Britanska Nacionalna zdravstvena služba počela je ovoga mjeseca ograničavati pristup “rodnim terapijama” za djecu, što je čini petom europskom zemljom koja je ograničila primjenu medikamenata zbog nedostatnih pokazatelja da oni doista pomažu, kao i zbog zabrinutosti o dugoročnim efektima.
Preokret u Europi?
Ova se promijena zbila uslijed objavljivanja, u utorak navečer, nalaza četverogodišnje revizije koju je vodila nezavisna pedijatrica dr. Hillary Cass, prenosi New York Times.
“Za većinu mladih, put medicinskih zahvata neće biti najbolji način skrbi za njihovu s rodom povezane tegobe”, stoji u zaključku izviješća. U svom članku povodom objavljivanja nalaza revizije, objavljenom u časopisu za medicinu, dr. Cass je istakla kako su dokazi da “rodne terapije” pomažu mladima “stoje na klimavim nogama.”
>Revizija ‘trans’ skrbi u Britaniji: ‘Društvena tranzicija’ djece uzrokuje teške psihičke posljedice
Nacionalna zdravstvena služba više neće nuditi medikamente koji blokiraju pubertet, osim za pacijente koji sudjeluju u istraživanjima. Također, izvješće je preporučilo da se hormone poput testosterona i estrogena, koji izazivaju trajne fizičke promjene, prepisuju maloljetnicima uz “izniman oprez” (smjernice se pritom ne odnose na liječnike iz privatne prakse, koji skrbe o malom postotku populacije).
Ovaj potez Britanaca dio je šireg pomaka u Sjevernoj Europi, gdje su zdravstveni radnici zabrinuti sve jačim zahtjevima za ‘rodnu skrb’ za adolescente poslijednih godina. Brojni pacijenti imaju također psihičke probleme zbog kojih je teško ustanoviti pravi uzrok njihovih tegoba, poznatih kao disforija.
Otpor transrodnih udruga
Finska je zdravstvena agencija 2020. Godine ograničila ‘rodnu skrb’ i preporučila psihoterapiju kao primarni oblik njege za adolescente s rodnom disforijom. Dvije godine kasnije, Švedska je ograničila hormonalne terapije na “iznimne slučajeve”.
U prosincu su regionalne zdravstvene uprave u Norveškoj označile rodnu medicine za mlade kao “njegu koja se ispituje”, što znači da će se hormone prepisivati samo adolescentima koji participiraju u kliničkim ispitivanjima. Na koncu, u Danskoj će do kraja ove godine biti dovršene nove smjernice koje će ograničiti hormonalnu terapiju na “transrodne” adolescente koji imaju iskustvo disforije od ranog djetinjstva.
Nekoliko transrodnih udruga u Europi osudila je ove promjene, ističući kako one zadiru u građanska prava i pojačavaju problem preopterećenog zdravstva. Prema Nacionalnoj zdravstvenoj službi, koncem prošle godine u Velikoj Britaniji na listi čekaja za ‘rodnu skrb’ bilo je oko 5,800 djece.
“Poznato je da je lista čekanja pakao. Pored ‘trans-panike’ koju gura naša vlada, osjećamo se zaboravljenima i napuštenima”, “izjavio_la” je N., sedamnestogodišnji “transrodni dječak” iz južne Engleske. Na listi je čekanja već 5 godina te su “mu/joj” kroz to vrijeme dijagnosticirani autizam i depresija.
U SAD-u je još uvijek moguće zabraniti “rodnu skrb”
U SAD-u, republikanski političari pozivaju se na trendove u Europi kako bi opravdali donošenje zakona protiv rodne medicine za mlade. No u Europi nisu na djelu zabrane, kakve su u SAD-u donešene u 22 savezne države, a od kojih neke prijete zatvorskim kaznama za liječnike i istragama za zlostavljanje djece nad roditeljima. Europske zemlje će još uvijek dozvoljavati rodne terapije za neke adolescente, te se rade nova klinička testiranja kako bi se bolje upoznalo njihove učinke.
>Malić: Izvješće Vijeća Europe o rodnom identitetu konačno briše pojmove ‘žena’ i ‘muškarac’
“Nismo zabranili terapiju”, izjavila je dr. Mette Ewers Haahr, psihijatrica koja vodi jedinu švedsku rodnu kliniku za mlade u Kopenhagenu. Dodala je kako učinkovite terapije moraju uzeti u obzir ljudska prava i sigurnost pacijenata.
>‘Transrodnost’ u Hollywoodu: Put od Ellen do Eliota Paige
U veljači je Američka pedijatrijska akademija istakla zabrinutost oko medicinskih zahvata nad mladima. “Temeljno je pitanje, jesu li biomedicinske terapije (uključivo s hormonalnima) za rodnu disforiju učinkovite?”, stoji u priopćenju. Nasuprot tomu, ista je institucija ljetos potvrdila kako podržava takve oblike skrbi, ističući da su hormonalne terapije bitne, kao i da ih treba pokrivati zdravstvena skrb, premda uz sistematske revizije.
Nizozemski protokol
Europljani prednjače u primijeni rodih terapija za mlade. Još devedesetih godina prošlog stoljeća, klinika u Amsterdamu počela je prepisivati blokatore puberteta adolescentima koji su osjećali da žive u pogrešnom rodu od ranog djetinjstva.
