LGBTIQ put bez povratka: Što će donijeti revizija ‘rodne skrbi’ u VB?

LGBTIQ kratica samim rasporedom slova izaziva glavobolju. No pokušaj suprotstavljanja “rodnoj ideologiji” bez da ga se razumije neće uspjeti. Veliku Britaniju već neko vrijeme potresaju sukobi zbog posljedica normalizacije “transrodnosti”. Od Britanaca i Britanki se ponajprije očekuje da bez pogovora prihvate kako ljudi mogu mijenjati rod u skladu sa svojim “dubokim osjećajima”. Primjerice, normalizirati ‘transrodnost’ znači prihvatiti, i pod krivičnom odgovornosti na zahtjev javno priznati, da je Britanka koja se identificira kao muškarac uistinu Britanac.

To građanima ove zemlje nije osobito smetalo dok se nije pokazalo kako ono što su oni, bez mnogo razmišljanja, uglavnom nazivali “tolerancijom” donosi veoma neobične plodove.

Tolerancija, ta zavodljiva riječ

Nakon laganog prihvaćanja drugih LGBTIQ zahtjeva tijekom godina – od prava na pobačaj na zahtjev do istospolnih brakova – poslovična tolerancija kolijevke liberalizma na ovom se iskušenju, navodno, slomila.

Štoviše, danas se Velika Britanija doima poput vodeće europske države u otporu tzv. “rodnoj ideologiji”.

>U Europi se ograničava primjena medikamenata za ‘rodnu skrb’

No to se nije dogodilo zbog toga što je nekome na britanskom otočju sinulo da normalizacija transrodnosti sama po sebi povlači nenormalizaciju urođenog ljudskog identiteta i institucija izgrađenih na njemu.

Britanci, naime, nisu napustili svoju poslovičnu tolerantnost, nego su se samo našli zgroženi njezinim posljedicama.

Za te posljedice oni, kako ćemo vidjeti, nisu spremni preuzeti odgovornost.

Zapravo, riječ je o epifaniji očiglednog: prvo disidenti, a sad i institucije, otkrili su da “rodna skrb” čini nepopravljive štete svima, a osobito djeci, koji dođu u ruke “rodnih stručnjaka”.

>Revizija ‘trans’ skrbi u Britaniji: ‘Društvena tranzicija’ djece uzrokuje teške psihičke posljedice

Središnja i do nedavno jedina javno zdravstvena institucija za “rodnu skrb” Tavistock je zatvorena pod osnovanom sumnjom da je provodila štetne medicinske prakse – od propisivanja blokatora puberteta do upućivanja pacijenata na frankensteinovske kirurške zahvate, a Nacionalna zdravstvena služba je bila naručila reviziju “rodne skrbi” u javnom zdravstvu.

>Britanska revizija “rodne skrbi” ne dovodi u pitanje ‘transrodnost’

Nalaz revizije, nazvan po voditeljici istraživanja dr. Hilary Cass “The Cass Review”, pokazao je da normalizacija medicinske tranzicije u izabrani rodni identitet uglavnom povlači doživotna psiho-fizička oštećenja.

Otvoreno pismo britanskom premijeru

U tom smislu, aktivisti protiv “transrodne ideologije” sad su odlučili pojačati pritisak na institucije objavom otvorenog pisma u kojem se traži javna istraga nad ustanovama koje pružaju “rodnu skrb”. Pokretač inicijative je James Essess, odvjetnik irskog porijekla koji je tijekom prekvalifikacije u psihoterapeuta bio izbačen s petogodišnjeg magistarskog tečaja, zbog “rodno-kritičkih stajališta”. Otvoreno je pismo potpisao cijeli niz osoba iz javnog života od kojih bi hrvatskom čitatelju možda najprepoznatljivija mogla biti J.K. Rowling, autorica knjiga o Harry Potteru i feministička aktivistica.

🚨Breaking🚨

Along with over 130 politicians, clinicians, lawyers, social workers, detransitioners, academics and campaigners, I have written to @RishiSunak, demanding a Public Inquiry into the infiltration of gender ideology and the harming of children.

Please read and share. pic.twitter.com/y49tTQSJ2t

Tekst se nastavlja ispod oglasa

— James Esses (@JamesEsses) April 20, 2024

Konzervativni promatrači uglavnom su na inicijativu reagirali negdje diljem spektra od umjerenog do ekstatičnog oduševljenja. Ako im je vjerovati, Velika Britanija i cijela Sjeverna Europa polako, ali sigurno vode ostatak svijeta korak natrag u normalnost.

>Eksplozija na ‘trans’ frontu: Procurili interni dokumenti globalnog autoriteta za ‘transrodnu skrb’

Bijeg od “transrodnosti” u “spolnu orijentaciju”

Već prva stvar koju potpisnici zahtijevaju od potencijalne istrage nad institucijama “rodne skrbi” čini kristalno jasnim za kakvu se točno normalizaciju oni zalažu:

“Istraga će morati uzeti u obzir uzroke zbog kojih djeca, a osobito djevojčice i ona s (često potisnutom), homoseksualnom spolnom orijentacijom, vjeruju da su transrodna i stoga traže ‘rodnu tranziciju.’”

