“Summit s Rusijom je bio velik uspjeh, osim za prave neprijatelje naroda – medije koji šire lažne vijesti”, protweetao je Donald Trump. “Mediji koji objavljuju lažne vijesti baš jako žele vidjeti veliki sukob s Rusijom, čak i ako taj sukob vodi u rat. Oni bezobzirno guraju sukob i mrze činjenicu da ću ja vjerojatno uspjeti uspostaviti dobre odnose s Putinom”.
No Hillary je još prije sastanka podlo bacila jednu bodlju, koju su svi mediji odmah prenijeli: “Odlično svjetsko prvenstvo. Pitanje za Predsjednika Trumpa pred sastanak s Putinom: Znaš li za koji tim igraš”?
Great World Cup. Question for President Trump as he meets Putin: Do you know which team you play for?
— Hillary Clinton (@HillaryClinton) July 16, 2018
Tekst se nastavlja ispod oglasa
“Zli patuljak Putin”
Još prije nego je izabran Donald Trump je najavljivao da bi mogao ukinuti sankcije Rusiji, i jasno je rekao da ne želi nastaviti politiku sotonizacije ruskog predsjednika Vladimira Putina (“zli kepec Putin”). Jer, nesporno je da Putin uživa gotovo bezrezervnu podršku u Rusiji.
“Mi nemamo nikakve dokaze da je on ikad ubio ikog”, rekao je Trump na primjedbe da Putin ubija novinare i političke protivnike. “A svakog treba smatrati nedužnim dok se ne dokaže krivnja”. No i da je tako, da Putin ubija političke protivnike i novinare, je li to problem SAD? Razlog da se ide u rat? CIA ne ubija? 2016, čak i britanski Independent objavljuje tekst naslovljen “Bi li Hillary mogla izazvati rat? Prokleto sigurno da bi, a evo i kako”, u kom zaključuju, “Sviđao vam se Trump ili ne, on je dobar za jednu stvar – mir”.
Je li upravo spremnost na popuštanje prema Rusiji i Putinu, na završetak naoko posve besmislenog hladnog rata između SAD i Rusije pravi razlog napada na Trumpa u svim američkim i zapadnim medijima, kampanje difamacija kakva nije viđena od Njemačke tridesetih i nacističke propagande? Izgleda da jest. Sve ostalo je marginalno: Najvažaniji razlog zašto Trump nikad nije smio postati Predsjednik je očito taj što on ne želi forsirati sukob, pa ako treba i rat, s Rusijom pod svaku cijenu!
Our relationship with Russia has NEVER been worse thanks to many years of U.S. foolishness and stupidity and now, the Rigged Witch Hunt!
— Donald J. Trump (@realDonaldTrump) July 16, 2018
Širenje slobode po svijetu
A njegov ga je prethodnik, dobitnik Nobela za mir, svakako tražio. Još se prije izbora dalo primijetili da Hillary traži rušenje ruskih aviona u Siriji. To bi bila objava rata Rusiji koji bi lako mogao prerasti u puni atomski rat: Rusija je bila tamo na poziv Vlade, dakle legalno po svim međunarodnim zakonima. Unatoč tome, Trump, koji je upozoravao da Putin u Rusiji ima takvu podršku da ga nije moguće smijeniti i zamijeniti američkom marionetom je prikazivan kao opasnost za svjetski mir! A taj isti Trump je govorio kako ne vidi trenutno nikog boljeg od Assada u Siriji, i kako ne vidi problem u tome da Asad i Rusi uništavaju ISIL. Odnosno, kako se SAD u to ne trebaju miješati, trebaju gledati svoja posla.
