Godina 2024. je na izmaku i sada već možemo reći da je to bila ‘teška i mučna godina’ obilježena sa dva velika ratna sukoba: rusko-ukrajinski i izraelsko-palestinski. Kao treći veliki događaj u 2024. mogu se istaknuti američki izbori, čiji bi rezultati mogli imati veliki globalni jak utjecaj na cijeli svijet već od početka slijedeće 2025. godine, odnosno inauguracije Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a. Krajem ove 2024. godine, iznenada su se dogodila dva neovisna događaja, koja mogu imati nepredvidiv utjecaj na međunarodnoj sceni: prvi je ulazak islamista u sirijski milijunski grad Alep, a drugi su veliki prosvjedi i sukobi u Gruziji nakon parlamentarnih izbora i odluke Gruzije o četiri godine zamrzavanja pristupa Europskoj Uniji.
Sirijski sukob već od ranije ima jasna obilježja šireg međunarodnog sukoba zbog interesa država kao Turska, Iran, Izrael, Rusija, SAD u geopolitički izuzetno važnoj Siriji, te svjetski raširenog međunarodnog pokreta radikalnog islama koji je oružana prijetnja Asadovoj vlasti.
Što se događa u Gruziji?
Istovremeno, u jednoj drugoj izuzetno važnoj azijskoj državi Gruziji, smještenoj u kavkasko-crnomorskoj regiji, dolazi do velikih demonstracija i sukoba građana koji podržavaju oporbu i državnih vlasti. Sukobi su prerasli u pravi ulični rat između vladinih policijskih snaga i prosvjednika, a snimke i fotografije žestine sukoba koje dolaze iz Gruzije šokirale su svijet.
>Gruzija: Sukob policije i proeuropskih prosvjednika zbog zamrzavanja pregovora
Sve je počelo nakon što je vladajuća stranka Gruzijski san odlučila zamrznuti pregovore Gruzije o pristupanju Europskoj Uniji, i to na četiri godine.
O nekim detaljnijim uzrocima te odluke (npr. utjecaju Rusije na tu odluku) može se špekulirati i pretpostavljati. Ono što se sigurno može reći da je složenost i nepredvidivost međunarodne situacije u svijetu i Europskoj Uniji krajem 2024. utjecala na tu odluku.
Trenutna situacija u svijetu je nepredvidiva iz više razloga: gore navedenih velikih ratova, promjene vlasti u SAD-u i dolaska Donalda Trumpa na mjesto predsjednika, velike ekonomske krize u Europskoj uniji, vrlo brzog širenja država BRICS-a, kineskog ekonomskog ekspanzionizma i dr. Za četiri godine bi moglo dosta toga izgledati drugačije ili barem jasnije.
Gruzijski san premoćni pobjednik izbora u Gruziji
Važno je znati da su izbori u Gruziji završili prije svega par tjedana i da je na njima premoćno pobijedila stranka Gruzijski san 54 posto glasova građana Gruzije.
>Europski parlament odbacio ishod izbora u Gruziji i zatražio njihovo ponavljanje
Oporba, premda snažno poražena na izborima, odmah je proglasila nepriznavanje rezultata izbora i krenula u oštru političku retoriku protiv legalno izabrane gruzijske vlasti. Premda se stranka Gruzijski san u zapadnim mainstream medijima percipira kao proruska, važno je istaknuti da se radi stranci konzervativnog i nacionalističkog smjera (zapadni mediji koriste izraz populisti) koja ima želju voditi Gruziju, između ostalog, i politikom nezaoštravanja odnosa sa susjednom Rusijom.
Protesters in Georgia used a makeshift firework gun against riot police 😳 pic.twitter.com/mSgqquqEy9
— NO CONTEXT HUMANS (@HumansNoContext) December 1, 2024
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Gruzija je dobila status kandidata za Europsku Uniju u prosincu 2023. godine, zajedno s Ukrajinom i Moldavijom. Malo je poznato javnosti da je Bruxelles prvi, još u srpnju 2024., stopirao proces pristupanja Gruzije EU.
To se dogodilo iz više razloga, a ponajviše zbog zakona o nevladinim udrugama, civilnom društvu i medijima. Taj gruzijski Zakon o “stranom utjecaju” zahtijeva od medija, nevladinih udruga i drugih neprofitnih grupa u Gruziji da se registriraju kao “organizacije stranog utjecaja” ako dobivaju više od 20 posto novaca za svoje financiranje iz inozemstva.
Nakon zamrzavanja pristupa Gruziji od strane EU u srpnju 2024., gruzijska vlada donosi još jedan zakon koji je bio suprotan volji Bruxellesa – Zakon o zaštiti obiteljskih vrijednosti. Zakon zabranjuje istospolne brakove, posvajanje djece homoseksualnim parovima te promjenu spola, što je loše odjeknulo u Bruxellesu, ali i vladajućoj Bidenovoj administraciji u Washingtonu. Čelnik gruzijskog parlamenta Papuashvili rekao je da podržava taj zakon jer želi zaštititi obitelj i djecu u Gruziji.
TBILISI NOW: Hear us roar, Georgia is Europe 🇬🇪🇪🇺 pic.twitter.com/iI4kSOVSfV
— Katie Shoshiashvili (@KShoshiashvili) October 20, 2024
Sličnost s Majdanom?
