnošću. U državi s 333,3 milijuna stanovnika na konvenciji Demokratske stranke Harris je promovirana kao kandidatkinja za predsjedničke izbore bez unutarstranačkih izbora, tako da je skup u Chicagu zapravo bio vašar za prezentaciju stranačkog statusa tj. novih odnosa snaga”, piše Drljača. U nastavku teksta, on opisuje “grotesknost situacije u Demokratskoj stranci kroz nekoliko primjera”.
Bidena se odjednom predstavlja kao jednog od najvećih državnika
Drljača se ponajprije osvrće na Joea Bidena, “predsjednika s blago rečeno suspektnim rezultatima javnih politika”, kojega njegovi stranački kolege međutim opisuju kao jednog od najvećih državnika u američkoj i svjetskoj povijesti. To “najvjerojatnije zvuči mahnito čak i simpatizerima demokrata”.
>Šarić: Kamala Harris ima sve predispozicije za demokratskog kandidata – rasu, spol i ništa više
Drljača izdvaja tvrdnju Nancy Pelosi “da bi Bidenovo lice trebalo biti urezano na Mount Rushmore”.
“Za života obično takvu ‘čast’ najčešće doživljavaju autokrati različitih profila. Josipu Brozu oduševljeni partijci ispisivali su nadimak kamenjem na obroncima. U monumentalne klesarske pothvate, kakve predlaže Pelosi, nisu se upuštali”, podsjeća Drljača.
Nedemokratska instalacija Harris
On podsjeća na očitu prevrtljivost Pelosi i nekolicine njezinih stranačkih kolega. Naziva iz “stranačkim pučistima koji su orkestrirali nedemokratsku smjenu Bidena te, potom, nedemokratsku instalaciju Harris. Za sve to opravdanje je da je političko uništenje Trumpa i trumpista stranački prioritet, pa i državni interes Br. 1 Amerike i svijeta“.
Drljača podsjeća da je Pelosi “Bidenu zabila zadnji politički nož u leđa”, ali je “samo jedna od članica demokratske stranke koji smatraju da se moderni političari moraju slaviti kao što su nekada opjevavali državnike u ekstremno lijevim ili desnim autokracijama”.
Autor spominje i zastupnika Jamesa Clyburna i njegovu neuvjerljivu izjavu da se s Bidenovim rezultatima ne može mjeriti ni jedan drugi predsjednik.
Spominje i činjenicu da su republikanci u ponedjeljak službeno pokrenuli Bidenovu smjenu (impeachment). “Republikanci su sastavili dokument na 291 stranici u kojem Bidena optužuju da je omogućio članovima obitelji profitiranje od veza sa stranim biznisima”.
Sumnjivi poslovi Bidenova sina i brata
“U pozadini impeachmenta sumnjivi su poslovi Bidenovog sina i brata. Demokrati brane Bidena tezom da u republikanskom izvještaju nema dokaza o kaznenim djelima, ali je pomalo nevjerojatno da u cijelom nizu, recimo tako, degutantnih pikanterija vezanih uz Huntera Bidena kuca tempirana politička bomba, a da to demokrati ignoriraju”.
>Po čemu je poznata Kamala Harris? Pobačaj bez granica, ukidanje vjerskih sloboda...
“Zašto demokrati glume kokice koje uporno odlaze sjediti na bombi kao da je sveto jaje, iako su svjesni da je – politička bomba?”, pita se Drljača. “To je misteriji koji se može objasniti kao jedan od fenomena masovne psihologije”.
Autor podsjeća da političar mora imati ideje, znanje i vještine. U tom kontekstu navodi da je Hillary Clinton u svojoj kampanji za predsjednicu 2016. pripremila oko 200 stranica programa, Biden 110 a Harris ni jednu. “Na neki način, to je izvrsnost u antipostignućima“, zaključuje.
Drljača je u tom kontekstu našao povod i da se osvrne na politiku u Hrvatskoj, odnosno da se “očeše” o Domovinski pokret. Članove te stranke naziva “smušenim desničarima”, priznajući im ipak da su “uspjeli napisati vrlo ekstenzivan stranački program“.
Harris samouvjereno ne zna što hoće
Vrativši se ponovno na američku predsjedničku kampanju, Drljača kaže kako “stranačke dinastije i lobiji velike Amerike guraju Harris u izbornu utakmicu bez jasne slike o tome što ona namjerava”. Stoga ne čudi, tvrdi, da ju ne podupiru ni oni koji su joj inače skloni.
Harris je samo pustila “probne balone”, poput arministrativnog diktiranja cijena ili dizanja poreza, tvrdi Drljača, dodajući da su ugledni čimbenici na to pokazali palac dolje.
“Ako vam ugledni ekonomist s Harvarda, Ken Rogoff, s tv-ekrana poruči da se nada kako će Harris odustati od predloženih ekonomskih planova, onda je jasno da cijela stranka ima problem sa selekcijom kadra koji će uopće napisati ekonomsko pismeni prijedlog za zaokruženi set održivih javnih politika”.