Trump: ‘Neki ljudi mrze činjenicu da sam se složio s Putinom, radije bi da gledaju ovo
S druge strane, nitko se nije obazirao na činjenicu da je Hillary kao ministrica vanjskih poslova pokrenula seriju ratova na Bliskom istoku u sklopu “arapskog proljeća”, pa i krvavi rat u Siriji koji je završio brutalnim porazom SAD i njezinih snaga na terenu – i to prije nego je Trump preuzeo vlast. Taj poraz praktički znači i povratak Rusije u velikom stilu na Bliski istok, i gubitak pozicije koju su SAD tamo držale gotovo pola stoljeća.
Nakon summita Trumpa i Putina u Helsinkiju, koji je protekao u pomirljivim tonovima, došlo je do prave eksplozije ratnohuškačkih izjava u SAD, koje dolaze kako od “Nevertrump” pokreta među Republikancima. Ako je netko bio razočaran Trumpom, time da se “predao dubokoj državi” kad je pooštrio sankcije Rusiji, ili napao ciljeve u Siriji (pri čemu je pazio da ne gađa ruske!) sad je prilično jasno: Optužbe prema Trumpu i “Russiagate” su dizajnirani da spriječe Trumpa da postigne napredak s Putinom, odnosno kako bi ga se moglo optužiti da je izdajica i Putinova kuja.
Zato je Trump i čekao toliko dugo da krene u obećani detant s Rusijom, poput velikog Reagana koji je osamdesetih dokrajčio hladni rat a koji je dočekan slično kao Trump od strane “intelektualaca” i establishmenta, samo da bi podigao Ameriku iz kaljuže u koju su je liberali uvalili sedamdesetih (dvocifrena inflacija uz dvocifrenu nezaposlenost). Russiagate narativ se morao bar malo slegnuti.
Izvoz ljudskih prava
Predvodnik “nevertrump” pokreta, John McCain, rekao je: “Ne samo da je predsjednik Trump propustio govoriti istinu o protivniku nego naš predsjednik, govoreći u ime Amerike svijetu, nije uspio obraniti ono što jesmo – republika slobodnih ljudi posvećenih slobodi kod kuće i u inozemstvu“. Posebno brine ono “I u inozemstvu”, što je poziv na “širenje slobode” ako treba i na Rusiju. Koja je po standardima “liberala” – neslobodna. Nekoć je Rusija bila komunistička i to je bio korijen hladnog rata, ideološki sukob, odnosno vjera. Danas je Rusija tržišno ekonomska, demokratska, a nitko ne ide u rat zbog navodnog “kršenja ljudskih prava” u drugoj državi, tim više što ih i sam obilno krši iako ih sam i definira. Pa u čemu je onda problem?
I dalje u – ideologiji. Dovoljno je sjetiti se riječi tadašnjeg potpredsjednika Bidena iz 2014, kad je rekao da su prava homosesksualaca “najznačajnije pitanje ljudskih prava ovog trenutka.” “Države koje ne uspiju ostvariti napredak u smjeru zaštite LGBT populacije, zaprijetio je, “morat će platiti cijenu svoje nehumanosti.” Prijemu u njegovoj rezidenciji pristustvovali su vodeći gay aktivisti i veleposlanici Velike britanije, Švedske, Danske i Islanda. Ovdje treba primijetiti dvije stvari: radi se o redom kalvinističkim, protestantskim državama, što je bitno za razumijevanje teološke pozadine američkog inzistiranja na gay pravima. Drugo, i Obama i Hillary su, kao najveći zeloti u promociji tih prava, do samo desetak – dvadeset godina ranije, javno bili protiv istospolnih brakova. Što se promijenilo? To što su oni, uz neke druge stvari, postali temelj američke globalne dominacije.
Kulturni marksizam
Rusija trenutno jedina pruža suvisao otpor novim američkim politikama širenja kulturnog marksizma pod egidom ljudskih prava, no to se sad ne može reći tako otvoreno, pa se SAD pozivaju na druge stvari: Ruse je potrebno prikazati kao prijetnju svjetskom miru, agresore na SAD, čak se spominje i Pearl Harbor u tom kontekstu! Prodemokratski i proliberalni “Politico” je čak prije Helsinkija objavio izrazito ratnohuškački tekst naslovljen “Putinov napad na SAD je naš Pearl Harbor” pri čemu se nikad dokazani “hakerski napad” na SAD uzima zdravo za gotovo, a taj napad traži, jasno, osvetu i protunapad.
