Novinar britanskog Spectatora Douglas Murray, jedan od najpoznatijih konzervativnih intelektualaca, poznat po kritici radikalnog islamizma te autor i na hrvatski prevedene uspješnice “Čudna smrt Europe” o pitanjima imigracije i islama, se u novoj knjizi “Ludilo gomile” pozabavio fenomenima “boraca za društvenu pravdu”, “kulture samosvjesnosti” i “intersekcionalnosti”. Pojmovi su to koji malo kome u Hrvatskoj išta znače i koji podrazumijevaju novu navalu nečeg što bi se u Hrvatskoj još nazvalo političkom korektnosti, ali radi se o mnogo opasnijim pojavama.
Knjigu je podijelio na četiri velike sekcije: homoseksualnost, žene, rasa i transseksualnost, a u tim je poglavljima opisao koliko su daleko otišli zahtjevi koji se čuju s postmodernističke ljevice.
Murray nam u “Ludilu gomile” prikazuje kako će izgledati hrvatska svakodnevica ako dođe do velikog zaokreta, piše Večernji list.
Nekoliko primjera
Koledž Evergreen u američkoj državi Washington uspio je prije tri godine ući u povijest. Afroamerički studenti i osoblje godinama su organizirali Dan izostanka kada bi jedan dan u godini odbili doći na faks, demonstrirajući važnost svog doprinosa zajednici. Ta je praksa naišla na sveopće odobravanje do 2017. kad su afroamerički studenti i profesori objavili “obrnuti Dan izostanka” te su rekli da taj dan bijelci ne smiju doći na fakultet. Profesor na fakultetu Bret Weinstein, inače ljevičar i uvjereni antirasist, sasvim slučajno i bijelac, pobunio se protiv te prakse: sasvim je u redu da netko odbije doći na koledž, ali nitko nema pravo ljudima zbog boje kože braniti da nešto rade, smatrao je.
Tog je dana došao na fakultet, a studenti su krenuli u prosvjed: urlali su na profesora, psovali su ga te su ga proglašavali rasistom. Pozvana je policija (koja radi samo na kampusu), ali kojoj je fakultet zabranio raditi svoj posao – štititi profesora. Umjesto toga nazvali su Weinsteina i savjetovali mu da se ne približava kampusu, a dan kasnije prosvjednici su naoružani bejzbolskim palicama pretraživali automobile ne bi li našli Weinsteina (i možda ga ozlijedili ili oteli). Prosvjednici su zauzeli ured predsjednika koledža Georgea Bridgesa koji ih je morao moliti može li otići mokriti. “Trpi!”, vikao je jedan student na predsjednika institucije. Kad je Bridges u jednom trenutku tijekom razgovora s njima podigao ruke, studenti su vikali na njega da ih odmah spusti jer ne može na taj način razgovarati s njima. On ih je i poslušao, a studenti su aplaudirali zbog moći koju imaju nad cijelim sustavom. Profesor Weinstein na kraju je dao ostavku, a Bridges je ostao šef sveučilišta.
Ovaj u Americi poznat i samo tri godine star slučaj samo je jedan od valjda stotinu štetnih primjera “identitetskih politika” i “političke korektnosti” koji u svojoj novoj knjizi “Ludilo gomile” Murray opisuje.
Tu je i slučaj republikanskog geja Petera Thiela koji je 2016. pred konvencijom svoje stranke rekao da je ponosni homoseksualac te da podržava američkog predsjednika Donalda Trumpa. Vodeći gej časopis “Advocate” Thiela je jednostavno – ekskomunicirao rekavši da je on možda “muškarac koji se seksa s drugim muškarcima”, ali nije zapravo gej, i to zato što je proglasio raspravu koje će zahode koristiti transseksualne osobe nevažnom temom. Murray, i sam otvoreni homoseksualac, dobro zna kako je to kad ga njegova zajednica kritizira kao ‘izdajicu’. Murray je u knjizi dobro pokazao koliko su politike identiteta otišle predaleko.
Amerikanci azijskog podrijetla, izrazito uspješni u školovanju, tužili su Harvard jer se pokazalo da im ta institucija namjerno snižava ocjene poput “osobina ličnosti” u intervjuima kako bi ih čim manje bilo primljeno te bi ostao prostor za druge manjine. Harvard je na silu htio imati što raznolikiju rasnu strukturu studenata.