“Sasvim je moguće da su demokrati svjesni da su zaglavili u političkom radikalizmu“, otvoreno piše Drljača, dodajući: “Ali da u svojim redovima više nemaju dovoljno racionalnih odnosno umjerenih na bitnim pozicijama”.
Demokrati su se ‘previše zaigrali’ s ‘progresivizmom’ i ‘woke’ kulturom
Spominje slučaj vodećeg demokratskog think-tanka Third Way, koji je pokrenuo potragu za kompetentnim vođama.
“Izgleda kao da se netko u demokratima ipak dosjetio da se s ‘progresivizmom‘ i ‘woke‘ kulturom previše zaigrali. Je li doista moguće da je američka Demokratska stranaka trenutačno toliko kadrovski radikalizirana da nemaju tko će im napisati program koji nije egzemplar radikalnog cancel-etatizma?”
>Ristić: Pravi bi vic bio da poslije dementnog Bidena za novog lidera svijet dobije Kamalu Harris
Drljača kao potpuno neprimjerene i daleko od realnosti opisuje i istupe na konvenciji predstavnica stare i mlade demokratske garde Hillary Clinton i Alexandre Ocasio Cortez.
Clinton je “blago rečeno, neumjereno veličala Harris, iako je svima dobro poznato da su bile unutarpartijske protivnice”, podsjeća.
“U osnovi nije bilo neke suvisle poruke Clinton. S obzirom da je konvencija zapravo bio dio igrokaza krunidbe Kamale Harris, a ne kulminacija demokratskih izbora u stranci, Clinton je poslužila da kao dobro poznata pripadnica slavnog američkog političkog klana podrži Harris te se tako pridruži onima koji stvaraju fatamorganu demokratske političke legitimacije aktualne potpredsjednice za metamorfozu u predsjednicu”.
Nesuvisle H. Clinton i A. Ocasio-Cortez
Spominje nesuvislu poruku Clinton o “probijanju tvrdog staklenog stopa”, ali i poziv koji se odnosio na Donalda Trumpa: “Zatvorite ga!“.
“Otprilike to je način na koji neki od istaknutih demokrata doživljavaju demokraciju. Umjesto da liječe probleme koji su u društvu doveli do trumpističkih populističkih devijacija, spremali bi – uhićenja“, piše Drljača.
Sličan, ali “još manje smislen”, bio je nastup Alexandre Ocasio-Cortez, “koja je također poslužila kao jeftina glumica za uprizorenje osjećaja da Harris posjeduje demokratsku legitimaciju za kandidatkinju stranke, iako je ne posjeduje”.
>SAD: Kamala Harris na proabortivnoj turneji pokušava pridobiti glasače
“Kongresnica Ocasio-Cortez u svom govoru bavila se gađenjem Donalda Trumpa te je izrekla niz uobičajenih fraza o pravdi i radničkim pravima”. Drljača upozorava na prevrtljivost Ocasio-Cortez, koja se žestoko zauzimala za žrtve rata u Gazi, ali ih je zaboravila “kad su krenula javna masovna upozorenja da je Joe Biden biološki prestar za još jedan predsjednički mandat”.
“Tako sad na sceni imamo malo moralno ofucanu mladu ženu koja više ne smatra da bi sva djeca na svijetu trebala imati podjednako pravo na djetinjstvo, pa makar ih odgajali roditelji muslimanske vjeroispovijesti, i to zato jer vjeruje da je važnije pobijediti Trumpa nego sačuvati dječje živote“.
Harris na kampanju troši daleko više nego Trump
“Dojmljivo je koliko su sve dileme i probleme američki demokrati spremni gurnuti pod tepih, pa taj tepih zatrpati u dvorištu s ljutim psima čuvarima, sve da ih ne bi podsjećao na nužnost razmišljanja prije donošenje odluka. Razlog za tu histeriju doista je iskreno vjerovanje aktivnih članova Demokratske stranke da je trumpizam zlo koji se mora pobijediti pod svaku cijenu, pa činjenicu da je Harris uspjela steći malu prednost u istraživanjima mišljenja birača doživljavaju kao ogromno postignuće samo po sebi“.
Autor međutim primjećuje da se prividno napredovanje Kamale Harris temelji na donacijama i da na kampanju troši znatno više nego Trump.
“Otkako je Biden ispao iz utrke Harris je zahvaljujući izdašnim donacijama potrošila 57 milijuna dolara na Google i Facebook oglašavanje. U istom razdoblju Trump je na isto potrošio 10-ak puta manje; 5,6 milijuna dolara“, napominje.
“Od početka godine dvojac Biden-Harris potrošio je 139 milijuna dolara na high tech platformama, a Trump 22,5 milijuna. Iako Harris s lakoćom financijski dominira nad Trumpom u financiranju kampanje, u Demokratskoj stranci nitko ne postavlja pitanje na što ju točno obvezuju izdašne donacije. Postavimo pitanje koje se sigurno neće svidjeti Pelosi, Clinton i Ocasio-Cortez: Kuda vodi trag novca? Pod tepih?“, pita se na kraju Drljača.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
