Ako se NATO nalazi pod sigurnosnim pritiskom Rusije, onda je sam za to kriv. Zašto je kršio dogovore, ne samo usmene s Gorbačovom nego i pismene, primjerice, Istanbulski sporazum, te širio svoje članstvo i svoju infrastrukturu do ruskih granica? I pri tome i dalje tvrdi da je obrambeni pakt, a praktički se pridržava uzrečice – napad je najbolja obrana.
Nije valjda da je netko očekivao kako će Rusi dočekati NATO pod svojim nosom raširenih ruku. Ili da takvi potezi neće izazvati odgovor Kremlja.
> Johnson objavio sankcije protiv Rusije, Njemačka zaustavila Sjeverni tok 2
Najveća kriza od II. svjetskog rata
Gledajući širi kontekst, mnogi analitičari spremni su ustvrditi da je sve što se događa oko Ukrajine i Rusije, napose posljednjih mjeseci, najveća europska sigurnosna kriza nakon Drugog svjetskog rata, piše glas-slavonije.hr
O eskalaciji napetosti i mogućim rješenjima krize ili eventualnom izbijanju novih sukoba na istoku Ukrajine, čak i rata između dvije zemlje, Glas Slavonije razgovarao je s doc. dr. sc. Jelenom Jurišić s Fakulteta hrvatskih studija u Zagrebu.
SAD i NATO izmislili krizu
Je li sadašnja situacija doista najveća sigurnosna kriza u posljednjih sedamdesetak godina…?
– Među izmišljenim krizama svakako je najveća, a njezini tvorci nikako ne žele da se ostvari. A izmišljena je da bi se uz njezinu pomoć ostvario važan cilj – stvoriti kulisu, dimnu zavjesu koja ne samo što će umanjiti nego i diskreditirati ruske zahtjeve za pružanje sigurnosnih garancija sa strane SAD-a i NATO-a.
Vladimir Putin je najavio svom američkom kolegi tijekom samita u Ženevi da će mu ih poslati do idućeg njihova kontakta, koji su dogovorili za šest mjeseci. I znajući da Moskva ima itekako utemeljene argumente za takve zahtjeve, koji su izazvani američkim izlascima iz važnih sporazuma što su održavali sigurnost u svijetu i strateški paritet još od Hladnog rata, kao što su ugovori o proturaketnoj obrani te raketama kratkog i srednjeg dometa ili NATO-ovo nepridržavanje sporazuma o odnosima s Rusijom, Washington je odlučio stvoriti atmosferu u kojoj će oni biti nebitni.
I u koordinaciji sa službenim Londonom krajem listopada pokrenuta je velika propagandna mašinerija koja je izmislila i razvila histeriju o skoroj ruskoj invaziji na Ukrajinu. U trenutku kada je Moskva uputila svoje zahtjeve, i unatoč njihovoj javnoj objavi, što joj je omogućilo da donekle nametne tu temu, stvorena je slika u medijskom i javnom prostoru da se u Ženevi i Bruxellesu vode pregovori o Ukrajini. A ona se u ruskim zahtjevima spominje u jednoj rečenici, zajedno s Gruzijom i Moldavijom, u kontekstu da je njihov ulazak u NATO Kremlju neprihvatljiv.
Prava pozadina ukrajinsko-ruske krize
Što je zapravo prava pozadina ukrajinsko-ruske, a time i europske geopolitičke i sigurnosne krize? Senzacionalizma i histerije, posebno medijske, ne manjka… Kako će se cijela drama završiti i hoće li uopće biti okončana u skorije vrijeme nekim kompromisom, bez ratnog sukoba?
– Tzv. ukrajinska kriza samo je jedna etapa u borbi za dominaciju svijetom između SAD-a, koji zastupa koncepciju jednopolarnog svijeta, i Rusije, koja je najveći zastupnik koncepcije višepolarnog svijeta.
Trenutačno najveći, jer se ova faza u toj borbi vodi pod njezinim prozorom, ali pridržava je se i Kina.
Štoviše, to su lideri dviju zemalja jasno rekli u svojoj izjavi o međunarodnim odnosima u ovo novo doba, koju su usvojili prošlog tjedna u Pekingu. Na tom je tragu i Indija, koja je također u njoj spomenuta.
U biti se ta borba vodi od izbijanja rata u Siriji i ruskog sprječavanja intervencije u toj zemlji SAD-a i saveznika u ljeto 2013. Nakon toga je iduće dvije godine prebačena u Ukrajinu, a zatim u internetski prostor, gdje se vodila sve do pandemije i dolaska demokrata, odnosno predsjednika Joea Bidena na vlast. I ako se ova histerija oko Ukrajine i smiri, ta borba koja se vodi u obliku hibridnog rata će se nastaviti.
I kao što i sada ima popratne ciljeve, poput popravljanja imidža SAD-a nakon debakla u Afganistanu, jačanje oslabljenih odnosa, tijekom mandata Donalda Trumpa, sa saveznicima u EU-u i NATO-u ili podizanje cijena na ukapljeni plin u Europi, kako bi naše tržište bilo opet privlačno američkim kompanijama, ne bi li skrenule svoje tankere s ruta za Kinu i Australiju, stalno će dobivati nove. Primjerice, podizanje rejtinga demokrata uoči izbora za oba doma američkog parlamenta krajem ove godine, dodatno ocrnjivanje Vladimira Putina s približavanjem predsjedničkih izbora u Rusiji u proljeće 2024. itd.
NATO je kršio usmene i pismene dogovore s Rusijom
S obzirom na svoju višedesetljetnu vojno-sigurnosnu ulogu u Europi u vrijeme Hladnog rata i nakon Hladnog rata, čini se kako je NATO posljednjih godina pod velikim pritiskom. Je li za Rusiju i Putina NATO zapravo ključan problem, odnosno njegovo širenje na istok…?
– Ako se NATO nalazi pod sigurnosnim pritiskom Rusije, onda je sam za to kriv. Zašto je kršio dogovore, ne samo usmene s Gorbačovom nego i pismene, primjerice, Istambulski sporazum, te širio svoje članstvo i svoju infrastrukturu do ruskih granica?
I pri tome i dalje tvrdi da je obrambeni pakt, a praktički se pridržava uzrečice – napad je najbolja obrana. U ovom slučaju napad se vodi širenjem do zapadnih granica s Rusijom i postavljanjem na njima i oko njih svojih vojnika, te, što je još važnije, lansirnih rampi na koje mogu biti postavljene rakete Patriot.
Nije valjda da je netko očekivao kako će Rusi dočekati NATO pod svojim nosom raširenih ruku. Ili da takvi potezi neće izazvati odgovor Kremlja. Pa Boris Jeljcin tamo više ne sjedi, a Vladimiru Putinu je zbog zapadnih partnera, kako ih je donedavno zvao, očito puknuo film. Rusija nema više kuda odstupati, suparnik je na njezinim granicama, i sad joj još oduzima pravo da svoju vojsku razmješta na svom teritoriju gdje hoće i kada hoće, zaključila je doc. dr. sc. Jurišić.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