>Malić: Izvješće Vijeća Europe o rodnom identitetu konačno briše pojmove ‘žena’ i ‘muškarac’

Normalizacija kakvu u Velikoj Britaniji očekuju potpisnici otvorenog pisma u tom je smislu veoma jasno ocrtana: djecu se više ne bi učilo da mogu sama izabrati suprotni rod od onog u koji su rođena, nego bi opet, kao u stara dobra vremena, kroz seksualni odgoj učila kako odgovorno koristiti kontracepciju, uživati svoja “reproduktivna prava” i prihvatiti vlastitu “spolnu orijentaciju”.

Jednostavno, društvo bi se vratilo korak unatrag, ali ne i korak izvan LGBTIQ sistema koji je u Velikoj Britaniji odavno prožeo institucije, ali i srca i umove ljudi.

Naravno, to je nemoguće.

Rod i spol

Stvar je zapravo veoma jednostavno dokazati. Objasnimo u tom smislu što je to točno “spolna orijentacija” i zbog čega je sastavljačima otvorenog pisma ona toliko važna da su je odmah gurnuli u prvi plan.

Za razliku od “roda”, koji je još od starih Grka naovamo relevantan pojam u cijelom spektru svojih značenja, spolna orijentacija doslovno ne znači ništa. Kad kažemo da je netko muškog ili ženskog roda, tad jednostavno potvrđujemo da on ili ona nije mužjak ili ženka, nego muškarac ili žena. Rod je u tom smislu ponajprije riječ kojom se označava osobna, odnosno specifično ljudska spolnost.

Spolna  orijentacija, s druge strane, trebala bi označavati suprotnu spolnu usmjerenost od one biološki zadane. Tako, navodno, muškarca homoseksualne spolne orijentacije privlači muški, a ženu ženski spol, ali oni pritom ostaju muškarac i žena.

Međutim, spolnost može biti orijentirana samo na jedan način – prema suprotnom spolu, jer je njezina biološki zadana svrha plodnost i prokreacija.

Stoga je “spolna orijentacija” samo prijelazna faza u pravcu “rodnog identiteta”, gdje se tu nepromjenjivu svrhu nastoji učiniti relativnom spram odluke pojedinca. Pritom nikakvu ulogu ne igra je li kod homoseksualnosti posrijedi urođena tendencija ili samo nešto društveno uvjetovano: riječ je o polovičnom pokušaju odvajanja roda od prirodne spolne zadanosti.

Kod “transrodnosti” ovaj pokušaj je radikalniji i samim tim uspješniji: “rodni identitet” nije, kako potpisnici ovog pisma očigledno misle, nešto što je palo s neba. Posrijedi je samo logičan razvoj ideje da postoji “spolna orijentacija” kao osnova osobnog identiteta, a ne kao eufemizam za poremećaj spolnosti. Dok je homoseksualna osoba prisvojila neka ključna obilježja suprotnog spola, “transrodna” osoba po želji doslovno prisvaja sva obilježja oba spola.

Revolucija žvače svoju djecu

Problem feministica i homoseksualaca koje njihova vlastita revolucija proždire je što nisu na vrijeme shvatili da će jednom kad se “spolna orijentacija” razvije u “rodni identitet”, nestati i binarna razlika između muškog i ženskog roda. Stoga je danas u Velikoj Britaniji prva crta bojišnice kulturalnog rata pravo “transžena” da s ostalim ženama dijele WC. U skladu s rodnim identitetom oni su žene, ali po biološkom spolu oni su muškarci i kao takvi neprihvatljivi feministicama i lezbijkama u “isključivo ženskim prostorima”.

Nitko niti jednom tu ne postavlja pitanje jesu li, primjerice, lezbijke prihvatljive heteroseksualnim parovima u isključivo heteroseksualnoj instituciji braka?

Naravno, ni u ovom otvorenom pismu takvo pitanje nikome ne pada na pamet postaviti.

U tom smislu skandal oko rodne skrbi u Velikoj Britaniji neće polučiti nikakve rezultate osim povećanja kaosa u toj otočkoj zemlji, kao i, vjerojatno, u ostatku Sjeverne Europe.

Kad bi se stvarno htjelo normalizirati stvari, moralo bi se u potpunosti odbaciti cijeli sustav LGBTIQ ideja, ne naprosto zbog toga što se one nekome ne sviđaju, nego stoga što su sva slova ove kratice logički neraskidivo povezana. Ako se ima “spolnu orijentaciju”, morat će se krenuti korak naprijed i uvesti “rodni identitet”.

Neopravdani optimizam

Neki aktivisti poput Jamesa Essessa u očaju idu toliko daleko da potpuno odbacuju pojam roda i time svode muškarca i ženu na mužjaka i ženku, sve samo kako bi se spasili od posljedica “transrodnosti”. Međutim, rod se iz čovjeka može izbaciti samo pod uvjetom da se zajedno s njime izbaci i ljudskost. Posrijedi je dakle ništa drugo do bijeg u zoološki vrt.

>Interspolnost postaje novo ljudsko pravo

Najbolje što bi protivnici LGBTIQ politike, pa i konzervativci među njima, mogli naučiti iz britanskog primjera jest da iz LGBTIQ sistema nema bijega. Potpisnici otvorenog pisma britanskom premijeru bjelodano mogu polučiti samo to da se “rodna skrb” stavi pod veću kontrolu institucija države i time u budućnosti osigura efikasnija tvorba lažnih identiteta.

Kad bi se doista htjelo i moglo osloboditi društvo od “rodne ideologije”, moralo bi se istodobno odbaciti najmanje i ideju spolne orijentacije, a to nikome ne pada na pamet zahtijevati.