Nakon Helsinkija je samo postalo gore.
“Propuštena prilika za predsjednika Trumpa da odlučno pozove Rusiju na odgovornost za miješanje 2016. i uputi snažnu poruku glede budućih izbora. Taj odgovor predsjednika Trumpa Rusija će vidjeti kao znak slabosti i stvoriti mnogo više problema nego ih riješiti”, napisao je senator Graham na Twitteru.
Trump: “Dobri odnosi s Rusijom su dobra stvar, ne loša”
“Miješanje Rusije u izbore” i “agresija Rusije” je zapravo ovdje cassus belli, nešto kao ubojstvo srpskog svata u Sarajevu, ili paljevina Reichstaga u Njemačkoj. On je, naravno, izmišljen: tajna snimka jednog od direktora CNN-a u privatnom razgovoru otkrila je svojevremeno kako i na CNN-u znaju da je narativ o Trumpu i Rusima “Big nothing burger”, potpuna izmišljotina bez ikakvih dokaza, a priča o “utjecaju ruskih hakera na izbore” je više nego žalosna medijska manipulacija.
Naime, nakon izbora “ugledni” tisak poput Politica i Huffposta (američki Index) se trudio dokazati (a to su prenosili i naši mediji) kako su ruski hakeri donijeli Trumpu odlučujuću prednost hakiranjem automata za glasovanje, potkrepljujući to time da je Trump navodno imao više glasova na tim automatima nego na biračkim mjestima s ljudima što je bio krunski dokaz ruskog mješanja. Stvar je u tome da ti automati ne samo da nisu spojeni na internet nego niti nemaju mrežne kartice: Hakirati ih je moguće samo tako da ih rastavite odvijačem i priključite se na njih laptopom, jednog po jednog. A to se ne može iz Moskve. To medije nije smetalo da ustraju u narativu!
Kad je Trump postao predsjednikom krenule su i teorije zavjera o tome da Rusi imaju nešto o njemu, da ga nečim ucjenjuju, da je izdajica, i ruski čovjek. To je sad ponovila Nancy Pelosi, lider demokrata u Kongresu, rekavši kako Trumpova “snažna želja da proda Ameriku” pokazuje da “Rusija sigurno ima nešto” (čime ga ucjenjuje).
A vođa demokrata u Senatu Chuck Schumer napisao je na Twitteru: “Nepromišljeno, opasno i slabo je da se predsjednik Sjedinjenih Država svrsta uz predsjednika Putina protiv američkog zakona, američkih dužnosnika obrane i američkih obavještajnih agencija. Predsjednik se stavlja ispred naše zemlje”.
Američki predsjednik Donald Trump čestitao Francuskoj i Hrvatskoj ‘na izvanrednom finalu u Moskvi’
Ultraljevičar Michael Moore, kojem su svi u SAD “fašisti” osim njega, prijatelj Fidela Castra i svakog komunističkog američkog neprijatelja, pak piše o “zapanjujućem činu otvorene, preko TV prenošene izdaje” i kako ga “Putin sigurno nečim drži kao taoca“.
In Trump’s stunning act of open, televised treason yesterday, it is clear the Russians are holding him hostage by whatever they got on him or whatever harm they are threatening to do to a family member of his. For his and our safety, he must be removed from office. 25th Amendment
— Michael Moore (@MMFlint) July 17, 2018
Predaleko bi nas odvelo kad bismo nabrajali sve Demokrate i ljevičare u SAD koji ovih dana daju takve izjave – dostojne teoretičara zavjere s krajnje desnice, no spomemimo samo Miru Sorvino, Barbaru Streisand, Jossa Whedona, Rona Perlmana… svi oni histerično vrište, “Izdaja” – samo zato jer je Predsjednik rekao da su odnosi s Rusima loši radi glupe američke politike, što je istina.
Kako je ljevica promijenila habitus?
U stvari, radi se o glupim i ratnohuškačkim izjavama na koje bi se ljevica inače zgrozila ili bi ih ismijala kao paranoidne teorije zavjera kad bi itko s desnice rekao nešto takvo. Osudili bi to kao huškanje na rat. I ne bi pogriješili.
Kako to da najednom ljevica, demokrati, liberali, pa i “slavne osobe” iz Hollywooda, a to su isti oni kojima su inače puna usta humanizma, mira u svijetu, koji usvajaju djecu iz afričkih savana, daju takve otvoreno profašističke izjave? I pritom se služe propagandom i očitim izmišljotinama?
Priča o Trumpu i prostitutkama u Moskvi su se pokazale potpunim promašajem, prvo je Trumpov odvjetnik, ključna osoba u novinskoj priči o tome, dokazao da je u vrijeme kad je navodno bio s Trumpom u Rusiji zapravo bio kod kuće u Kaliforniji, a onda je sam Trump podsjetio da je on poznati germofob koji se niti ne rukuje s ljudima jer se boji bakterija, kamoli da bi dozvolio da prostitutke mokre po njemu.
Samo je jedan moguć odgovor na to. Liberalna ljevica je danas sve ono za što optužuje druge – u osnovi je intrinzično fašistička, ratnohuškačka, apsolutno netolerantna. I licemjerna, jer dokumenti pokazuju da ih je nerijetko upravo SSSR financirao. No ona je i ideološki zatucana, i odlučna proširiti svoju ideologiju cijelim svijetom, jer je to uvjet njenog opstanka. To je filozofija bicikla, koju je opisao Kutle: Kad stanem, padam. Američka “liberalna” ljevica, kad prestane širiti svoj utjecaj svijetom, past će kao kruška. Američka hegemonija se danas održava preko kulturnog hegemonizma: istospolnih brakova, političke korektnosti, te militantnog feminizma i antirasizma koji niti s interesima žena niti crnih ljudi u stvari nemaju nikakve veze, služe tek maltretiranju ljudi.
Napad na zdrav razum
Trumpa danas “liberali” napadaju jer je rekao da je Sjeverni tok 2 “svar Njemačke”, zaboravljajući da Amerika nema instrumente kojima može spriječiti da Njemačka nabavlja ruski plin i dogovara takve projekte. Napadaju ga jer želi mir u Siriji i ne želi rušiti Assada, zaboravljajući da Amerika nema nikakve instrumente kojima bi ga mogla rušiti s vlasti.
Nijemci smatraju da je Trump veća prijetnja svjetskom miru nego Putin
S druge strane, Rusija i SAD, što je spomenuto u Helsinkiju, i te kako imaju interesa i mogućnosti zajedno raditi na prevenciji terorizma, koji je najveći globalni izazov 21. stoljeća.
Rusija ne predstavlja, naravno, nikakvu prijetnju za SAD, a svaka velesila ionako pokušava utjecati na izbore u drugim državama – izjavama, diplomatski, pritiscima, i drukčije. Ni Hrvatska toga nije pošteđena.
No Rusija predstavlja prijetnju za vladajuće elite i skrivenu državu u SAD, jer ne želi prihvatiti “novu vjeru” koju preko Hollywooda i facebooka i ostalih šire te elite. Zato izjave Pelossi o “napadu Rusije na demokraciju u SAD” treba shvatiti vrlo ozbiljno.
Jer, ti ljudi su stvarno u stanju gurnuti svijet u atomski rat, kako bi “očuvali demokraciju” koja to već odavno nije.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
