U srpnju prošle godine liječnica iz Amsterdama, glavnog grada Nizozemske, izvršila je eutanaziju Marka Langedijka, 41-godišnjeg oca dvoje djece, radi njegovog problema s alkoholizmom zbog kojeg mu je život, kako je tvrdio, postao nepodnošljiv, prenosi Chatolic News agency.
Markov brat Marcel progovorio je o Markovoj odluci da bude eutanaziran za nizozemski magazin „Linda“. Mark Langedijk imao je sretno djetinjstvo i brižne roditelje, a prije osam godina njegova obitelj je saznala za njegovu ovisnost o alkoholu. Od tada je proveo mnogo vremena na rehabilitaciji, ali nažalost bezuspješno. Mark je patio od depresije i tjeskobe, zbog čega je naposljetku zatražio zahtjev za eutanazijom, koju je izvršio njegov liječnik opće prakse u njegovoj kući 14. srpnja 2016. godine.
Iako su Markovi roditelji polagali nade u njegov oporavak, on je odlučio okončati život. Njegov zahtjev za eutanazijom odobren je od strane liječnika iz komisije za savjetovanje o eutanaziji. Nizozemski zakon od 2002. godine dopušta eutanaziju osoba koji imaju “ nepodnošljive patnje” koje se smatraju “neizlječivima” te se odluka da se Mark eutanizira zbog problema s alkoholom našla na udaru brojnih oštrih kritika. Javnost smatra da mu je trebala biti ponuđena pomoć pri liječenju teške depresije i tjeskobe, a ne samoubojstvo.
Također, početkom prošle godine javnost je žestoko reagirala i prosvjedovala kada je eutanazirana mlada žena u 20-im godinama koja je bolovala od depresije i PTSP-a kao posljedica spolnog zlostavljanja u djetinjstvu. Dr. Greg Bottaro, klinički psiholog s Katoličkog psihološkog instituta u Connecticutu (SAD), smatra da je Markov slučaj poslao razornu poruku drugim ljudima koji se bore sa psihičkim bolestima. Bottaro smatra da je borba s depresijom i ostalim psihičkim bolestima teška, ali i pobjediva, a ovakvi primjeri bolesnike potiču na odustajanje, te konačno na samoubojstvo.
U svibnju 2016. nizozemska se vlada ponovno našla na udaru kritika nakon što su ministri zdravstva i pravosuđa izjavili kako namjeravaju proširiti eutanaziju i na zdrave ljude koji smatraju kako im je život „završen“ te im tako, “pod strogim i kontroliranim uvjetima”, osigurati “dostojanstvenu smrt”. Ta mogućnost bila bi dostupna samo starijim osobama, iako točna dobna granica još nije definirana. Takvo “proširenje” eutanazije nazvano „Završen život“ trebalo bi stupiti na snagu krajem 2017. godine.
Eutanazija je u Nizozemskoj legalizirana od 2002. godine za osobe iznad 12 godina, a od 2005. na snazi je tzv. Groningen protokol, obvezujuć za Nizozemsko društvo pedijatara, koji uređuje kriterije i slučajeve u kojima se djeca mogu eutanizirati, a u kojima liječnik koji učini eutanaziju nije kazneno odgovoran, iako prema nizozemskom zakonu eutanazija djece nije dopuštena.
Osim Nizozemske, eutanaziju su legalizirale još dvije države članice Europske unije – Luksemburg (2008.) i Belgija (2002.) koja je od 2014. ujedno i prva zemlja u svijetu u kojoj je usvojen kontroverzni zakon koji dopušta potpomognuto usmrćivanje teško bolesne djece, bez dobne granice.