Puno toga u Gruzji podsjeća na ukrajinsku 2014. godinu. Tadašnji legalno izabrani predsjednik Ukrajine Viktor Janukovič objavio je da Ukrajina, za jedno vrijeme, odustaje od priključenja Europskoj uniji. Janukovič je rekao da želi graditi kao predsjednik ‘neutralnu politiku’ sa većom orijenatacijom prema Rusiji, tvrdio da je to u nacionalnom, strateškom i ekonomskom interesu Ukrajine.
>Gruzijska predsjednica: Moja zemlja je žrtva ‘ruske operacije’
Već istog dana počele su prve demonstracije u Kijevu protiv legalno izabrano predsjednika Janukoviča s namjerom njegova rušenja s vlasti. Demonstracije su prerasle u pravi ulični rat, posebno na središnjem kijevskom trgu Majdanu.
S vremenom to je preraslo u oružanu pobunu, mrtvi su ležali na ulicama Kijeva s obje strane, Janukovič je nasilno svrgnut s vlasti, a Rusija je u ožujku 2014. anektirala strateški važan poluotok Krim sa središnjom ratnom lukom Crnomorske flote Sevastopoljom.
Ukrajina je upala u duboku krizu, a rat u Ukrajini je poprilično jasno povezan sa događanjima 2014. godine u Kijevu.
Sličnost događanja u Kijevu 2014. i Tbilisiju 2024. godine je vidljiva i političkim laicima. Nakon legalnih izbora i premoćne pobjede stranke Gruzijski san, dolazi do totalnog javnog sukoba i raskola legalno izabrane vlasti u Tbilisiju i oporbe.
Dolazi do još jedne u nizu ‘narančastih revolucija’, kakve smo viđali diljem svijeta, te oporba izvodi ljude na ulice Tbilisija s namjerom nasilnog svrgavanja vlasti i nepriznavanja izbornih rezultata. Sve to se događa pod parolama potreba za propadnu orijentaciju Gruzije, koja bi se trebala jasno i nedvosmisleno distancirati od Moskve.
Gruzija i NATO pakt
Političari iz vladajuće stranke Gruzijski san mjesecima upozoravaju da taj tvrdi prozapadni stav koji ima oporba i predsjednica Salome Zourabichvili (inače rođena, odrasla i školovana u Francuskoj kao dio gruzijske dijaspore) može Gruziju odvesti u ratnu katastrofu sličnu Ukrajini. To bi se moglo dogoditi naročito ako oporba dođe na vlast i počne snažno zagovarati što brže priključenje Gruzije NATO savezu, tvrde čelnici Gruzijskog sna.
Članstvo Gruzije u NATO paktu je stara američka ideja. Podsjetimo se, na summitu NATO-a još 2008. u Bukureštu, NATO saveznici pozdravili su euroatlantske težnje Ukrajine i Gruzije za članstvom i složili se da će te zemlje postati članice NATO-a.
Također su se na summitu složili da su obje zemlje dale vrijedan doprinos operacijama Saveza i pozdravili demokratske reforme u Ukrajini i Gruziji. Saveznici su jasno dali do znanja da podržavaju zahtjeve Gruzije i Ukrajine u proces pridruživanja NATO savezu.
Ratni sukob Rusije i Gruzije
Na ove konkretne korake prema uvlačenju Gruzije u NATO reagirala je Rusija koja je pokrenula napad na Gruziju 2008. godine, s opravdanjem zaštite ruske manjine na zapadu Gruzije. Rat je trajao svega dva tjedna i završio se odcjepljenjem dvije gruzijske regije sa značajnim udjelom Rusa – Južna Osetija i Abhazija.
Rusija je priznala Abhaziju i Južnu Osetiju kao neovisne države, dok ostale države i UN ne priznaju neovisnost ove dvije regije, već cjelovitost Gruzije. No, šira poruka ove intervencije bila je jasna: Rusija neće dozvoliti da se NATO “uglavi na njenom jugu”.
Strateški značaj Gruzije
Strateški značaj Gruzije je velik. Ona je smještena na Kavkazu i Crnom moru, uskom grlu prelaza iz Rusije prema Bliskom Istoku (trokut Gruzija, Armenija, Azerbejdžan). Tu se, odmah iza Kavkaza, nalaze dvije najvažnije države zapadne i srednje Azije: Turska (trenutno otvorena prema Rusiji) i Iran (ruski saveznik na Bliskom Istoku i Siriji). Kavkaz je tradicionalno geopolitičko područje od važnosti za Rusiju, pa sukobi na tom području nisu rijetkost.
Od kratkog rata 2008. Gruzija je prošla kroz brojne političke krize, ali na kraju su se iskristalizirala dva suprotna pola. Gruzija je danas strogo podijeljena zemlja – jedan dio želi maksimalnu integraciju sa Zapadom, uključujući EU i NATO članstvo, dok drugi možda preferira okretanje Rusiji (ili zemljama BRICS-a i slično), ili možda neki oblik svojevrsne neutralnosti u vrijeme sukoba velikih sila.
Dok vladajući Gruzijski san tvrdi da želi “kupovati vrijeme” i izbjegavati bilo kakve odluke koje mogu Gruziju uvući u ratne sukobe, oporba ima tvrdi stav da Gruzija mora biti prozapadna zemlja izvan bilo kakvog “ruskog utjecaja”.
Ono što plaši jest sličnost sa događajima s Majdana i mogućnost potencijalnog širenja sukoba u kojem sasvim sigurno susjedna Rusija neće mirno i pasivno promatrati što se događa u Gruziji.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