Nizozemski su liječnici tvrdili kako blokatori puberteta pružaju mladima vremena da istraže svoj identitet i odluče hoće li nastaviti uzimati hormone kako bi produžili dalje s tranzicijom. Pacijentima koji se nalaze pred pubertetom, ovi bi medikamenti odgodili fizičke promijene koje bi im otežale da žive kao žene kad odrastu. Istraživanje nizozemskog tima, prvi put je objavljeno 2011. godine, a pratilo je pomno izabranu grupu od 70 adolescenata, ustanovilo je kako su blokatori puberteta, u kombinaciji s terapijom, poboljšali psihičko funkcioniranje ispitanika.
Ta je studija imala ogroman utjecaj, te je nadahnula klinike širom svijeta da slijede Nizozemski protokol. Aplikacije za skrb u tim klinikama počele su rasti oko 2014. godine, premda je još uvijek riječ o malim brojkama. Primjerice, na švedskoj klinici broj je adolescenata u 2022. godine porastao na 350 u odnosu na 50 u 2014. godini. U Velikoj Britaniji za iste godine porast je bio sa 470 na 3600.
Sumnje u valjanost nizozemskog primjera
Klinike širom svijeta isticale su kako su porast u velikoj mjeri činili pacijenti odgojeni kao djevojčice. Za razliku od participanata u nizozemskoj studiji, brojni pacijenti nisu osjetili tegobe prije puberteta, te nisu imali drugih psihičkih problema, poput depresije i autizma.
Imajući to u vidu, neki su liječnici počeli stavljati u pitanje relevantnost izvornih otkrića u Nizozemskoj za pacijente danas.
>Studija iz Nizozemske: ‘Rodna disforija’ je pubertetska boljka
“Širom svijeta ova se terapija prepisuje tisućama mladih na osnovi jedne jedine studije”, izjavila je dr. Riittakerttu Kaltiala, psihijatrica koja je vodila “rodni program” za mlade u Finskoj od 2011. godine, da bi kasnije postala glasan kritičar ove medicinske prakse.
>Studija finske psihijatrice potresla medicinski transrodni lobi
Njezino je istraživanje otkrilo kako su oko 80% pacijenata na finskoj klinici bile djevojke koje su tegobe povezane s rodom počele osjećati tek kasnije tijekom adolescencije. Također, brojni su pacijenti imali psihološke tegobe te im nisu pomogle hormonalne terapije.
Istodobno, švedska je vlada započela rigoroznu reviziju koja je pronašla kako “nema dovoljno dokaza” za to da se mladima prepisuju hormonalne terapije. Godine 2022., Švedska je predložila hormone samo za “iznimne slučajeve”, navodeći među ostalim i kako se ne zna koliko će pacijenata u nekom trenutku htjeti prekinuti terapiju ili preokrenuti njezin učinak, što je poznato kao “detranzicija”.
Zatvaranje klinike Tavistock
“Voljela bi da je Nizozemska otok”, izjavila je dr. Annelou de Vries, psihijatrica koja je vodila izvorno istraživanje i još uvijek je načelu amsterdamske rodne klinike. “Ali, naravno, mi to nismo – dio smo globalnog svijeta. Stoga, ako se svi počinju zabrinjavati, onda ta zabrinutost konačno dođe i u našu zemlju.”
U Velikoj je Britaniji zabrinutost došla na vrhunac 2018. godine, kad je 10 liječnika iz jedine rodne klinike u zemlji, Tavistock, izašla u javnost s formalnim prigovorom da su osjećali pritisak da što prije odobravaju blokatore puberteta djeci, uključujući i onu s ozbiljnim psihičkim problemima.
Liječnici s klinike Tavistock objavili su studiju 44 djece koja su uzimala blokatore puberteta, a koja je pokazala drugačije rezultate od nizozemske studije: pacijenti kojima se prepisivalo lijekove u prosjeku nisu vidjeli nikakvog učinka na njihov psihološko funkcioniranje.
>Velika Britanija: Klinika Tavistock za ‘transrodne’ osobe sada priznaje da je pogriješila
Premda lijekovi nisu umanjili kompulzivne misli o samoranjavanju ili osjećaj disforije, adolescenti su bili “oduševljeni” blokatorima, izjavila je ravnateljica klinike dr. Polly Carmichael na konferenciji 2016. godine. Također, 43 od 44 participanta su kasnije izabrali uzimati hormone, što je nametnulo pitanje, je li lijek doista služio svrsi.
Revizija rodne skrbi u Velikoj Britaniji
Godine 2020. Nacionalna zdravstvena služba zadužila je dr. Cass da provede nezavisnu reviziju rodnih terapija.
Revizija je zaključila kako nacionalni standardi skrbi nisu bili adekvatni, te su uključivali duge liste čekanja na terapiju. Nacionalna zdravstvena služba zatvorila je prošli mjesec kliniku Tavistock i otvorila dvije nove klinike, koje bi, rječima dr. Cass, trebale primijeniti “holistički pristup”, s više pozornosti na autizam, depresiju i poremećaje prehrane kako bi pomogle adolescentima pri “istraživanju njihovih identiteta”..
“Djeci i mladima jednostavno je bila pružena loša usloga”, izjavila je dr. Cass u intervjuu s urednikom The British Medical Jornal, koji je objavljen u utorak. Dodala je kako “ne može zamisliti neko drugo područje pedijatrijske skrbi gdje djeci dajemo potencijalno ireverzibilne terapija, a nemamo pojma što će s njima biti kad odrastu.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa